Pijana noć 1918.

Povezani članci

• Božica Jelušić: MIR ZA MIRU
• Gradimir Gojer, pjesnik ljudskog dostojanstva
• Ismet Smajlović: Galamdžije
• Vječiti nadzornik Vladimira Nazora
• PUT KA PREPOZNAVANJU SEBE
• GODINA DO STOLJETNICE

redateljski zapis predpremijernog karaktera 

Danas, kada nam zbog opće besparice teatri (i to oni profesionalni!) pribjegavaju malim podjelama od dva, tri lica, kada bježe od djela Miroslava Krleže kao od kakve literarne sotone, Narodno pozorište Tuzla dalo mi je prigodu na pozornicu izvesti čak dvadeset i osam glumaca, upravo u vizualizaciji Krležine dokumentarne proze Pijana novembarska noć 1918.

Tri četvrtine glumaca i glumica koji protagoniraju uloge svršeni su studenti ili diplomanti tuzlanske teatarske univerze. Igrajući sa svojim asistentima, ali i prvacima tuzlanskog Narodnog pozorišta, pokazuju ovi mladi ljudi, sa kojima je milina bilo djelati, da bi Vlada Kantona Tuzla najmudriju odluku donijela da ih sve odreda primi u radni odnos. Jer, to bi, siguran sam u ovu konstataciju, značilo apsolutni procvat tuzlanskog hrama boginje Talije i u umjetničkom i u produkcijskom smislu uopće.

Kad ovo tvrdim vrijedi navesti njihova imena kao epilog ovoga redateljskog zapisa: Borislav Matović, Feđa Zahirović, Hasan Sušić, Faruk Beganović, Mirza Pinjić, Irma Zukić, Sadika Kahrimanović, Tamara Miličević Štilić…

Njihova mladost, teatarski polet, ali i sad već nesumnjivi artizam, daju mi za pravo da u predpremijernom zapisu i ovo zapišem.