OD KOLIJEVKE PA DO BAJKE (odlomak)

Autor 25.5.2011. u 07:31

OD KOLIJEVKE PA DO BAJKE (odlomak)

Aski, čijim je perom napisana cijela ova zbirka. Duboko vjerujem da je njen struj u ovom instrumentu za odbravljenje mog srca bio presudan i da mi bez njega nikad, nikad ne bi uspjelo da za jedan dan napišem 23 (dvadeset i tri!) pjesme.

Pjesme o Titu

 

     TITO

On se nasmije: kao da se
cijelo zagorsko nebo
sruči u naša srca.
Mi kad smo zabrinuti – on nas bodri.
On kad je brižan – ne pokazuje nam,
smiju mu se oči.
Usadio nam je naviku osmjeha
u raspjevanu svagdašnjost.

     U KOLIJEVCI

Ženo, odakle ovom djetetu
maslinova grančica
u ruci ?!

 

      POLAKU

Tebe da nije bilo
na mojim koljenima neuporedivo više
bolnih masnica
u ranom djetinjstvu.

 

     ODLUKA, DEVETSTOINEKE

Tu sam stao
i ostajem.
Hoću od ovog Ništa veliko Nešto
da stvorim.
(Široko nebo ovdje, očiti primjer ptica
narodu pred nosom sijeva.)
Imamo dovoljno kruha
za naše pogače.
Dovoljno izvora bistrih.
Hrabrosti dovoljno. Svakako.

 

     MAJCI

Ne brini, majko, što se svijeća
u mojoj sobi
rijetko pali
i što me često nema.
Znam, draga, boli srce tvoje
Za neznanicom mojih koraka.
Naslućuješ čime se bavim.
Neću ti lagati : težak je i opasan
Ovaj put. Igra na žici.
Ali, drukčije se ne može. Ta neće
Narod ovaj uvijek zavezanih očiju
Kroz metak vremena,
Bič godina. Neko mora.

 

     DOMAĆIM IZDAJNICIMA

Vi, nedrugovi, očito
veze s istorijom
i logikom
nemate.
Zar se nije uvijek govorilo :
‘crna ovca među bijelima’?
Nikada obratno!

 

     BEOGRADU, NA SAMOM KRAJU RATA

 
Žao mi je lica tvoga razrušenog,
Slavni Singidunume,
Bivša i buduća prestonico.
Ali, sretna jutra ubrzo će
ponovo svitati
i bićeš crvena žila kucavica
u centru raja
netom stvorenog,
balkanskog.

 

     1 9 4 8 .

Čuj, bogati!
Pa maloprije smo travu jeli.
Zašto ne opet?

 

     4. MA JOSAMDESETE

Gotovo je.
U stvari, počelo je.

 

     ZAPIS U PONOĆ


Umro je Tito.
Više nema čovjeka koji je spajao
dva apokaliptična kraja
svijeta
u čudesan čvor, sav crven od ljubavi,
prijateljstva i čiste, čovjekove logike.
Da, Tita više nema.
Dugo nisam plakao. Istina,
ljutio sam se, tukao se šakama po glavi
i prsima,
išao kod kardiologa ne bi li urazumio
moje besrcno srce.
Ništa.
Tek noćas, kasno, čuh u eter zagubljen glas:
“I danas hiljade građana dolaze
da posjete Titov gtob.”
Titov grob.
Gorko pokulja iz očiju.

 

‘Od kolijevke pa do bajke’, KO Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1986.

  

Autor 25.5.2011. u 07:31

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija