Olga Lalić-Krowicka: “Mrvice vremena u prostranstvu”

tačno.net
Autor 20.1.2015. u 14:40

Olga Lalić-Krowicka: “Mrvice vremena u prostranstvu”

Olga Lalić-Krowicka

Ciklus pjesama iz zbirke “Mrvice vremena u prostranstvu” , Balkanski književni glasnik, Beograd, 2011.

 

BALKANSKI KRAJ VIJEKA

raslo je smanjivalo se
kolo – na krateru vulkana
na nebu je zašumio let svetih i prokletih

na polju lavine vihora
brale su karanfile
žene – gurajući lament u oblake

zapaljene okolice su slavile
novokomponovane korifeje
mjesečina je rasvjetljavala remek-žrtve
proljetna djeca podzemnog vremena
sastavljala su kosti

ispred hrama
srednjovjekovni krst krasio je kalašnjikov

 

NA OČIMA BALKANSKIH ANĐELČIĆA

gubila se
kroz zakržljala jutra
Crvenkapica

grubo platno bake
gorilo je u starom vagonu
na šinama opakog vjetra…

zastave u kosi
Snjeguljice
koja je spremala uniformu

gdje su oni zlato tražili
gdje – kad tu šuma više nije bilo

zabavu su tražili
u sijenu bombardiranih štala
ljuti štrumfovi svih vremena…

Pepeljugina cipelica
trulila je u prezbiteriju

gusari su usidrili galiju
na obali klepsidra
uspavane sirene
bojile su zalazak sunca

2000.

 

S DRUGE STRANE VREMENA

Sakrili su misli
filozofa i pjesnika.
Prognali su Boga.
Ne vole anđele.

U svaki ugao svijeta
stižu crne zastave…
Sakrivena ispod stola.
Šaljem im pozdrave.

 

MLADO GASNUĆE

voz je eksplodirao
ispred kapije raja
zamrzili su voće
skupljači

himna duša
elektrizirala je bol
buntovničke stope
zaklanjao je crni džins

da li je neko vidio spaljeno dunjište
tamo zabave sijaju nebom

2000.

 

BALKANSKI TANGO

Pakao zaliven vinom.
Cijevi prema jugu gledaju.
Dame mirišu na jad.
Teško se diše.
Potpisi na užarenom željezu.
Izvori u zemlju propadaju.
Djeca trče.
Zbunjenost oči vadi.
Kosturi plaše tvoju sjenu.
Nije te briga za zvijezde.
Humanitarnost odlazi i sa papira.
Vrijediš manje od pola pare.
Vino se u paklu pije…

 

KOMEŠANJA

buka je smrvila riječ
zatvorila je krst u kutiju
i pustila vatru u zrak

vrisak izgažene ljubavi
dodiruje nevina krv
sugestija ostracizma svijetlija je
kroz godine

čađave gradove i sela
predstavlja rastuća mržnja
na sceni

 

PRST U ČAŠI MIRA

to su samo maštanja
neke njima poznate stvari
princeza i vođe bitaka
prostranstvo noći i osmjeha
proljetnog vjetra
na dlanu neostvarenih ideja

prst u čaši mira
zatvorene oči pune vidika
na planine i jezera
na mora i rijeke
na pramenove sunca

ko je to? šute maštanja
i vrte non-stop taj stari film
tog istog režisera
sa kojim su se upoznali
posmatrajući buđenje mladih ptica
koje odlijeću sa juga

ovaj stih nema kraja
isto kao i one

1999.

 

BALKANSKO PRVENSTVO

u četvrtom kvartalu dvadesetog vijeka
prvenstvo traje deset godina
zasada niko nije pobijedio
svi gube

s vremena na vrijeme zasićeni
navijači napuštaju stadion
nikada se neće vratiti

 

EVROPSKI HAIKU

dok je pričao
o vlastitoj tragediji
pucala je
od smijeha

 

ORGANIZAM SVIJETA

Nasmij se
Nestaće crna magija
Uzmi riječ sa stola
Sa zavjese isto skini riječ
Okruglu morsku platonsku

U ime naroda u ime tvoje
Bore se ali vole
Ruše se stare sijene
Pristižu nove
Oblikuju se drukčije pluća
Bubrezi i prsti
Umiru govori
Patos se smanjuje nema slave
Jedino krv ostaje
A sad spodobo u crnom
Sviježi uzdah jutra
Slaže vlastito sunce
Urami svoje tijelo
Tijelo je jedno srce isto
Veliki je organizam svijeta
Jadne granice

 

BAGERIZACIJA

Od minus deset godina
traje čišćenje i kopanje
bagerima
višak
nedobagerizovanih
usisava se

1999.

 

PREZIR

okružena šuma mrtvo cvrkutanje ptica
mjesec u zemlju prodire
iskidanu traku vremena vjetar nosi
hiljade mladića proklinje svoje godine
krvavi vodopadi ubijaju sutrašnjicu

na starom panju sjedio je djed
slikajući suze na papiru
zabrinutim glasom šaptao je
riječi koje danas samo usahlo drveće pamti
probodeno mladim prezirom

 

TEATAR KRVI

U ladici rata osjenili su svijet
Gospode časni šutio si
Krik te nije probudio
Jelen mašte bio je prognan

Na vijaduktu juriša
Svitalo je sa koracima čizama
U korpi sunca
Pronađene su
Male mrtve mušice

U bodljikavim noćima hladnih podruma
Nisu bili primjećeni nevini pogledi
Nekoliko puta u očaju
Naručili su mir na tananim ćilimima oluje

Svaki pljesak pjesme izazivao je nemir
Sapetih u nacionalističkim kaputima
A taj miris šuma
Sagorio je u vatri godina…

2000.

 

BALKANSKI POČETAK VIJEKA

srebrne svijeće
na bijelim krilima očiju
tonu u muzejskim suzama
gelerima razbijenog neba

kruh i voda
slavenskih pokretača
nestaju na slici
ispod posivjelih nogu
smrvljenih glava

mrtvi vozovi za Sibir
i suze vile na Andrićevom mostu
kao izderane usne bogumilke u haremu
proganjaju čuvarice od ruku sultana

garda janjičara
traži feredže u bunaru
pojedenih noktiju

ravnodušni govornici plaćaju za žrtve
na srušenim temeljima hramova
dok iza zida crvenih ruža
inaugurišu početak

2000.

 

tačno.net
Autor 20.1.2015. u 14:40

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija