Olga Lalić-Krowicka: ON IMA JEDAN FRONT LIKE JAMES BOND

tačno.net
Autor 13.4.2014. u 12:11

Olga Lalić-Krowicka: ON IMA JEDAN FRONT LIKE JAMES BOND

Ciklus pjesama iz zbirke “Kada izbije mina”

Luđaštvo

Biti lud
Biti lud
Biti lud
To je idila,
Sunce u džepu,
Nebo ispod šešira.

Biti lud,
Voljeti Napoleona i Isusa,
Tako ludo,
tako iskreno.

Biti Jovan Krstitelj,
Nositi partizansku kapu,
Vjerovati u pobjedu.
Ubijati Švabe.
Odjebati mir,
jer računa se samo rat.

Ovački rat
(opštebalkanski strah) 

Kada je moja mam pročitala ljubavni roman
Negdje u kršu izbila je mina
(sorry, Lolek ovo nije rimovanka)
Na minu je stala ovca mala
I iz mrtvih je ustala
(to nije paradoks)
Susjed – vlasnik ovce je prijavio taj fakat
Na policiju – koja je stigla sad – mat
– oglasila je stanje ugroženja za sve ovce
PAROLE/ŠIFRA:
NE PUŠTATI OVCE
PRIJETI EKSPLOZE!
(to nije preuveličavanje)
Sve su ovce zadrhtale
Za svoj život se bojale
Ali susjed mister stari
Prodao je ovce na fanfare
Ko će sada da gazi po minama?
Oni kojima su potrebni duboki utisci
Ili noćni vampiri?

Vjetrolomni vjetar

Vjetrolomni vjetar vjetri
Bura gura tura
Grad rado napada
Vrijeme prohoda hoda i prođe
Prema limuzini moga uje
Američka limuzina koja drži
Moga uju u vlasništvu je staro godište
Ujo ima brčiće
Ima tetku i macu
Žali se na nedostatak vojnika
Ujo naređivao si i mrmljao
Da je USA svijet nametljiv i umetljiv
A tvoj svijet ujo mujo
Da li ti opet naređuješ
Nekoliko vojnika ispod Stola
Tvoja grmeća faca
Naređuje i pokazuje
Da rat mora da se svrši
Jer ti ujo mujo
Non – stop pričaš
Da rat traje
Pored tebe i bez tebe
Pričaš mrmljaš
Da si bio junačina
Imaš USA i prošlost u barutu
Tetku i macu – malu i limuzina te ima
Tvoje priče izludiće sve
VIVAT POEZIJA VIVAT USA MOJ UJO JE RATNIČKI BOLESNIK
BORI SE SA HRVATIMA
NA FRONTU GDJE NEMA VIŠE LINIJE
IZMEĐU JAVE I SNOVA. MOJ UJO JE UZOR,
U MATERINU ČEGA?
USA I AMERIKANCI ZABILJEŽITE MOGA UJE PRIČU,
A ON ĆE VAM REĆ’ DA RAT TRAJE!
KOJI, U MATERINU!?
ON  IMA SAMO JEDAN FRONT LIKE JAMES BOND!

Moje oči – ko će da mi skoči!

Oči su mi ostale na ormaru moje bake (umrla je prije godinu dana)
Zajedno sa dunjom iz pretposlijednje jeseni (tj. 1994)
Zapalili su ormar
Ko je zapalio moje oči
Ko je zapalio dunju
Ko nije spasio kuću
Zašto su zapalili moje zenice
Uz pomoć čega gledam maštam
To je bilo Bilo to
Šta će biti sa mojim očima
To će biti intervencija
Napašću počinitelja
Iščupaću iz njegovog uma svoje oči
Njega grize savjest mora mi pomoć’
Iščupaću iz njegovog uma svoje oči
Jer ko će da mi skoči?! Ma, šta!
Oči su moje oči iščupaću ih
Počinitelj će umrjeti – kada? – ne znam
Oči će mi da vrati do ponoći
Prisanjaće mi se bakin ormar
Prepun mirisa dunje lavende
A počinitelj će ući sa svojim očima
Pripaljene grižnjom savjesti i svoje oči
Iščupaću do ponoći
I on će izvršiti samoubistvo
Neće moći podnijeti tešku robu
Koju je ukrao pokrao i zapalio
A zajedno sa njom moje oči
Koje ću istresti danas do ponoći
U pomoć u pomoć – počinitelju vrati mi
moje oči!

Razmišljanja uz kašalj

Ne vjerujem limenkama sa voćem –
U prodavnici sa kockama.
Ne ne vjerujem Bože dragi
Punu gnjile prazninu su mi prodali
Ha, ha – postoji jedno pravilo –
Ako nije roba onda ljudska mana!
Ciljaj u susjeda
Mlada od glada
Prošla je ta moda
Postoji novi precedens –
Pucaj, govoreći KEKS!
Hehehe … napisao mi je smajlića
U fajlu Word
Jedan lord
Pijem biotike
Na antibiotike.
Stari matori kao svježe škampe
Vole mlade i skupe ženskice.
Svijet je zapištao – vlak je
Temperaturalan (?) i ugljeno – naftno – plinski…
Da, sa terase gledam istok
U podrumu zapad
Lokomotiva tira na tepihu Tuvima
Volim sviježi zrak i krakovske tramvaje
Volim kada kolač od sira nije presladak
I kada svijet stoji na nozi
(na propaloj podlozi)
Ne volim kada se sa pjesmama pretrčavaju
Kada pjesma o ratu košta
I kada je noć poezije bez svjetla
Volim a  propo ljubavi – kružeće snove
Izbledjeli odjek zatvorene oči u očima
I milion slova i misli bez uspomena
Zaista volim.

* Julian Tuwim, poljski pjesnik. Autor pjesme za djecu Lokomotiva.

Unazad

Utakmica se odigrala unazad – izgubili su
Ljudsku – zatvarajući svijet na kračun
Nadlijeću leptirice u suknjama – debele
Nadlijeću muve – velike kao sluge
Gladna svijeta Gladna tirada
Jedan dva tri četiri pet
Napisaću pjesmu šest šest šest
Nisam pripadnik okultizma
Ali volim da strašim ljude
He he … jer me straše svojim ponašanjem
Iz njihovog ništavila šta će izrasti
Mala bića koja ništa
Imaju – izbijaju insistiraju
Žele prodati tvoje misli
Kupiti svoje
Imati znanje imati utakmicu
Svijet je zatvoren poražen
Idemo (s)kroz idemo unazad

Pjesma o anđelima
nije previše romantična

Frižider pored frižidera
Život pored neživota
A kako tek ja volim čaj
I anđelski bijeli hlad

Zima zima pretječe dane
Dani su hladni kao anđeli
A tebi misao u glavi stoji

Dobar dan, oprostite,
u kojoj sobi zaista dežuraju luđaci?

Nastojim biti normalna: ne zviždati ulicama,
ne pucati u Osamu Bin Ladena, ne kupovati sebi igračke,
ne razgovarati sa papom…
Riječ BITI  – šta je za luđaka? Za luđaka stvoren je kavez.
Kada bi luđak imao više metara kvadratnih u posjedu,
da li bi poštovao Napoleonovo ime više i ne dodjeljivao ga sebi?
Da li se to opet luđak vratio u rikverc?
Vješto vidi sve, dok skreće prema dnu mašte.
Zašto luđak ne smije da podržava svijet,
kada već proročansku moć ima?
Prljavštvina na zidu, smrad u zraku, raskol…
Napravite red prvo kod sebe!

Bajkovita anarhija

Tonu dva broda
Patuljci trče kroz šumicu
Marš na posao!!!

Aaaa… počistiću – pomislila je Snjeguljica
Mickjevič je kružio po sobi
Crvenkapica je pjevala
Pjesmu o Titu

Ne budi divljak! – viče Tarzan Amoru
Madona je obukla žute cipelice
Loše je postupila gledavši na bliještave

Starica je prolazila preko ulice
Falila je samo sekunda da je ne bi pregazio tramvaj
Ko si ti Klintone?
Upitala je mlada holivudska glumica

Nered u sobi
Zabavljaju se vitezovi i princeze
Ljeto je obuzelo dvorac
A sluga ubio cara

Adam Mickjevič – poljski pjesnik epohe romantizma.

Sjela  je na ružičasto

ja sam egoistkinja
obožavam mast ljubomore
često mažem sa njom sendviče
stopala usne i stražnjicu
totalna slijepoća
privlači pažnju
mojih dubina

ja sam davatelj mudrosti
pa to se Hermes sam uvukao
u moje tijelo
svaka dugokosa kosa
miriše na mene

Niče me nije htio
omalovažiti
htio je samo jadnik
da se zapetljam između cvijetića
ledolomac moje teorije
zaglavio se u njegovom stajalištu

obuzeta toplinom
šta će mi tu novi temelj
nemam uopće namjeru
ništa tu graditi

Anđeoski ples

Moje ruke vise iza prozora.
Naginjem se prema dolje
Biću anđeo.
Volim misliti – let je zreo
Tražiti zrelost
Koja mi čisti cipele svakodnevno.

To si ti bijelokrili. Koji stil
Tvoj stil je mit. Baš si roker
Budi moj pastir ubijajući zid glavom,
Onaj koji skače sa poslijednjeg kata,
Rokenrol tragedija noći.

Sviraj mi Betovene
Sada smo u raju
Volim tvoj životopis
Neobičan je i moderan.
Budi moj majstor.
Skuvaću ti note.

Plešemo rokenrol
Betoven ja i naši životopisi
Mi smo totalno bijeli
Dok iznad Dukle pada snjegić
Otkačenih krila

Prepjev sa poljskog jezika: Autorka

tačno.net
Autor 13.4.2014. u 12:11