Olga Lalić-Krovicka: Sloboda je prirodna pojava u čovjeku

Povezani članci

• Koncert za tenk i orkestar
• Frljić pisao Lekoviću: Medijski linč je uvod u nasilje
• OPASNOSTI PSIHOLOŠKOG FAŠIZMA
• JEZICI I NACIONALIZMI
• Marko Marković izlaže u sklopu Montreal/Brooklyn Projekta
• ODLAZE MI PRIJATELJI

Književnica, prevoditeljka i vizuelna umetnica Olga Lalić-Krovicka (1980) nedavno je objavila zbirku pesama na srpskom i poljskom jeziku „Iskra i faza“ inspirisanu delom velikog Nikole Tesle. Ovom knjigom ona se, na prvi pogled, udaljila od teoloških tema kao obeležja nekih njenih prethodnih rukopisa, usmerivši interesovanje ka egzaktnom karakteru prirodnih nauka. 

Razgovor vodio: Dušan Vidaković 

Uprkos činjenici da je u središtu Vaše najnovije knjige stvaralaštvo jednog fascinantnog naučničkog uma, uticaj vere na Teslu nije mogao biti zanemaren. 

Tesla je spominjao da je važno imati put koji nas vodi nekom duhovnošću, i nije važno da li je to nauka, umjetnost, vjera. To što je Teslin otac bio svešteno lice, također je imalo uticaj na njegovo odrastanje i cijeli život, to ga je učilo skromnosti i produbljenju značenja nauke u njemu. Istovremeno, imam osjećaj da fizika i duhovnost imaju dosta zajedničkog, ponekad se ukrštaju, spajaju. Činilo je to Teslu bogatim putnikom kako u duhovnom, tako i u naučnom smislu. Njegova plemenita porodica ga je podržala s puno ljubavi. Duhovna podrška u djetinjstvu, i kasnije u životu, budi u čovjeku skromnost, smirenje, radost i mnogo toga potrebnog i dobrog što se može primjetiti u raznoraznim otkrićima i duhovnim darovima, kroz neku vrstu metafizike, nečeg izvan nas. Tesla se osjećao ravnopravnim sa svakim čovjekom, a znao je da izađe izvan sebe i da uradi velika djela za dobro čovječanstva. Tesla je vizionar i plemeniti čovjek u našem vremenu, ali i do eventualnog, mogućeg kraja svijeta, pa i van našeg svijeta, kroz neki sasvim drugi metafizički put u ostvarenju ljudskih potreba. 

U velikoj meri Vi ste nastojali da prepoznate i protumačite veze i naizmenične uticaje fizike i nauke uopšte, sa jedne, i poezije, sa druge strane. 

Smatram da nauka ima veliki uticaj na modernu poeziju, a najviše kvantna fizika. U njoj možemo pronaći odgovore na neka zagonetna pitanja koja muče naš unutarnji duševni svijet. Moglo bi se reći da je kvantna fizika poetična i utiče na virtuelne slike savremene poezije koje opisuju naše modele ponašanja u društvu, znanosti i uopšte u životu. Pritom fizika utiče i na poetske vizije kod umjetnika. I tu možemo pronaći Tesline vizije opletene dubokom dobrotom, ljepotom, darom za čovječnost i poetičkom jasnošću. On nam pruža dublji, bogatiji duhovni život i vodi nas ka nekom umjeću, odnosno pronalaženju talenata u nama kojih nismo ni svjesni. Njegova otkrića otvaraju nove svjetove, struje, pravce… u čovjeku. Uče nas pokornosti i ljubavi prema svjetlu i radu koji nas uzdiže. 

Može se reći da je Tesla, u svojoj genijalnosti, bio i pesnik? 

Tesla je pisao pjesme prije polaska u Ameriku, ali su one ukradene na brodu tokom putovanja. Njegove vizije su poemske, iskrene, duboke, velikodušne. Njihova aura može nas obdariti ljubavlju i smotrenošću. Pronalazimo u sebi neke ranije nekorišćene darove i potencijale koji pokreću naše svjetove da budu sve moćniji, ali održavajući u nama i skromnost i mir, kao i, slično Tesli i na njegovom tragu, plemenitost prema čovječanstvu.

Kao moto Vašeg rukopisa „Iskra i faza“, pored ostalog, stoji i Teslin citat u kome se kaže da „moramo oslobodti misli od ograničenja koja nam nameću prostor i vreme“. 

To se može postići izbjegavanjem spoljašnjih nametnutih principa. Sloboda nije gej parada ili nešto tome slično, već je sloboda onaj osjećaj što se budi u nama, što nas vodi u životu, kako bismo kroz misli bili oslobođeni od svakog nepotrebnog i opterećujućeg osjećaja koga samo mi možemo razlikovati i odbaciti, ako se zbog njega osjećamo nesigurni. Sloboda je prirodna, lagana i uravnotežena pojava u čovjeku. Treba je razlikovati od ograničenja. Sloboda nije materijalizam, već naš duhovni život i otvaranje nečeg najljepšeg za našu dušu, što nema veze samo sa religijom već sa našim opštim duhovnim životom. Treba odbacivati svaku negativnu pojavu u nama, birajući ono što je prirodnije, pozitivnije i radosnije za nas. 

Jedna od bitnih ideja koja se provlači kroz čitavu Vašu knjigu sadržana je, ako se ne varam, u stihu „Humanizam je često izmenjiv“. 

Humanizam nikada nije imao tvrdo podložje, često se vraćao i nestajao, a nestajao je baš onda kada je trebalo izabrati bolju i ljepšu stranu. Ne može svako biti humanista, i ne može svako sebe nazvati humanistom. To je dar koji treba njegovati i upotrebljavati u mnogim situacijama, tjerajući od sebe svaku zlu promjenu, nad kojom se treba nadvisiti i ostati humanista, jednostavno rečeno “biti čovjek”, činti nešto dobro za čovječanstvo i za nas same. Kako se to u narodu kaže: ako ne pomogneš prvo sebi, kako ćeš drugima pomoći. Humanista mora njegovati svoj dar i koristiti ga, kako za sebe tako i za druge. 

Olga Lalić-Krovicka

Rođeni ste, kao i Tesla, u današnjoj Hrvatskoj, međutim već četvrt veka živite u Poljskoj. Koliko je Tesla poznat u toj zemlji? 

Tesla je u Poljskoj sve poznatiji. Mnogo je onih koje interesiraju njegov lik i izumi. Fascinira ih to što je Tesla tvrdio da nije izumitelj, već da samo otkriva ono što je već tu, ali još uvijek nije prepoznato. Sve je veće poštovanje za tako velikog čovjeka, genija, ponosnog Srbina i Srba ponosnih što imaju Teslu. 

O tome možda svedoči i izuzetna likovna oprema knjige „Iskra i faza“ koja je delo poljskog umetnika Jakuba Njeđele. 

Jakub je veoma talentovan mladi čovjek koji je već uradio mnogo toga vrednog. Njegove ilustracije savršeno vizuelno oblikuju mnogo toga što sam napisala. Tu su i njegove savršene karakteristike koje se prepleću sa mojim i njegovim vizijama. Njegovi umjetnički potezi su veoma precizni i poemski.

Vaš dalji rođak i zemljak je, danas pomalo skrajnuti, pesnik i novinar „Večernjih novosti“ Milan Lalić (1947-1991) koji je nedavno dobio zasluženo spomen obeležje u svom zavičaju. 

Spomen ploča Milanu Laliću otkrivena je prošlog ljeta u Čistoj Maloj, njegovom rodnom mestu, kako se zove i jedna njegova, posthumno objavljena, knjiga. To je uglavnom plod ideje i truda moga oca Nikole Lalića, koji je predsjednik Vijeća srpske nacionalne manjine opštine Vodice, kao i drugih koji su pomogli da taj poduhvat bude ostvaren. Moj otac se u mladosti družio sa Milanom, dok se on nije preselio u Beograd. Takođe, obnovljen je i spomenik mještanima koji su poginuli braneći Čistu Malu i okolna sela u Drugom svjetskom ratu.