OD AGONIJE DO PIJANE NOĆI 1918.      

Izdvajamo

• Do sada sam na scenu s uspjehom postavio Krležine tekstove Gospoda Glembajevi, Kraljevo, U agoniji, Smrt bludnice Marije i druge smrti, Adam i Eva, Put u raj, Ver sacrum, Hrvatska rapsodija i Legenda.

Povezani članci

• MALONE UMIRE, TADA
• DRAMATIČAR LIRSKOG TEMBRA
• Diana Ondelj-Maksumić, pjesme
• PLJ17 poziva na otvaranje izložbe “Kao malo vode na dlanu”
• Željka oprosti
• CRTEŽI IZ MAPE POČITELJ

Miroslav Krleža i Narodno pozorište Tuzla

Hinko Načić bio je prvi redatelj koji je postavljao Krležine drame na scenu Narodnog pozorištaTuzla. Davne 1953. svoju redateljsku imaginaciju posvetio je središnjoj drami glembajevskog ciklusa. Sa scenografom Marjanom Trepšeom i ansamblom u to doba izvrsnog tuzlanskog kazališnog personaža postavio je dramu U agoniji. Protagonisti su bili Petar Petković u alternaciji sa Lucijanom Latingerom, Anika Kucel i Miodrag Mitrović, da bi pet sezona kasnije u tuzlanskom hramu božice Talije bila odigrana i Krležina komedija karnevalske noći Leda, u režiji Miodraga Gajića sa scenografom Stašom Beložanskim i naročito zapaženom kreacijom Žarka Velickog.

Ahmed Muradbegović, odlični redatelj i dramski pisac, tada umjetnički direktor tuzlanskog teatra postavlja Gospodu Glembajeve, sa scenografkinjom i kostimografkinjom Dorom Dušanović 1959. U predstavi su dominantnim kreacijama imponirali Ante Šoljak i Mila Domančić Ercegović.

Proći će decenija da bi tuzlanski teatarski strasnici pozornost ponovo dali plemenitom velikom Miroslavu Krleži. Boško Pištalo 1973. postavlja Krležinu dramu Vučjak. U toj predstavi iznimno zanimljive atmosfere scenografom je Beograđanin Petar Pašić, a zapažen je i lektorat dr. Ismeta Smajlovića. Kreacijama su se i kritici i publici nametnuli Siniša Protić, Viktorija Stefanović i Maks Damadžić.

Tekstu Leda Tuzlaci se vraćaju 1976., a u predstavi redatelja Bore Grigorovića dominiraju Desa i Zdravko Biogradlija virtuoznošću igre i specifičnim scenskim šarmom.

Ozbiljnost scenskog pothvata postavke drame U logoru potvrdila je kako razigrana režija Bore Grigorovića tako i protagonizam Vlade Keroševića, Marka Stanića, Muharema Osmića, Olge Belić i Anele Gojkov.

U situaciji kada se tadašnji jugoslavenski teatar odlučuje za redefiniciju odnosa prema djelu najvećeg hrvatskog dramatičara i svoju pažnju poklanja ciklusu njegovih legendi, režiser Sulejman Kupusović 1982. postavlja Kraljevo, sa izvrsnim osjećanjem za ritamsku organizaciju i likovnost predstave.

Tuzlaci se konačno, ove umjetničke sezone odlučuju za postavku dramatizirane memoarske proze Pijana noć 1918. Krleže, oca i kćerke Štivičić, čime pokazuju dalji kontinuitet poštovanja prema djelima Miroslava Krleže, ali i nesumnjivu hrabrost da igraju nedramatsku fakturu na svojoj pozornici.

Imponira veći broj najmlađih izdanaka tuzlanske Akademije scenskih umjetnosti, koji uzimaju učešće u ovoj zanimljivoj dramskoj storiji, čijim je dramaturgom Svetlana Broz.

Nakon izuzetno radnog ljetnjeg perioda započeo sam pripreme za premijeru predstave Pijana novembarska noć 1918. prema memoarskoj prozi Miroslava Krleže.

Radio sam u posljednje vrijeme angažirane dramske tekstove poput Sedam dana kasnije Svetlane Broz, kao i vlastiti autorski projekt Bosanski ćilim, a redateljskom refleksijom na bogati pjesnički opus Alekse Šantića kroz vid poetsko-uličnog teatra okončao sam ljetnji ciklus mojih teatarskih radova.

Moja vizualizacija Krležine dramatske memoaristike otvoriće novu sezonu u Narodnom pozorištu Tuzla. Ovaj moj svojevrsni teatarski povratak u tuzlansko kazalište veseli me zbog brojnog ansambla koji će se uhvatiti u koštac s, u povjesnom i dramskom pogledu, izazovnom temom nastanka prve Jugoslavije, gdje je i veliki Krleža samom sebi dodijelio ulogu.

Do sada sam na scenu s uspjehom postavio Krležine tekstove Gospoda Glembajevi, Kraljevo, U agoniji, Smrt bludnice Marije i druge smrti, Adam i Eva, Put u raj, Ver sacrum, Hrvatska rapsodija i Legenda.