Pjesme Jovana Nikolaidisa

Povezani članci

• O SAMOĆI
• Propitivanje čovjeka
• Lepi maniri u doba WikiLeaksa
• Valcer cveća u izvođenju kompanije Balet mladih
• Srednjovekovna i novovekovna etička učenja
• Alfa mužjaci, njihovi sateliti i ljudska prava

Foto: kliker.info

 

MONTENEGRO  1

Tu  i sada

Trvljenja

Kao i sve ono prije

Bijeda je naša

Laž i san.

U pesnici Montenegra

Krv prijevarna

 Zakletva lizijerna.

Bili smo

Bićemo

Tu kao spomenik

Zgrčene dušice ega.

 

ERGO

Bi to u vrijeme zlatno!

Nekoliko nas lunatika,

Stotinjak tisuća independista

Sanjalo Montenegro,

E viva vero Montenegro!

Nezavisnu i međunarodno priznatu domaju.

Pa u tom snivanju,

Koje bijaše nakrcano

Jecajem i vriskom i psovkama kroz škrgut,

Sa plastičnih boca vode Mineralne,

Gazirane,

Mi smo etiketi „Knjaz Miloš“

Noktima strugali slovo š,

E da bi ostao natpis

„Knjaz Milo“.

Potom je nastalo doba,

Olovno i kameno,

Države jedne

Nezavisne i međunarodno priznate,

Koja se na snove naše,

Suze i krv mladosti – Ispišala.

 

OTIĆI NEKUDA

Otići

Osloboditi se omraze saznanja

Zaboraviti ime

Porijeklo

Iskustvu dati otkaz

Prohodeći poljima gluvoće

Do zadnje postaje.

Provući nago tijelo

Kroz šipražja u kojima je samo

Miris jelena ostao.

Penjati se padajući

Visoko sve niže.

Naći stanište pustinjaka

I u njemu boraviti

Snatrijeći

Sve učiniti da okovi spadnu

Opraštajući se od onih

Koji pozdrave zaslužuju

I onda svakako

Opet

Nekuda otići.

 

MONTENEGRO 2

            Slavku Peroviću

Naše pitanje odavno više nije

Pitanje klasno

Mi smo svijetom glas pronijeli

Gromoglasno.

Ostaše i oni koji uz nas nijesu

Stasavali časno

Jasno niječuć’

Sve što jesu:

“Kakvi jadi – mrčeni Montenegro!”

Uto se čovjek iz skaski školskih

Od slutnji naših jada sklesan

Sa slikovnica socioloških

Inatom svezan,

Nađe da poruči

Iz starozavjetne knjige

Da smo jači

Zbrisavši neodluku

Pokrenuvši brigade

“Rekoh li vam:

Stiže vojska narodna!”

 

SMRT

Taj znak

Da će dobro biti

Prevario me.

U sebi

U hipu

Prepoznah

Tri etape

Majku koja maše

Jer je stara

Ženu koja plače

Jer je vjerna

Našu djecu koja odlaze

Jer su tome

Samo vični.