Pismo pred premijeru mom profesoru Tvrtku

Dino Mustafić
Autor 24.2.2021. u 10:22

Pismo pred premijeru mom profesoru Tvrtku

Dragi moj profa, k’o juče je bilo kada ste sjedili na mojoj generalnoj probi ispitne predstave Zid u Kamernom teatru 55 hladnog decembra 1993. godine u opsjednutom Sarajevu. Sjećam se da ste imali veću tremu od mene, sjeli ste iza mojih leđa u drugom redu desno, osluškivao sam svaki Vaš uzdah, smijeh ili vrpoljenje na stolici kao najvažniji komentar mog početka u umjetnosti režije.

I poslije 28 godina i više od sto režija i dalje sam nesiguran i pun sumnji kada radim, ali otvoren da čujem i slušam, da se ne bojim riskirati jer ste me učili kako je u teatru bolji istraživački promašaj od repertoarnog ziheraštva. Ulažem i dalje veliku energiju i strast u teatar kao na početku kada ste mi pomagali u prvim profesionalnim koracima.

Govorili ste mi kako moram uvjeriti glumce i sebe da sam u toku procesa na pravom putu. Bili ste mi primjer i uzor kako sa znanjem ide skupa i strast za umjetnošću. Učili ste me kako teatarska teorija može pomoći rediteljskom umijeću, a tehnika kreaciji.

Još uvijek pamtim Vaša predavanja na faksu i naše razgovore koji su bili moje gorivo za maštu. Kada presahnem sa idejama i blokiram se otvorim Vaše knjige i poneku sačuvanu bilješku sa predavanja. Uvijek mi pomogne da tim ispunim onu grozomornu bjelinu papira između dvije replike u koju stane početak režije. Uticali ste na mene da oslobodim iz sebe strahove i pustim se intuiciji. Niko nije znao poput Vas najteže teorijske stvari sažeti u tako jednostavne i neponovljive rečenice.

Ne mogu Vam pisati opširno jer sam pred kraj premijere predstave u kojoj Vi igrate glavnu ulogu. Još jednom sam uživao u širini Vašeg duhovnog horizonta, muzici i slikarstvu koje ste voljeli, citatima pisaca koji su Vas inspirisali, idejama koje ste branili svojim životom.

Sve je spremno za premijeru u kojoj ima sigurno mnogo toga nedovoljno i nedorečeno u scenama, ali ovakvu predstavu mogu da radim cijeli život jer je ona meni stalno u glavi i srcu kao imaginarni teatar koji nikada neće imati svoj kraj. S njom ću živjeti i umrijeti.

Dragi moj profa Tvrtko, ne sjedite više iza mene u teatarskoj sali kao podrška i sigurnost, slagao bih kada ne bih priznao kako mi to strašno nedostaje. I još mnogo toga bih volio pričati, o svom životu i novim idejama, teškom vremenu i zebnjama za budućnost.

I na kraju, mnogo ste mi pomogli da shvatim kako je život u teatru kada se spusti zavjesa na premijeri ponovni početak reditelja koji uvijek ostaje sam i usprkos svemu.

Vaš Dino

————————-

“Istorija Bolesti”, značajni postmodernistički roman Tvrtka Kulenovića pisan tokom opsade grada, polazište je za predstavu kojom će Narodno pozorište Sarajevo obilježiti svoju stogodišnjicu postojanja. Na ovaj način, krovna teatarska kuća uprizorit će svojevrsni umjetnički  spomenik ovom jedinstvenom bh. intelektualcu, književniku i teoretičaru književnosti, akademiku i profesoru čija je katedra na Filozofskom fakultetu i drugim visokoškolskim ustanovama u Sarajevu oblikovala mnoge sudionike teatarskog i kulturnog života zemlje.

Naziv predstave je “To nikad nigdje nije bilo”, a njen idejni pokretač i redatelj je Dino Mustafić.

Predstava će se premijerno odigrati u Narodnom pozorištu, 27. februara 2021.

Dino Mustafić
Autor 24.2.2021. u 10:22

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija