OD PRIJEDORA DO ZVIJEZDA

Autor 12.8.2011. u 04:32

OD PRIJEDORA DO ZVIJEZDA

Susreti sa stvaraocima: Nermin Harambašić

Razgovarao: Fahro KONJHODŽIĆ

Tokom  proteklog proljeća, tačnije rečeno,  u vrijeme aktuelnih napisivanja o ovgodišnjem Eurosong takmičenju, u prvi plan tih medijskih napisa je fokusirano   ime Nermina Harambašića. On je bio kreator pjesme sa kojom su nastupili predstavnici Velike Britanije! Radi se o pjesmi  “I Can”, s kojom je grupa “Blue” predstavljala  Veliku Britaniju na posljednjem takmičenju Eurosonga 2011.  Brojni bh portali su objavili informaciju o tome kao poseban kuriozitet.

Nermin Harambašić ima adresu boravka u Trondhajmu, ali živi životom svjetskog putnika i njegove boravšine destinacije se kreću,  od Londona, preko  Pariza pa sve do Tokija. Pored Trondhajma,  jedna od važnih «stanica»  na Nerminovom putešetviju je Oslo, gdje boravi kad je god to moguće, jer  tu žive dio njegove familije, mati Nasiha i brat Adnan te  drugi pripadnici porodice i prijatelji. A mjesto  našeg razgovora je Gruneløkka  – najumjetnčikiji kvart u Oslu.  Iako je pjesma napisana za Britance kojom su nastupili na ovogdišnjem Eurosongu ( Pjesma Evrovizije, kako je mnogi još uvijek zovu) na neki način «lansirala» Nerminovo ime u orbitu muzičkih zvijezda, posbeno u BiH – iza svega se krije dugogodišnji rad kao autora muzike i producenta.  Trenutno radi u firmi « Dsign muzic as» sa prijateljima Norvežanima:  Ronny Svendsen, Anne Judith Wik i Robin Jenssen. Rezultat njihovoga rada je ugovor sa jednom od najpoznatijih svjetskih  producentskih firmi «Univerzal». Ugovor je nedavno  produžen,  što dokazuje da su rukvodioci ove firme zadovoljni dosadašnjim urađenim poslom.

Na pitanje da se predstavi  čitaocima «Bosanske pošte», odgovorit će skromno, jednom rečenicom. – Ja sam Nermin Harambasic, rodjen u Prijedoru, živim i radim u inostranstvu!

 

I onda pojašnjava ovo da živi u inostranstvu:

– Da moja adresa je u Trondhajmu. Međtim moj život se na neki način odvija u cijelom svijetu.  Radim tamo gdje god  me pošalju, a znaju da mogu odraditi posao. Tako da često putujem po metropolama Njemačke, Francuske, Engleske, Japana …

Sve je u vezi sa ugvorom koji ima sa Univerzalom i rukovodioci te firme ga šalju tamo gdje msile da on može odraditi svoj posao muzičkog producenta – dizajnera. Tako bi se moglo reći da je njegovo radno mjesto fakticki cio svijet…

– Kako je sve  to počelo? Muzičko stvaralštvo, fima u Trondhajmu i ugovor sa Univerzalom. Možeš li nam ispričati nekoliko naznaka tvog stvaralačkog puta ka uspjehu?

– Ja se muzikom bavim dosta dugo. Svirao sam u grupi i onda smo ja i moj prijatelj Ronny (Svendsen, saradnik u istoj firmi), počeli  pisati pjesme  za druge.  Osnovali smo firmu  «Dsign music», pa  radili  pjesme za neke norveške zvijezde kao što je Jurun Stiansen,  Venke Knutson, Maria Redondono i još par zvijezda. Nakon toga smo odlučili da se okušamo u inostranstvu. Onda je došao ugovor sa Univerzalom koji nas je pratio par godina i ponudio nam dvogodišnji ugovor  da radimo za njih! Nedavno  smo produžili ugovor sa Univerzalom  na još tri godine.

– To produženje ugovora vjervatno znači da su zadovoljni vašim radom?

– Zadovoljni su i oni, a zadovoljni smo i mi! Lani smo recimo u Japanu bili u vrhu njhovih top lista, četiri puta i prodali smo oko  četiri miliona albuma. 

– Možeš li nam reći šta ti smatraš svojim najvećim uspjehom?

– Uspjeh? To je relativan pojam! Sve ovisi  sa koje strane gledaš na to! Za mene je, npr,  bio uspjeh napisati pjesmu kada sam imao 15 godina, u Prijedoru ispred zgrade, pa kada kasnije čujem  da  svi  pjevaju tu pjesmu, za mene  je i  to bio uspjeh. To je u stvari,  na neki način dio mene. Ali ako se uspjeh mjeri novcem, koliko te plaćaju, onda je ovo sa Univrzalom uspjeh. Mada ja moram priznati da ima nekih projekata koji nisu bili tako  plaćeni, ali su meni dragi, pa i  to jeste moj uspjeh. Meni lično su značili više.  I ovo sa grupom Blu je okej, ali ne smatram to nekim vrhuncem. Možda je to nekim ljudima uspjeh, ali za mene nema toliko veliko značenje. Naravno, ne bi sada da se razumije da ja  to degradiram na neki način, ali meni je  veliki uspjeh kad dođem, recimo  u Japan u Tokio, uđem  u diskoteku i čujem da je  moja pjesma najbolja. Sviraju   je  njihovi najpoznatiji D dziovi stalno. Ljudi dolaze do tebe, traže autograme i sl.  Bio sam na televiziji, radiju, u Japanu i Koreji, davao intervjue. Bili  smo pozvani u Pariz, gdje Univerzal iz Japana  pravi reprezenativno predstavljanje  svojih uspješnih pjesama i biti autor tako dobrih pjesama to je za mene uspjeh, kaže Nermin.

 

– Za mene je vrlo važan stvaralački proces, pojašnjava on! A kada završim rad na jednoj pjesmi, kada prođe taj proces koji meni lično puno daje, pa još ljudi/publika   to prihvate, e onda je to uspjeh. Hoću reći:  ja ne mogu da utičem na krajnji rezultat moga rada. Ja napravim pjesmu, a do ljudi, odnosno konzumenata  je da je prihvate ili ne! Kada je prihvate, tek onda to mogu nazvati uspjehom!

– Kako je to da si odabrao da se baviš bas ovim producentskim poslom, posebno muizkom? Jeli to neko nasljeđe od  majke Nasihe, koja pjeva u grupi «Sevdah» ili nešto treće…        

– Ja mislim da je kod mene u pitanju želja za stvaralaštvom, koju sam oduvijek osjećao.  Našao sam se u muzici, ali  bi se jednako  dobro bavio i nekim drugim stvaralaštvom. Da nisam muzičar, bio bi  slikar ili možda kuhar. Ja imam završenu u frizersku školu i imao sam dugo frizerski salon. Dakle,  uvijek me  vuče želja za stvaralaštvom, za kreacijom! Imam taj neki nagon  da stvorim nešto rukama i glavom.Ne mogu sada reći da sam imao neki plan da ću raditi  upravo ovo što radim. Naprosto, muzika je umjetnost gdje sam se našao i u tome postižem uspjeh!

– Koliko  ti tvoje bh porijeklo  pomaže u muzičkom stvaralaštvu?

– Pa pomaže mi dosta. Ja sam odrastao uz našu muziku, uz zvuk sa naših prostora. I ostala je ta melodija u meni. I to mi možda omogućuje da imam nešto  drugačiji odnos prema svemu, imam osjećaj za malo drugačiji zvuk…

– Možemo li se vratiti povodu ovoga našeg razgvora. Iako se ti dugo i uspješno  baviš muzikom,  ipak si na neki način došao u žižu interesovanja medija, pogotovu onih u domovini,  kada se pročulo za tvoje koautrostvo pjesme koja će predstavljati Englesku na posljednjem   Eurosongu. Kakvo je tvoje mišljenje o svemu tome?

–  Već sam rekao da mi je drago da je ta pjesma izabrana da predstavlja Englesku. Ali, to ne smatram nekim od svojih vrhunskih uspjeha. Pjesma se ni ne uklapa u neku «formu» Eurosnoga.  Da nisu bili u pitanju Englezi, mi ne bi učestvovali u tome. Ali naravno da me sve  to na određen način raduje, kaže Nermin, i nastavlja:

–  Mislim da Evrovizija, Eurosong  ili pjesma Evrovizije, kako se to u narodu zove i  nema neko veliko  značenje u muzičkom svijetu. To je prije svega postao jedan  veliki cirkus, koji ima  više medijske i političke konotacije. To nema puno veze sa pjesmom, jer da  je drugačije,  o pobjedniku ne bi odučivali paneli pojedinih država, nego svi gledaoci. Sada imamo panele u svakoj zemlji učesnici,   koji daju poene po nekoj političkoj,  regionalnoj ili nekoj drugoj liniji! Ti paneli svojim komsijama daju  12 ili 10 poena,   pa ispada da je to samo radi neke  politike. Ne ocjenjuje se kvalitet same pjesme.  Taj projekat je faktički više namjenjen za male zemlje kao sto su BiH, Hrvatska, Srbija, Azerbejdžan, Litvanija i sl.… Tim zemljama ovaj nastup znači puno više, imaju mogućnost da dobiju malo reklame, da se kod njih desi nešto pozitivno. Za zemlje koje znače  nešto u muzici i koje  daju najviše novca za ovu priredbu, sve to i nema neku  bitnu vrijednost. Sve dok  je u Bosni, npr. najvažnije ko će nas zastupati, a ne kakva se pjesma tamo šalje, to je samo za političku upotrebu. Eurosong je jedan veliki muzički šou, koji traje samo za ono vrijeme kada se emituje. Ja mislim da će se to vremenom  ugasiti, jer će zemlje finansijeri vjerovatno izići iz toga, pošto  taj projekat  samo proizvodi gubitke.

– Da li bi ti napravio još jednu pjesmu  za  Eurosong, ali za Bosnu i Hercegovinu?

– Vjerovatno bi, ako bi to neko od mene zatražio. Ja mislim  da bi BiH trebala da šalje mlade  i talentovane ljude. To je ipak veliki muzički šou, pa kada  već učestvujemo i nešto pokazujemo  od našega stvaralaštva, ja mislim da treba pokazati upravo te mlade talente. A to bi im možda i bio neki podstrek. Ja bi veoma rado surađivao sa  nekom mlađom pjevačkom ekipom. Ne bi sada da ispadne da mislim da  izbor Dine Merlina  za našega predstvanika na posljednjem Eurosongu  nije bio  dobar. Dino je institucija u BiH muzici sam po sebi. Ali, ja mislim da je važno dati šansu i mladima koji dolaze  i imaju šta pokazati. Znam sigurno da imamo  mlađih muzičara koji mogu napraviti i bolju pjesmu od ove koja nas je predastvljala.

– Kad smo već kod ovoga, planiraš li možda raditi sa nekim  muzičarima iz domovine?

– Postoje ti planovi i već sam konkretno u razgovoru sa jednom BH grupom, ali to su još uvijek samo razgovori.  Radi se o mladim muzičkim talentima grupe koja se zove Maksimum Power. Nadam se da će  se suradnja konkretizirati. Inače,  ja sam uvijek za takvu suradju u BiH,  ali samo sa mlađim muzičarima.  Jedino što nikada ne bi radio jeste ova narodna muzika – mislim na ovo što zovu turbofolk.

Tako eto, priča Nermin Harambašić. Njegovo stvaralaštvo  već sada ima  bitno značenje u svijetu muzike, moglo bi se reći da njegova  stvaralačka zvijezda već dobro sjaji na nebu muzičkog stvaralaštva. Nije njegov životni put mnogo drugačiji od većine naših koji su  silom prilika stigli u Norvešku. Sve te neugodnosti,  uzrokovane progonom i brojnim selidbama  nisu ga omele da postigne veliki uspjeh.

Na pitanje da li je njegov  put do zvijezda bio trnovit, on će odgovoriti:  

– Ništa nije jednostavno u životu! Važno je znati šta se hoće, ići prema određenom cilju i ne obazirati se na prepreke, već ih prevazilaziti.  A i Norvežani imaju običaj kazati da  za sve treba vrijeme!!                                                                          

Muzičko stvaralštvo Nermina Harambašića ponovno je  aktuelno ovih dana: muzički mediji i portali su objavili vijest da su dvije njegove pjesme uvrštene u najnoviji album Leone Luis (Lewis), poznate  britanske  pjevačice u usponu! Ona je prije nekoliko godina bila u vrhu svjetskih  top-lista  s hitom “Bleeding Love”.  Ništa manje pažnje ne privlači niti njegova suradnja sa Jessicom  Sutta (Džesikom Suta), bivšom članicom popularnog ženskog benda Pussycat Dolls, koja također pokušava napraviti svjetsku  solo karijeru!

Bosanska posta

Tagovi:
Autor 12.8.2011. u 04:32

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija