Olga Lalić-Krowicka: SA TESLOM U SRCU

tačno.net
Autor 1.7.2014. u 13:42

Izdvajamo

  • Mi smo pak južnjaci, nemojmo to zaboraviti. Jer kako Tesla navodi: „Bitno je za miroljubiv opstanak čovječanstva da prevlada zajednička duhovna misao vodilja. “I stvarno, moji Srbi, Hrvati i Bošnjaci, zar nije naš Tesla energija ljubavi koja nas spaja? Tesla je zakon naše ljubavi. Volimo se i širimo pozitivnu energiju. Neko to od nas očekuje. Ispunimo mu san. Jer on je ispunio naš san i rasvijetlio nam je prostor. Sad mu dopustimo da nam rasvijetli misli i srce.

Povezani članci

Olga Lalić-Krowicka: SA TESLOM U SRCU

                                                          (Moj i tvoj zemljak)

“Ako ko reče: Ljubim Boga, a mrzi brata svojega, lažac je; jer koji ne ljubi brata svojega kojega vidi, kako može ljubiti Boga, kojega nije vidio? I ovu zapovjest imamo od njega: Koji ljubi Boga, da ljubi i brata svojega.” *

Sveti Apostol Jovan Bogoslov

„Vaša mržnja, pretvorena u električnu energiju, mogla bi osvjetljavati gradove i gradove”Nikola Tesla, Srbima i Hrvatima početkom Drugog svjetskog rata

Piše: Olga Lalić-Krowicka

Prvi dječiji film kojeg se sjećam sa zagrebačke televizije bio je o malom Nikoli, a scenu koju sam zapamtila tada sam opisivala kao: „Teslić stvara struju uz pomoć drvenih kutlača u malom kanaliću ispunjenim vodom“. Nisam nikakav fizičar, elektrotehničar, matematičar, daleko i predaleko od toga. U čitavom moru lijepih Teslinih misli ugledala sam njegovo smireno srce, puno ljubavi, kao što su i srca svih nas koji volimo našeg Teslu. U životu nije toliko važno kakvog si porijekla i otkud dolaziš, važno je ko nam je usadio ljubav i plemenite osjećaje u srce. To je najvažnije. Kada to shvatimo, onda znamo da mi, ipak, gledavši sa bilo koje strane, prolazimo kroz život kao pobjednici, unatoč svim njegovim opasnostima i neprilikama. Iako smo možda mislili da smo gubitnici; ne, sigurno nismo. Kad nosiš ljubav u srcu nikada nisi gubitnik, pa i u najvećem porazu, kako se to tebi tada čini. Gubitnici su ljudi bez ljubavi u srcu. I nije važno jesi li automehaničar, čistačica na ulici, umjetnik, predavač, šef, važno je na koji način puniš srce ljubavlju i ko je to bio važan u tvom životu, ko ili šta je pokrenulo tu energiju u tebi. Važno je u životu osloboditi se raznoraznih kompleksa, ne tražeći „savjete“ u ljudima čija su srca praznija od prazne vreće, već savjete u tajnama našeg srca. Ljudi bez srca, iako nemaš većeg kompleksa, nastojaće da ga na neki način uveličavaju. Možda se tu ne radi o kompleksima, već o čovjeku kojem je nedostajala podrška u mnogim stvarima u životu i koji u sebi nosi bolnu prošlost, pak ljudi prazna srca, umjesto da ga ostave na miru ili da o njemu zaborave, bockaće ga još više na raznorazne načine. Nažalost često to rade potajno ljudi od kojih se očekuje više razumijevanja. Najbolje je prestati tražiti u takvim ljudima bilo kakvo razumijevanje i tvrdo im okrenuti leđa, a najviše onda kada još više pokušavaju da te podmuklo privuku i uz to se još pretvaraju da oni sa time nemaju ništa zajedničko. Budimo bolji od takvih osoba i ne zaboravimo na molitvu za njih ili lijepu riječ.

Jednog dana sam pomislila: hvala ti, dragi Bože, što imamo Teslu. Zar ne vidite da nas on spaja, kako je sam govorio: „Jednako se ponosim svojim srpskim rodom i mojom hrvatskom domovinom” (iz telegrama Vladku Mačeku 1930.g.). Ne spaja nas samo njegova struja, već ono najvažnije, njegova ljubav prema svima nama, a to je najjača energija u vasioni. Jer moji Srbi i Hrvati, i ostali narodi ove zemaljske kugle: „Svi smo mi jedno. Ljudi su međusobno povezani nevidljivim silama.“. Smireno srce pobjeđuje najglasnije ljudske topove, jer top je jadno i prokleto oružje, đavolski a ne božji „proizvod”. Božje oružje je smireno srce. Ono što najviše budi strah u nama je zlo koje nema imena i dostojna lica. Sve što nas uništava je prazno kao balon, koji smirenim srcem možemo da probušimo kao najkraćom iglom. Nemojmo pobuđivati u sebi mržnju, ako već tražimo Boga. I kada ga ne tražimo mi ga tražimo. Svako na svoj način i svako po svome. Jer, što kaže Tesla: „Svi mi moramo imati neki ideal koji će upravljati našim ponašanjem i zadovoljiti nas, ali on nije materijalan, bez obzira da li je vjera, umjetnost, znanost ili bilo što drugo, samo je važno da djeluje kao nematerijalna sila.“. Zlo se najviše boji ili bježi od nas kada ugleda u nama smireno srce. Sve teorije ovoga svijeta koje su nastale bez ljubavi ili sa ciljem da nekoga ubodu, prazne su same u sebi. Nema razloga da brinemo o takvim teorijama. Gradimo vlastite, životne, slušajmo svoje srce – te teorije su najjače, zapisane negdje u zvijezdama, a najvažnije da su u nama, stvorene kako bismo poboljšali svoj život u mukama koje nam drugi navlače. Svi mi nešto otkrivamo, svakodnevno nešto novo, jer sve je to u nama i oko nas. S ljubavlju stvaramo prvo naš mali svijet, pa onda jedan veliki svijet. A naš svijet je za nas najveći, zahvaljujući čemu pobjeđujemo onaj veliki, ispunjen mržnjom. I oni, koji nose zlo u sebi, stvaraju, samo moramo shvatiti da oni postoje radi toga kako bismo mi imali šansu da ojačamo sebe same, da naše malo srce poraste do neba. Ipak, ovo je samo život na zemlji, ne treba ga uništavati ni sebi ni drugima, jer sve će ovo zaista proći. Život je samo kaplja u okeanu. Šteta vremena na mržnju, prepirke, svađe, nesporazume, ali ako već postoje, onda treba ih brzo riješiti ili osloboditi se toga. Stvarno šteta našeg vremena na ružne stvari, treba se okrenuti onima ljepšim, što više to bolje za sve nas. Ne čekajmo na druge, jer svi mi trajemo u jednom krugu, kako je navodio Tesla, da „Iako imamo slobodu da mislimo i djelujemo, mi se držimo zajedno, poput zvijezda na nebeskom svodu s nerazdvojnim vezama. Ove veze se ne mogu vidjeti, ali ih možemo osjetiti.” Šteta je također pokušavati uništavati ili prekidati te veze na ružne načine, jer postoje i lijepi načini da ih ojačamo. Ne treba nam ni komunizam ni bilo kakva druga ideologija da bismo mogli živjeti zajedno u miru. Nama treba sloboda i samostalno razmišljanje. Odbacivati tuđe negativne misli i boriti se ili tražiti svoje. Bog nam je dao slobodu izbora, pa kada nam je On već to dao, onda ne treba da nas drugi vežu na prljave ili podmukle načine za sebe. Vežimo se za sebe i za one koji iskreno vole nas i mi njih volimo. Ljubav je sloboda. Bez veze je da se ovako muvamo ili stiskamo u mržnji, jer na ovim prostorima mi živimo i mi odlučujemo. S ljubavi dolazi stabilnost u nama, u porodici, društvu itd. Povratimo snagu u sebe, jer niko drugi neće to učiniti umjesto nas, drugi mogu da je ubiju. Nekima sa strane smeta pozitivnost u nama. Nemojmo biti prema dobrim stvarima negativni, jer zaista je šteta našeg vremena na ružne stvari i nesuglasice. Život je stvoren za nas da ga živimo, a ne da ga prekidamo ili da nam ga drugi prekidaju lažima i svađama. Krenimo prvo od sebe. Sigurno će nam srce zakucati jače. Mnogima od nas. Mala srca kucaju najjače. Sjetimo se našeg djetinjstva. Zli ljudi propadaju, ako se ne promijene. Bog nam daje svima šanse; ponekad bismo rekli u sebi „i više no što treba“, jer On zna šta je dobro za nas i koliko bremena možemo nositi na leđima. Tesla, voleći svoju nepismenu majku, bez obzira što psihoanalitičari kažu da ju je mitologizirao, i tvrdeći da je talent naslijedio po njoj, pokazuje nam tim riječima – što zapravo znači istinska i iskrena ljubav. On nas primjerom uči kako su uvijek najvažnije riječi iz ljudskog srca. Mnogi ljudi potražuju ideale među “velikim ili slavnim” ljudima, u suštini nije to ništa strano i loše, ako se radi o dobrim osobama, ali naši pravi ideali treba da su osobe koje su nas prve obdarile ljubavlju. One su najveće blago koje nam je Bog mogao podariti. Nema smisla tražiti ideale među nekim, kako bismo to rekli danas, zvijezdama, jer istinske zvijezde ne žele da potražujemo u njima neki ideal ili uzor, koji će biti za nas najvažniji u životu i čije ćemo riječi slušati ili će biti naša vodeća misao kroz život. Sve te riječi su nam potrebne u životu i dobro su nam došle, one su sastavni dio naše životne priče, ali u dubini srca nisu vodeće. Takve riječi, za nas najvažnije, sigurno smo čuli u ranom djetinjstvu i možda smo ih zaboravili, skrile su se u dubini našeg srca. Najljepši trenutak u životu je kada sa tih “najvažnijih riječi” skidamo prašinu i sa nježnošću ih gladimo, kako bi one mogle produbiti naše osjećaje i zasjajiti u nama do kraja našeg života.

Od kada je počeo rat u Ukrajini, isključila sam radio i TV, ne slijedim nikakva prepucavanja na liniji Putin-Obama-Merkel i ostalih oko njih. Svijet medija za mene ne postoji. Ne interesiraju me laži i tome slične kombinacije, hladnokrvnost, bezosjećajnost, zarada na tuđoj nesreći. I nije mi važno kada je Obama u pravu, kada Putin, kada Merkel, jer, ustvari, oni nikada nisu u pravu. Da su bili na samome početku u pravu, ne bi došlo do krvoprolića. Žao mi je nevinih ljudi, onih ubijenih, gladnih, ispaćenih, nesretnih. Žao mi je male djece, majki, baka i djedova i ostalih. Za ove ostale nije me briga, jer oni su „osigurani“. Žao mi je nevinog i dobrog čovjeka, jer znam da takvi ljudi ne izazivaju ratove, izazivaju ih ovi veliki „kraljevi”. Kako je Tesla govorio da je „Ljudska zadaća odreći se nasilja”. Velike vlasti ne rade ništa po tome pitanju, već samo dovode svijet do ludila, dok najviše pate nevini narodi Ukrajine, kao što smo svi mi patili i patimo do dan danas na Balkanu. Znamo mi dobro taj scenarij napamet. Žalosno je danas pratiti mnoge medije, koji možda jesu neka sila, ali jadna. Ljudi ne biraju dobre medije, nego one prve “od ruke”. Najgore je što mnogi biraju po naslovima i njihovim bojama. Pucaju zenice. Ljudi također ne misle, a kad počnu, već je „prošo voz ili vlak“. Ako čekaju predugo kakvu će odluku donijeti ovaj ili onaj lider, crnilo već počinje. Predugo čekanje u takvim situacijama je “crveni signal” da počinje nešto loše. Na našoj priči mogli su se mnogi naučiti, ali eto, gladan stomak i siromaštvo vode u rat. Manipulacija siromašnim ljudima je najlakša. U neku ruku, mi nismo bili siromašni, ali eto, mnogi su pristali na ono najgore. Ovaj pak svijet puca od mržnje i podjela. Kada bismo mržnju u nama promjenili na ljubav, sigurno bi nam svima bilo bolje, jer „Sve stvari imaju frekvenciju i vibraciju.“ Inteligentan čovjek, nije važno da li pismen ili nepismen, jer sa inteligencijom se rodiš, nju ne možeš da naučiš, jedino da razvijaš, nikad tako lako ne teži prema najgorem (nažalost postoje mnogi koji ubijaju “pravu” inteligenciju u drugom čovjeku, i to im ne uspjeva baš lako, jer inteligencija je dar od Boga ili prirode, samo eto ako imaš slabu podršku u životu, mogu da te likvidiraju. Ali, na kraju krajeva, sve je u Božjim rukama. Božji čovjek u Božjim rukama). Mnogi u životu dožive taj momenat i prodube tu misao, ali postoje i takvi koji su zauvijek prodali svoju dušu đavolu. Inteligentan čovjek uči i nikakvu tu ulogu ne igra nivo obrazovanja, jer to što je urođeno, to ostaje, samo ne smjemo nikada posustati na putu prema našem cilju. Težak je život i Bošnjaka, i Srbina, i Hrvata i ostalih, zaista težak, jer težak je život danas ljudima koji su zadržali svoje unutranje vrijednosti i čovječnost. Njima je najteže, pa i nekima koji su se napunili otrovom, premda će oni to shvatiti kasnije, ili nažalost, možda nikada. Ubiti čovjeka je vrlo lako, bilo iz puške, bilo riječju, ali treba pronaći svoj štit u sebi. To je težak proces za mnoge ljude, ali najvažnije je pronaći ga u duši. Što nas više mrze mi sve više volimo sebe. Što više imaš neprijatelja, znači da si sve zlatniji čovjek pun ljubavi. Prema broju neprijatelja najbolje je u mnogim životnim situacijama ocijeniti koliko smo snažni, a tada naše srce cvjeta kao najveći i najljepši cvijet, strašeći svojim predivnim mirisom i izgledom komarce i ostale insekte. Kukavice i ostali sirotani u srcu vole se okupljati oko dobrih ljudi glumeći nekog skroz cool cara, umanjujući svojim „naduvanim Ja“ zlatne vrijednosti tvoje nutrine. Ništa ne brini, izvući ćeš se, jer kao što Tesla kaže: „Najveći ljudi su oni koji promiču i žive najviša moralna postignuća.“, bilo u širokom ili manjem razmjeru, ali najvažnije, u srcu. A šta može biti veće na zemlji od ljudskog srca?

Nacionalizam je jedna vrsta robovanja. Robuju tada umovi ljudi koji su podlegli lažima i izmišljotinama vođa nacionalističkih grupa. Među tim “robovima” su ljudi koji nisu loši u sebi, ali su slabi. A zna se da je najlakše iskoristiti takve osobe za najgore ciljeve. Njihova slabost je iskorištavana na najgore načine. Manipulatori sežu u njihov um ili nutrinu, otežavajući im samostalno razmišljanje. Robovi nacionalizma su ljudi slabijeg karaktera, koji upijaju “nabacivanu” mržnju. Ali da li oni svi sami od sebe mrze, to je pitanje? Želim svim srpskim, hrvatskim i bošnjačkim nacionalistima duhovno i umno očišćenje, što prije to bolje za sve nas. Slušajmo i upotrebimo u životu Tesline riječi, jer one potiču iz velikog srca našeg zemljaka genija: “Moramo osloboditi misli od ograničenja koja nameće prostor i vrijeme, ali i sačuvati glavne značajke.”A „Izvor većine bolesti je u duhu. Zato duh i može da izliječi većinu bolesti”, bilo u individualnom ili opštem smislu. Izbacite otrov iz srca. Na silu ništa se ne može uraditi dobrog, time možemo upropastiti sebe i druge. Prisiljavnje nekoga na neke promjene može dovesti do većih neprilika. Bog nam je dao slobodu. I trajmo u Božjoj slobodi. U svemu postoje granice, pa i u slobodi, ne radi toga da bi bila ograničena, već radi toga da bismo se mi i ostali oko nas osjećali sigurniji. Ratovi, svađe, prepirke, meteži u glavi, mržnja i sve što muči nas i druge ne dolazi od Boga i od prirode. Dajmo sebi i drugima šansu. Prošlost je već prošla, šteta naše sadašnjosti i budućnosti da je vučemo za sobom. Prošlost je bila da bismo mogli bolje danas donositi zaključke. Na mnoge koji su na vlasti ne može se i bolje je ne računati, računajmo na sebe. Neke stvari treba preuzeti u svoje ruke koliko se može, ali ne zaustavljati se i ne posustajati. Jer stvarno nema razloga da se mrzimo. Kada izbacimo mržnju iz sebe, i nama i drugima biće ne samo lakše, već i bolje. Neke stvari se grade godinama, koliko godina to zavisi od nas samih i našeg duha, ali vrijedi, jer uvijek iza nas neko ostaje koga volimo i kome želimo bolji put u životu. Svako individualno na svoj način. Mali ljudski načini su najbolji, jer oni grade ono najveće i najbolje za sve nas, šta, saznaćemo kada izgradimo. Prolazeći ulicom i gledajući na nekoga s mržnjom u očima ubija pošiljatelja i primatelja. Tamo gdje mržnja drema, dremaju i ljudi. Nema razloga dremati čitav život u mržnji i plašiti se nečeg što samo straši, jer ljudi su napaćeni životom. Strah i mržnja iskorištavaju takve prilike i ljudski umor. Obnovimo snagu u sebi, jer sve se može kad se hoće i nedajmo se crnim osobama. Krenimo od susjeda. Ljudski prići susjedu ništa nije strašno, gore je prići neljudski. Zločince izbjegavajmo, njih je Bog već osudio, možda nam se čini da nije, ali vreme je ispred, a ne iza nas, a dobre ljude volimo i dalje. Opraštajmo, mi ne znamo tačno ko je i na kakav način bio na nešto prisiljen ili nije. Zaista, šteta našeg vremena na mržnju i loše raspoloženje. Ako je već mnogima materijalna situacija vrlo nestabilna ili otežana, onda ne uvlačimo još u to međuljudsku mržnju, s time sami sebi i drugima nabacujemo dodatni teret. Teški trenuci mogu biti podjednako teški, ali vedriji ako su bez mržnje. Svaka zajednica bilo vjerska ili društvena ima pravo da živi svoj život, ali u jednom dobrom okviru. Mi možemo sve, ne slušajmo nikoga više sa strane, nego samih sebe i naša srca. Mi smo pak južnjaci, nemojmo to zaboraviti. Jer kako Tesla navodi: „Bitno je za miroljubiv opstanak čovječanstva da prevlada zajednička duhovna misao vodilja. “I stvarno, moji Srbi, Hrvati i Bošnjaci, zar nije naš Tesla energija ljubavi koja nas spaja? Tesla je zakon naše ljubavi. Volimo se i širimo pozitivnu energiju. Neko to od nas očekuje. Ispunimo mu san. Jer on je ispunio naš san i rasvijetlio nam je prostor. Sad mu dopustimo da nam rasvijetli misli i srce.

Hvala Tesla što si uključio energiju u meni koju ne može baš svako ugasiti. Što je više gase, ona se sve jače pali. Sve je u Božjim rukama. Nema smisla obazirati se na loše stvari i misliti o tome, jer ionako neko odozgo vidi sve. Hvala moj nepismeni dide iz moje Dalmacije za tvoju ljubav. Voli vas obojicu mala djevojčica iz malog sela.

Hvala svakome čovjeku koji zna da iskreno voli i moli, bez obzira da li je vjernik (i nikada mi nije važno kojoj vjeri ili religiji pripada) ili ateista. Hvala i vama koji to još ne znate ili možda nikada nećete znati.

*Prva poslanica Jovanova, Sveto Pismo, prevod Đuro Daničić

2014.

tačno.net
Autor 1.7.2014. u 13:42

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija