ENG
OD PRIJEDORA DO ZVIJEZDA
Autor/ica
Povezani članci
Susreti sa stvaraocima: Nermin Harambašić
Razgovarao: Fahro KONJHODŽIĆ
Tokom proteklog proljeća, tačnije rečeno, u vrijeme aktuelnih napisivanja o ovgodišnjem Eurosong takmičenju, u prvi plan tih medijskih napisa je fokusirano ime Nermina Harambašića. On je bio kreator pjesme sa kojom su nastupili predstavnici Velike Britanije! Radi se o pjesmi “I Can”, s kojom je grupa “Blue” predstavljala Veliku Britaniju na posljednjem takmičenju Eurosonga 2011. Brojni bh portali su objavili informaciju o tome kao poseban kuriozitet.
Nermin Harambašić ima adresu boravka u Trondhajmu, ali živi životom svjetskog putnika i njegove boravšine destinacije se kreću, od Londona, preko Pariza pa sve do Tokija. Pored Trondhajma, jedna od važnih «stanica» na Nerminovom putešetviju je Oslo, gdje boravi kad je god to moguće, jer tu žive dio njegove familije, mati Nasiha i brat Adnan te drugi pripadnici porodice i prijatelji. A mjesto našeg razgovora je Gruneløkka – najumjetnčikiji kvart u Oslu. Iako je pjesma napisana za Britance kojom su nastupili na ovogdišnjem Eurosongu ( Pjesma Evrovizije, kako je mnogi još uvijek zovu) na neki način «lansirala» Nerminovo ime u orbitu muzičkih zvijezda, posbeno u BiH – iza svega se krije dugogodišnji rad kao autora muzike i producenta. Trenutno radi u firmi « Dsign muzic as» sa prijateljima Norvežanima: Ronny Svendsen, Anne Judith Wik i Robin Jenssen. Rezultat njihovoga rada je ugovor sa jednom od najpoznatijih svjetskih producentskih firmi «Univerzal». Ugovor je nedavno produžen, što dokazuje da su rukvodioci ove firme zadovoljni dosadašnjim urađenim poslom.
Na pitanje da se predstavi čitaocima «Bosanske pošte», odgovorit će skromno, jednom rečenicom. – Ja sam Nermin Harambasic, rodjen u Prijedoru, živim i radim u inostranstvu!
I onda pojašnjava ovo da živi u inostranstvu:
– Da moja adresa je u Trondhajmu. Međtim moj život se na neki način odvija u cijelom svijetu. Radim tamo gdje god me pošalju, a znaju da mogu odraditi posao. Tako da često putujem po metropolama Njemačke, Francuske, Engleske, Japana …
Sve je u vezi sa ugvorom koji ima sa Univerzalom i rukovodioci te firme ga šalju tamo gdje msile da on može odraditi svoj posao muzičkog producenta – dizajnera. Tako bi se moglo reći da je njegovo radno mjesto fakticki cio svijet…
– Kako je sve to počelo? Muzičko stvaralštvo, fima u Trondhajmu i ugovor sa Univerzalom. Možeš li nam ispričati nekoliko naznaka tvog stvaralačkog puta ka uspjehu?
– Ja se muzikom bavim dosta dugo. Svirao sam u grupi i onda smo ja i moj prijatelj Ronny (Svendsen, saradnik u istoj firmi), počeli pisati pjesme za druge. Osnovali smo firmu «Dsign music», pa radili pjesme za neke norveške zvijezde kao što je Jurun Stiansen, Venke Knutson, Maria Redondono i još par zvijezda. Nakon toga smo odlučili da se okušamo u inostranstvu. Onda je došao ugovor sa Univerzalom koji nas je pratio par godina i ponudio nam dvogodišnji ugovor da radimo za njih! Nedavno smo produžili ugovor sa Univerzalom na još tri godine.
– To produženje ugovora vjervatno znači da su zadovoljni vašim radom?
– Zadovoljni su i oni, a zadovoljni smo i mi! Lani smo recimo u Japanu bili u vrhu njhovih top lista, četiri puta i prodali smo oko četiri miliona albuma.
– Možeš li nam reći šta ti smatraš svojim najvećim uspjehom?
– Uspjeh? To je relativan pojam! Sve ovisi sa koje strane gledaš na to! Za mene je, npr, bio uspjeh napisati pjesmu kada sam imao 15 godina, u Prijedoru ispred zgrade, pa kada kasnije čujem da svi pjevaju tu pjesmu, za mene je i to bio uspjeh. To je u stvari, na neki način dio mene. Ali ako se uspjeh mjeri novcem, koliko te plaćaju, onda je ovo sa Univrzalom uspjeh. Mada ja moram priznati da ima nekih projekata koji nisu bili tako plaćeni, ali su meni dragi, pa i to jeste moj uspjeh. Meni lično su značili više. I ovo sa grupom Blu je okej, ali ne smatram to nekim vrhuncem. Možda je to nekim ljudima uspjeh, ali za mene nema toliko veliko značenje. Naravno, ne bi sada da se razumije da ja to degradiram na neki način, ali meni je veliki uspjeh kad dođem, recimo u Japan u Tokio, uđem u diskoteku i čujem da je moja pjesma najbolja. Sviraju je njihovi najpoznatiji D dziovi stalno. Ljudi dolaze do tebe, traže autograme i sl. Bio sam na televiziji, radiju, u Japanu i Koreji, davao intervjue. Bili smo pozvani u Pariz, gdje Univerzal iz Japana pravi reprezenativno predstavljanje svojih uspješnih pjesama i biti autor tako dobrih pjesama to je za mene uspjeh, kaže Nermin.
– Za mene je vrlo važan stvaralački proces, pojašnjava on! A kada završim rad na jednoj pjesmi, kada prođe taj proces koji meni lično puno daje, pa još ljudi/publika to prihvate, e onda je to uspjeh. Hoću reći: ja ne mogu da utičem na krajnji rezultat moga rada. Ja napravim pjesmu, a do ljudi, odnosno konzumenata je da je prihvate ili ne! Kada je prihvate, tek onda to mogu nazvati uspjehom!
– Kako je to da si odabrao da se baviš bas ovim producentskim poslom, posebno muizkom? Jeli to neko nasljeđe od majke Nasihe, koja pjeva u grupi «Sevdah» ili nešto treće…
– Ja mislim da je kod mene u pitanju želja za stvaralaštvom, koju sam oduvijek osjećao. Našao sam se u muzici, ali bi se jednako dobro bavio i nekim drugim stvaralaštvom. Da nisam muzičar, bio bi slikar ili možda kuhar. Ja imam završenu u frizersku školu i imao sam dugo frizerski salon. Dakle, uvijek me vuče želja za stvaralaštvom, za kreacijom! Imam taj neki nagon da stvorim nešto rukama i glavom.Ne mogu sada reći da sam imao neki plan da ću raditi upravo ovo što radim. Naprosto, muzika je umjetnost gdje sam se našao i u tome postižem uspjeh!
– Koliko ti tvoje bh porijeklo pomaže u muzičkom stvaralaštvu?
– Pa pomaže mi dosta. Ja sam odrastao uz našu muziku, uz zvuk sa naših prostora. I ostala je ta melodija u meni. I to mi možda omogućuje da imam nešto drugačiji odnos prema svemu, imam osjećaj za malo drugačiji zvuk…
– Možemo li se vratiti povodu ovoga našeg razgvora. Iako se ti dugo i uspješno baviš muzikom, ipak si na neki način došao u žižu interesovanja medija, pogotovu onih u domovini, kada se pročulo za tvoje koautrostvo pjesme koja će predstavljati Englesku na posljednjem Eurosongu. Kakvo je tvoje mišljenje o svemu tome?
– Već sam rekao da mi je drago da je ta pjesma izabrana da predstavlja Englesku. Ali, to ne smatram nekim od svojih vrhunskih uspjeha. Pjesma se ni ne uklapa u neku «formu» Eurosnoga. Da nisu bili u pitanju Englezi, mi ne bi učestvovali u tome. Ali naravno da me sve to na određen način raduje, kaže Nermin, i nastavlja:
– Mislim da Evrovizija, Eurosong ili pjesma Evrovizije, kako se to u narodu zove i nema neko veliko značenje u muzičkom svijetu. To je prije svega postao jedan veliki cirkus, koji ima više medijske i političke konotacije. To nema puno veze sa pjesmom, jer da je drugačije, o pobjedniku ne bi odučivali paneli pojedinih država, nego svi gledaoci. Sada imamo panele u svakoj zemlji učesnici, koji daju poene po nekoj političkoj, regionalnoj ili nekoj drugoj liniji! Ti paneli svojim komsijama daju 12 ili 10 poena, pa ispada da je to samo radi neke politike. Ne ocjenjuje se kvalitet same pjesme. Taj projekat je faktički više namjenjen za male zemlje kao sto su BiH, Hrvatska, Srbija, Azerbejdžan, Litvanija i sl.… Tim zemljama ovaj nastup znači puno više, imaju mogućnost da dobiju malo reklame, da se kod njih desi nešto pozitivno. Za zemlje koje znače nešto u muzici i koje daju najviše novca za ovu priredbu, sve to i nema neku bitnu vrijednost. Sve dok je u Bosni, npr. najvažnije ko će nas zastupati, a ne kakva se pjesma tamo šalje, to je samo za političku upotrebu. Eurosong je jedan veliki muzički šou, koji traje samo za ono vrijeme kada se emituje. Ja mislim da će se to vremenom ugasiti, jer će zemlje finansijeri vjerovatno izići iz toga, pošto taj projekat samo proizvodi gubitke.
– Da li bi ti napravio još jednu pjesmu za Eurosong, ali za Bosnu i Hercegovinu?
– Vjerovatno bi, ako bi to neko od mene zatražio. Ja mislim da bi BiH trebala da šalje mlade i talentovane ljude. To je ipak veliki muzički šou, pa kada već učestvujemo i nešto pokazujemo od našega stvaralaštva, ja mislim da treba pokazati upravo te mlade talente. A to bi im možda i bio neki podstrek. Ja bi veoma rado surađivao sa nekom mlađom pjevačkom ekipom. Ne bi sada da ispadne da mislim da izbor Dine Merlina za našega predstvanika na posljednjem Eurosongu nije bio dobar. Dino je institucija u BiH muzici sam po sebi. Ali, ja mislim da je važno dati šansu i mladima koji dolaze i imaju šta pokazati. Znam sigurno da imamo mlađih muzičara koji mogu napraviti i bolju pjesmu od ove koja nas je predastvljala.
– Kad smo već kod ovoga, planiraš li možda raditi sa nekim muzičarima iz domovine?
– Postoje ti planovi i već sam konkretno u razgovoru sa jednom BH grupom, ali to su još uvijek samo razgovori. Radi se o mladim muzičkim talentima grupe koja se zove Maksimum Power. Nadam se da će se suradnja konkretizirati. Inače, ja sam uvijek za takvu suradju u BiH, ali samo sa mlađim muzičarima. Jedino što nikada ne bi radio jeste ova narodna muzika – mislim na ovo što zovu turbofolk.
Tako eto, priča Nermin Harambašić. Njegovo stvaralaštvo već sada ima bitno značenje u svijetu muzike, moglo bi se reći da njegova stvaralačka zvijezda već dobro sjaji na nebu muzičkog stvaralaštva. Nije njegov životni put mnogo drugačiji od većine naših koji su silom prilika stigli u Norvešku. Sve te neugodnosti, uzrokovane progonom i brojnim selidbama nisu ga omele da postigne veliki uspjeh.
Na pitanje da li je njegov put do zvijezda bio trnovit, on će odgovoriti:
– Ništa nije jednostavno u životu! Važno je znati šta se hoće, ići prema određenom cilju i ne obazirati se na prepreke, već ih prevazilaziti. A i Norvežani imaju običaj kazati da za sve treba vrijeme!!
Muzičko stvaralštvo Nermina Harambašića ponovno je aktuelno ovih dana: muzički mediji i portali su objavili vijest da su dvije njegove pjesme uvrštene u najnoviji album Leone Luis (Lewis), poznate britanske pjevačice u usponu! Ona je prije nekoliko godina bila u vrhu svjetskih top-lista s hitom “Bleeding Love”. Ništa manje pažnje ne privlači niti njegova suradnja sa Jessicom Sutta (Džesikom Suta), bivšom članicom popularnog ženskog benda Pussycat Dolls, koja također pokušava napraviti svjetsku solo karijeru!
Autor/ica
