Od „Džuli“ do „Crazy“, ili: Od građana do malograđana

Zoran Brajević
Autor 4.4.2018. u 15:23

Izdvajamo

  • Prestanite sa pretencioznim izdrkavanjem i počnite opet – što? Pa pisati pjesme! Razumijete? Pi-sa-ti pje-sme! Songwriting! Songschreiben! El proceso de composición! Cantautore! Vidjet ćemo ove godine koliko se ova poruka primila.

Povezani članci

Od „Džuli“ do „Crazy“, ili: Od građana do malograđana

Ja vam to vidim ovako: Građani od show-buissinesa očekuju nepretenciozne, šarmantne i duhovite uratke. Malograđani od show-buissinesa očekuju pretenciozno izdrkavanje i upravo je to razlika između „Džuli“ i „Crazy“. No, idemo redom;

Diskusija obično krene ovako: „E, Kizo moj, danas ti je drugačije, danas ti se pjesme rade s loopovima, danas se drugačije biraju pjesme i danas ti je sve digitalno!“ Onda ja pitam: „Znači loopovi, odabir pjesme i digitalizacija (ono čega se Karamarko nije mogao sjetiti) su krivci za bezlične, nemušte i prazne skladbe i, sukladno tome, za loše plasmane na Eurosongu?“ I tu diskusija s glazbe prelazi na filmove ili nešto drugo.

Sjećate se Danijela Popovića i pjesme Džuli? Džuli je neka djevojka (fureštkinja?) koja se jednog ljeta zatekla na Jadranu, a Danijel Popović tumači (pjeva) lika u prvom licu koji je tog ljeta očito imao nešto s njom, ali onda je ona otišla a on i dalje misli na nju. Kraj.

„A sada recite vi meni o čemu pjeva Franka, Jacques i onaj/ona prije njega i onaj/ona prije njega/nje?“

„E, Kizo moj, danas ti je drugačije, danas ti se pjesme rade s loopovima, danas se drugačije biraju pjesme i danas ti je sve digitalno!

Dakle loopovi, odabir pjesme i ono čega se Karamarko nije mogao sjetiti (digitalizacija) također su krivci i za to što su pjesme besmislene?“

I tu opet diskusija sa glazbe prelazi na filmove ili nešto drugo.

Pa hajde da razmotrimo e-moj-Kizo-argumente: Odmah je jasno da „loopovi“ i „sve digitalno“ ne mogu biti krivci jer su i Queenovci koristili digitalnu tehnologiju i loopove, dakle ostaje: „danas se drugačije biraju pjesme“. Ok., krećem od onog što znam; Nekad su se pjesme birale televotingom i/ili glasanjem žirija nekoliko TV-postaja. Ako je pjesma bila u banani, krivci smo bili svi, a ako je pjesma imala dobar plasman na Eurosongu, slavili smo svi. A kako se pjesme biraju danas? Upisao sam „kako se bira pjesma za eurosong“ u Google (probajte i vi!) i dobio sam 18.600 rezultata. Uzeo sam prvi:

https://www.vecernji.hr/showbiz/franka-batelic-eurosong-crazy-branimir-mihaljevic-1226161

Naslov članka sa gornjeg linka: „Do pjesme za Eurosong došli smo na neočekivan način!“ Jebote! A evo i dijela članka koji pojašnjava naslov (copy-paste): ‘Do pjesme smo došli na neočekivan način. Snimali smo tri pjesme i odjednom izvukli ovu. Jednostavno nam je legla jer je neobična. Ili će se jako svidjeti publici ili uopće neće. Nema zlatne sredine i to mi je sjajno”, izjavila je mlada glazbenica…’

Čekaj malo – odjednom su izvukli ovu pjesmu koja im je jednostavno legla?? Dobro hajde, naša Franka je sva crazy-vrckasta, i super da je njoj sjajno i pustimo nju da se na miru pripremi za nastup i bacimo oko na sredinu članka (copy-paste):

‘Voditelj HRT-ova tima za natjecanje za pjesmu Eurovizije (ESC) Tomislav Štengl obrazložio je odluku da upravo Franka Batelić bude hrvatska predstavnica na 63. natjecanju za pjesmu Eurovizije. „Franka je izabrana temeljem odluke HRT-ova tima koji je surađivao s Hrvatskom glazbenom unijom i Hrvatskim društvom skladatelja. Bilo nas je četvero i pokušali smo od većine izvođača u Republici Hrvatskoj odabrati ono najbolje i najinteresantnije. … Također vjerujemo da će nastaviti uspješan niz koji smo imali posljednje dvije godine.’ Citat završen.

Čekaj malo, „uspješan niz koji smo imali u posljednje dvije godine“? Izgleda da su ipak u pravu oni sa „e-moj-Kizo-argumentima“, fakat se možda radi o načinu odabira pjesme! Za HRT-ov tim (koji je surađivao sa HGU i HDS) su 23. mjesto Nine Kraljić i Jacquesovo 13. mjesto – uspješan niz? Jebote… Pa onda nema sumnje da će i Franka biti uspješna!

Privedimo ovu mučnu raspravu kraju; Danijel Popović definitivno nije Prince a nije niti Jonny Logan, a Džuli definitivno nije Purple Rain a nije niti Waterloo, no ipak možemo razgovarati o kakvom takvom šarmu, o kakvoj takvoj dozi simpatičnog pa čak i duhovitog. A što možemo reći o Crazy-Franki ili o prošlogodišnjoj pjesmi koju je maestralno izveo Jacques ili onoj pretprošloj? Simpatično? Šarmantno? Duhovito?

Pa tu i je najveći problem: Usprkos sjajnim izvedbama ti prošlogodišnji uradci nemaju ništa od simpatičnog, šarmantnog i/ili duhovitog, a kada je djelo (u ovom slučaju pjesma) lišeno ovih karakteristika, ono se pretvara u pretenciozno izdrkavanje, bez obzira na izvedbu.

Dakle, ovo je rasprava o pjesmama, a ne o izvođačima. Slikovito: Da je Placido Domingo otpjevao Moju štiklu, to ne bi utjecalo na karakter pjesme, a vjerojatno niti na plasman iste, ali da je Severina otpjevala Džuli, ona bi odaslala drugačiju sliku o nama, da – o Hrvatskoj!, a za plasman mi se živo jebe. (Zgrozili ste se da Severina pjeva o Džuli? A nije vas zasmetalo da Placido pjeva o njegovoj štikli, ha? Ulovio sam vas… to je tipični „Drugotnost-sindrom“ i on je, vjerovali ili ne, direktno povezan sa pretencioznim izdrkavanjem, ali nećemo o tome…)

U stvari, sve je crazy-jednostavno… i, u stvari, meni je daleko drži ovaj način biranja jer tako izbjegavamo pretenciozne i neduhovite projekte poput Dore i slično, a i sve je daleko jeftinije.

Očito je ključ u tome – tko bira. Tko god birao, kakav god tim da je u igri, bilo bi dobro da ima (dokazane) veze sa songwritingom tj. pisanjem pjesama.

A sada napokon možemo preći i na filmove: Vrijedi isto. Upravo (noviji) hrvatski filmovi imaju čvrst zajednički nazivnik s (novijim) hrvatskim uradcima na Eurosongu a on je, znate već – pretenciozno izdrkavanje.

Eto, nisam bio zločest, divanio sam o razlici između malograđanskog i građanskog, a da nisam spomenuo cajke i narodnjake i da nisam spomenuo da predsjednica sluša potonje.

http://www.index.hr/black/clanak/predsjednica-otvoreno-priznala-da-voli-narodnjake/1035518.aspx

Dakle, da zaključim na lokalnoj razini: Dragi moji HRT, HGU i HDS molim vas za ubuduće: Malo više građanskog, a malo manje malograđanskog u vašim odabirima za Eurosong, kao i u vašim odabirima općenito.

I da zaključim na globalnoj razini: Pa upravo je prošlogodišnji pobjednik sa svojom skromnom izvedbom odaslao glavnu poruku Eurosonga 2017., a ona je:
Prestanite sa pretencioznim izdrkavanjem i počnite opet – što? Pa pisati pjesme! Razumijete? Pi-sa-ti pje-sme! Songwriting! Songschreiben! El proceso de composición! Cantautore!

Vidjet ćemo ove godine koliko se ova poruka primila.

Zoran Brajević
Autor 4.4.2018. u 15:23

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija