Odlomci iz Pijeva bulbula

Gradimir Gojer
Autor 11.4.2018. u 09:37

Odlomci iz Pijeva bulbula

ČEKAJUĆI NOVOG NEIMARA

Stojimo nad razvalinom pustom,
Nitko u beketovskoj šutnji glavu
Ne podiže. Ni iz skromnosti, još
Manje iz poniznosti, tek u ništa
Gledamo, svi redom ostarjeli,
Posjedili, ćelavice stekli, mirni
A nemirni, igramo sreću, a
Svi nesretni. Čekamo njega,
Neimara novog za vrijeme
Staraca, bez mudrosti, sa
Dosadom što govori razornim
Glasom i sve nas guta, naiskap.

 

KONJ BORKA MOČEVIĆA

Kakve li je konje Borko
Kao dječak snivao?
Ovaj na slici poetskih
vlati pasminu vuče, u
veliku sliku poetske
renesanse uvlači nas,
što samo gledati znamo
I čudu se diviti; u san i iz
sna izlaziti čudom
obasjani svejednako.

 

NA TVOJE USNE MIRIŠE
za S., kišnog popodneva


Na tvoje usne miriše voda
koju posljednjih dana pijem,
Sa etiketom Vrnjci i glavom
Ratnika nekog carstva Rimskog.

Na tvoje usne miriše medovina
Što probao sam u kripti manastirskoj.
Na tvoje usne miriše i vodoskok u
Fontani hotela oronulog, baš

Na tvoje usne miriše i kruh, što
Ga, s jutra, nevoljko, uz mlijeko
I sir posni, ponekad jedem, tek
Glađu da ne opteretim dan svoj.

Na tvoje usne mirišu svi dani,
Sve noći novopazarske, budne,
A jutra mi dolaze teška, snovima
U kojima sam s tobom bremenita.

 

U STRIPU ENGLESKOM
Umotan, da ga nitko ne vidi,
Rukopis drevni spava, sav
Ušuškan u strip engleski.

Trudim se izbjeći pogled
Urokljivi koji bi kroz
Strip da osjeti bilo moje.

Ne da se bilo piščevo,
Ne da se iz zagrljaja
toplog engleskog stripa!

 

PJESMA ANTISTRESNA
Kada svjetlinom obasjaš
Perivoj naših svakodnevlja
Osjetim se paperjasto lagan,

Poput gutača vatre životodajnice,
Nazdravljam svima čašama
Izvorske vode i pitanja
Što ih životnim smatraju
Zaboravljam, u pjenu se
Lagodnosti pretvaram,
Vapijem, svakonoćno:
Samo tako, samo tako!

 

LANA KAO SVIBANJSKA KIŠA
jedna poema naturale

Kad jutrom, netom svanulim
Zubima neki značaj pred
Zrcalom dajem, mislim na
Šumu Lipovice, na kraj Arkadije
Gdje zalaske sunca ne može
Zamjeniti ni naša žudnja od
Ljuvenosti tkana, gdje smo
Pogledima umjesto riječi
Zborili. Tad jutrom, dok
Lana spi, mislim: Što je
Lana, što je moj osjet
Sreće, a onda se tek sanjiv
Budim, jer vidim kako mi
Kroz kapi svibanjske kiše
Prilazi krotka, visinom
Obiteljskom sva prava, visoka,
Pogleda najčudesnijeg mora,
Daruje, baš meni daruje blago,
Kapljice svibanjske kiše sa
Alabastru najsličnijeg dlana.
Stojim k’o njemak ljubavi i
Prosperovski je bosu hoću
Povesti kroz pljusak. Na
Njenim golim tabanima
Još gore noćašnji cjelovi.

 

 Gradimir Gojer

Iz neobjavljene zbirke Kolaž Erika Satija

Gradimir Gojer
Autor 11.4.2018. u 09:37

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija