ENG
PO SUNCU JE HODIO GLUMAC, PISAC, REDATELJ
Autor/ica 👤Gradimir Gojer
Povezani članci
Piše: Gradimir Gojer
Nevjerojatnu radost mi pričinjava pisati o čovjeku koji je bio jedan kompletan teatar (!!!), pisati o osnivaču kazališta u mome rodnom gradu, pisati o autoru zanimljive dramske literature i glumcu koji je prošao sve faze razvoja teatra na bh. prostorima, od one histrionske, opredmećene u teatru putujućih trupa do one monoprodukcijske kojom je okončao svoje vojevanje i bojevanje po pozornicama diljem južnoslavenskih prostora…
Radujem se pisati o svijetlom liku Safeta Pašalića!
Rođen u Brčkom ovaj je umjetnik bio predodređen da se bavi sigurnom profesijom… Upisali su ga nakon gimnazijskog obrazovanja u Trgovačku akademiju… Međutim, ljudski putevi su nepredvidivi, pogotovo oni vezani za teatar i umjetnost uopće… Gostovanje trupe kazališnog strasnika Miše Miloševića u Brčkom donijeti će budućem prvaku sarajevskog glumišta Safetu Pašaliću prve korake na pozornici, koje će ostvariti kreirajući malu ulogu Komesara u Totovom komadu Seoska lola.
Možda je za jednu cijelu generaciju glumaca, u vremenima kada nisu postojale umjetničke akademije i druga učilišta bilo izuzetno karakteristično mijenjati trupe i pozorišne teatre, dakle sticati iskustvo kod različitih meštara od glume i kazališta. Safet Pašalić je igrao u trupi Stojana Živanovića, pa potom Roberta Matijevića – Mateka, ali je svoj razvoj vezao i za Putujuće kazalište Bore Danitija… To je bilo doba kada mladi Pašalić biva tražen kao tumač široke lepeze uloga ljubavnika. On provodi šest godina u različitim putujućim družinama, a prvi stalni teatarski angažman dobio je 1935. godine u Narodnom pozorištu iz Skoplja. Narednu godinu će provesti u teatru na Cetinju, a potom slijede angažmani u Banja Luci i Novom Sadu.
U Novom Sadu Pašalić već pokazuje kvalitete izrazito karakternog glumca.
Ulogom u predstavi Ismet i Almasa 1941. godine Pašalić je startao kao glumac u Kući na Obali. I pored ranog vihora (Drugog svjetskog!) Pašalić ostvaruje u Narodnom pozorištu Sarajevo brojnošću i raznovrsnošću respektabilan repertoar, u predstavama: Večera u dvoje, Dva Morića – dva Pašića, Dva načelnika, Učene žene, Dugonja, Trbonja i vidonja, Mali ljudi, Čarlijeva tetka…
Karakteristično je da je Safet Pašalić prvi bh. glumac koji je odigrao lik Šekspirovog Hamleta. Ovu predstavu, u kojoj je Pašalić briljirao kao danski kraljević režirao je veliki hrvatski redatelj Branko Gavella.
Po završetku Drugog svjetskog rata, a nakon već tad iznimno bogate palete glumačkih ostvarenja, Ministarstvo prosvjete narodne republike BiH odlikovati će ovoga umjetnika Nagradom za glumu.
Doba obnove i izgradnje poslije Drugog svjetskog rata dalo je konkretan zadatak ovom zaljubljeniku u kazališnu umjetnost: 1949. Pašalić odlazi u Mostar i formira Oblasno Narodno pozorište, u kojem biva angažiran kao intendant, glumac i redatelj. Pašalić će svoju teatarsku misiju u Mostaru završiti 1951., upravo u godini kada Mostar dobiva novu kazališnu zgradu…
Po povratku u Sarajevo, ovaj istinski umjetnik – monument kazališnosti kod nas, pokretač i provoditelj brojnih promjena u teatarskom životu iskazuje se i kao dramski pisac… Bili su to tekstovi, koji su za to doba imali izrazitu oreolu avangardnosti.
Pašalić je 1952. biran i za predsjednika Udruženja dramskih umjetnika BiH, gdje će punu deceniju doprinositi evidentnim razvojnicama kazališnosti kod nas.
Godine 1958. Pašaliću se ukazuje čast da na temelju njegovog dotadašnjeg literarnog rada postane članom Udruženja književnika BiH. Njegov dramatičarski rad u počecima je vezan za stvaranje dramskih tekstova sa Miodragim Žalicom… Tako će nastati drame Rt prema mjesečini, Glumci i rode i Sviće ugašeni dan.
On je napisao i libreto za prvi bh. balet, a prema veličanstvenoj poetskoj prozi Hamze Hume Grozdanin kikot.
Kao dramski, karakterni glumac Safet Pašalić je posebno bio uspješan tumačeći repertoar Šekspirovih drama, kao i klasike uopće…
U dramama Miroslava Krleže posebno je zapamćen kao tumač Ignjata Glembaja i grofa Lembaha. Za ovu kreaciju 1947. bio je nagrađen specijalnim republičkim priznanjem, a u djelima bogate ruske klasike Pašalić ostvaruje značajne domete, pa će tako za ulogu Dorna u Galebu Antuna Pavloviča Čehova 1957. dobiti i Šestoaprilsku nagradu grada Sarajeva.
Moja sjećanja na Safeta Pašalića otpočela su u poznim godinama njegovog žvota i krunskim godinama njegove umjetničke karijere, kada je, rijetko se pojavljujući na pozornici, ali dajući poseban ton svakoj predstavi u kojoj je kao doajen učestvovao, od malih uloga pravio veličanstvene kreacije!
Naravno, u vremenu pomodnog procvata monodrame kao teatarskog roda, bilo je posve logično da se ovaj bard kazališta isproba i u svojevrsnom kazališnom one man show!?! Tako je nastala njegova kreacija u predstavi (i to stvarnoj predstavi u punom smislu značenja te riječi, a ne tek i samo monodrami!) Po suncu ti meni hodio, prema tekstu starog sarajevskog pisca Safeta Kafedžića. Uistinu je ovom monodramskom produkcijom Safet Pašalić pokrio svaki djelić kulturnog prostora BiH… Gotovo da nema mjesta u koje sam odlazio, a da nisam nalazio tragove plakata za ovu monodramu, jarke utiske tamošnjih žitelja o čudesnoj glumi Safeta Pašalića…
Pašalić je uz sve svoje teatarske i literarne angažmane ostavio duboki trag i u filmskoj produkciji BiH, kreacijama u filmovima Hanka, Derviš i smrt, Pjegava djevojka, Atentat u Sarajevu…
Svoj karakterno-koloritni bosanski, karakteristični glumački profil podario je Pašalić i televizijskim dramama i serijama, a posebno se ističu Blago u duvaru, Odbornici i Tale.
Radiodramska produkcija tadašnjeg Radio Sarajeva, posebno u segmentu radijske drame, svjedoči njegovim izuzetnim kreacijama na radiju o perfektnoj govornoj fakturi Safeta Pašalića.
Čudesnim lirskim tembrom ovaj čovjek je, uistinu, hodio sunčanim stazama i bh. teatarskoj umjetnosti davao specfičan pečat!
Autor/ica 👤Gradimir Gojer
