OD ALBATROSA DO NEVER MORE

Povezani članci

• Božica Jelušić: LEPTIRI U OLUJI
• Trolovi i botovi korisnike društvenih mreža uvlače u spiralu širenja lažnih sadržaja
• ĐORĐE KRAJIŠNIK: Važno je ostati izvan generičkog stava kolektiviteta
• Dobri ljudi u vremenu zla
• Ko se jednom napije vode sa Baščaršije
• Usmena predaja i pjesništvo Roma

Foto: buro247.hr

ili zapis o “zaboravljenom” klasiku

Uvijek sam se čudio kako neki pisci potvrđene vrijednosti, dapače klasici, odjedanput iskliznu iz rakursa čitateljske publike, a ako se radi i o dramskim autorima i iz uvida i odbira kazališnih uprava i njihovih dramaturga. Kad ovo zborim mislim prije svega na klasika hrvatske i jugoslavenske proze i drame, Ranka Marinkovića.

Marinković je otpočeo svoje spisateljsko ispoljavanje dramskim tekstom Albatros, da bi vrhunce svog književnog opusa dosegao prozama Ruke, romanima Kiklop i Never more, dramama Glorija, Inspektorove spletke…

Marinković se s uspjehom iskušavao i na polju kazališne kritike i esejistike, a njegovo posljednje napisano prozno djelo, uz visoki estetski nivo oblikovanja proze, nosilo je zamamnu mjeru i tematskih i stilskih noviteta.

Svojedobno je rukovodio Dramom Hrvatskog narodnog kazališta Zagreb, a golemi dio karijere vezao je uz katedru dramaturgije na Akademiji za kazalište, tv i film, kao njen pročelnik.

Marinkovićeva djela ostavila su zasigurno neizbrisiv trag u jugoslavenskoj prozi i dramatici.

Pa, ipak, nedovoljno se sjete i urednici naših izdavačkih kuća da štampaju ponovo njegove virtuoznošću opervažene proze, ali i kazališne uprave da češće pruže i glumcima i teatarskoj publici mogućnost da uživaju u moćnim dramskim replikama Ranka Marinkovića.

Ostaje nam da širimo ruke u čuđenju nad ovim potpuno nerazumnim odnosom prema klasiku Marinkoviću!?