ONO ŠTO NEDOSTAJE

Gradimir Gojer
Autor 28.3.2016. u 10:09

ONO ŠTO NEDOSTAJE

Ili nestaje…

 

U sjenci takozvanih važnijih tema i životnijih problema sarajevskih i bosanskohercegovačkih, traje trijumf logike bijeloga luka (čitaj ruralizacije svega i svačega), u Sarajevu. Taj nesmiljeni topot primitivizma kao humusa svekolikih naših zala, a ponajviše nacionalizma i šovinizma koji suvremenim vlastodršcima u BiH služi kao sredstvo opsjene, moćnog sedativa za omađijavanje širokih narodnih masa, jednostavno dodvoravajući se najnižim pučkim strastima i porivima, što uništava sve, bukvalno sve pred sobom!

Tako pod patronatom jedne misli: nemamo novca za mnogo egzistencijalnije stvari u bh. društvu, pred našim očima gasi se u potpunosti jedan segment kulture – onaj glazbeno-scenski. Jer, jedina bh. teatarska kuća, Narodno pozorište Sarajevo, koja supstituira uz dramu segmente teatarske eksplikacije baleta i opere, brojem premijernih izvedbi na pojavnom, a njihovim kvalitetom, na suštinskom planu jasno i jarko dokazuje tezu da se naša umjetnička produkcija jednostavno urušava?!

Provincijalizacija ukupne teatarske produkcije nije otpočela juče… Otpočela je ona kantonizacijom naših teatara. Onoga trena kada je Narodno pozorište Sarajevo, slijedom gluposti dejtonskoga ustroja države BiH postalo teatar koji se alimentira iz kase, odnosno proračuna Sarajevskog kantona, otpočeo je proces odumiranja vrijednog repertoara, poglavito Opere i Baleta, ali ne manje i dramske produkcije…

Međutim, ozbiljnim je, pa i kritičnim u ovom trenutku, a zbilja je takva, iskazati treba broj i kvalitet opernih i baletnih izvedbi, jednako kao i iskazati problem rukovođenja, repertoarnog i izvedbenog moderiranja ukupnih procesa u Operi i Baletu NPS.

Suštinsko je pitanje: da li jedina opera u državi BiH može egzistirati veći dio umjetničke sezone, izvedbom tek jedne (??!!) komorne opere Služavka gospodarica Pergolezija, a Balet, uglavnom podgrijanim (!?!) repriznim predstavama???

Kritičnost pozicije Baleta NPS je, prije svega, u defacto nepostojanju ansambla Baleta (o solistima da i ne govorim!), jer sadašnji ansambl Baleta NPS, prvenstveno svojom nedopustivom starošću, a još više ispod prosječnim kvalitetom, ne zadovoljava zahtjeve iole ozbiljnije profesionalne baletne kompanije…

U Operi NPS, pak, postoji ozbiljan korski potencijal, pa i obećavajući solistički, ali je evidentan problem planiranja ozbiljne i autentične repertoarne politike, koja bi, u situaciji regionalno jačih i ozbiljnijih opernih kuća, mogla ponovno igrati neku relevantniju ulogu?!

Slabost glazbeno-scenske komponente produkcije stožerne teatarske kuće u BiH je, zasigurno i u dužem periodu neriješena kadrovska problematika u vezi sa rukovodnim kadrom, kako u Operi jednako i u Baletu…

Autoritet umjetničkoga vođenja ovih krucijalnih umjetničkih disciplina ne postiže se, tek i samo, postavljanjem nekoga na rukovodnu poziciju, već isključivo postignutim rezultatima na artističkom planu! Stoga, Ministarstvo kulture i sporta Kantona Sarajevo i upravne i nadzorne strukture Kuće na Obali mogu prevazići ovu kriznu situaciju isključivo (!!!) izborom umjetnički dignitetnih vođstava, po okomici, dakle u cijeloj Kući na Obali.

Najave boljitka (opera Zmaj od Bosne, balet Omer i Merima) imati će smisla samo i isključivo u situaciji ozbiljnijeg i stručnijeg moderiranja kompletnog repertoara od kantonalnih struktura, a obzirom da se radi o jedinoj opernoj i baletnoj kući u BiH trebali bi se umješati i Ministarstvo civilnih poslova BiH, kao i Ministarstvo za kulturu Federacije BiH.

Poseban problem je uspostava čvršće veze sa Muzičkom akademijom u Sarajevu i ozbiljnije financijsko alimentiranje baletnog studija NPS.

Ipak, ključnim problemom smatram kadrovska rješenja, koja moraju biti bar (!!!) na razini takovih korifeja operne i baletne umjetnosti kakvi su Ivica Šarić, Amila Bakšić, Edina Papo, da bi vježbanje u rukovođenju bilo maksimalno izbjegnuto…

Ulazak u obitelj euroatlantskih zemalja nemoguća je bez jednog važnog rigorozuma europskog civilizacijskog modela, koji je sadržan u ozbiljnom egzistiranju operne i baletne umjetnosti u jednoj državi.

Pozicija Opere i Baleta NPS još jedanput u žižu promatranja dovodi sarkastično postavljenju poziciju kantonalnog teatra, koji evidentno ne može u takvoj organizacijsko-materijalnoj poziciji zadovoljiti razinu zahtjeva koji se postavljaju pred stožernu teatarsku kuću u BiH.

U ovom tekstu nisam niti pominjao neke žanrovski sintetske forme kao što je mjuzikl, koji je upravo u Kući na Obali imao svoje briljantne usklike izvedbama Poljubi me Kato, Moja draga lady i drugim…

Baletna i operna publika (a takvu Sarajevo, zasigurno, ima godinama!) prikraćena je posljednjih sezona za vrhunska ostvarenja… I zato ona sa golemom žudnjom očekuje nove susrete sa umjetninama vrhunske glazbe europskog profila.

S golemim razlozima!

 

Gradimir Gojer
Autor 28.3.2016. u 10:09