POSEZANJE ZA ŽIVOTOPISOM

Povezani članci

• MARINKO ZEKIĆ: POLY i REA
• LITERARNI MONUMENT
• Koreografska virtuoznost Wima Vandekeybusa
• Sjećanje na Denisa Mrnjavca: Lahor, topli povjetarac uvijek širokog osmijeha
• Oliver Frljić: Kriv je narod koji je birao ratne vođe
• MIRNO TI MORE NEBESKO, ADMIRALE

Vladimir Đurđević ”Tri klase i gospođa Nušić”, režija Milica Kralj, Beogradsko dramsko pozorište

Poslije Rođendana gospodina Nušića, po tekstu Dušana Kovačevića, novo dramsko djelo Vladimira Đurđevića poseže za bogatim, nerijetko uzbudljivo kontraverznim osobnim življenjem najvećeg srpskog komediografa.

A taj Nušićev život, istinski je vulkan najčudesnijih događaja i neočekivanih metamorfoza ovoga čudesnog umjetnika, jednako omiljenog na bukvalno svakom pedlju južnoslavenskog kulturnog prostora…

Ovaj tekst Vladimira Đurđevića mogao bi se, po svojim temeljnim odlikama, smatrati vodviljem pletenim oko glavnog lika komada: Branislava Nušića!

Nušić je osuđen radi svoje satire, date u versima 1887. godine! To je bio dramolet Dva raba. Tih godišta Nušić doživljava ljubavno nezadovoljstvo, jer je Milica Terzibašić, u koju je bio zaljubljen, iznenada ušla u brak!?! Posebnost zapleta i intrige leži u činjenici da je mladog doktora, pariškog studenta, kasnije njenog supruga, upravo Nušić preporučio da je liječi kad se razboljela… Ona, nesuđena ljubav i ljuba Nušićeva!?!

Drugi motiv u predstavi Beogradskog dramskog pozorišta potiče iz bitoljskog perioda, kad se 1891. veliki pisac obreo u ovom pitoresknom makedonskom gradu, kao pisar Kunzulata Kraljevine Srbije…

Dimitrije Bedi, srpski konzul, uz asistenciju svoje supruge, nastoji u bračnu luku sa pravom ljepoticom Ninom privesti Nušića. Nenadani posjet mlade konzulove rodice – Darinke Đorđević, stubokom mijenja stvar… Dolazi do brzog vjenčanja za ovu mladu damu nakon što je Nušić promaknut u višu klasu u službi…

Neka vrsta dramaturške slagalice je i vrelo duhovitih situacija, krajnje odmjerenoga ritma. Redateljka Kralj uprizorila je ovu praizvedbu živahnim promjenama ritmova scenske radnje.

Glavna glumačka partija – lik velikog pisca, pripao je Danijelu Siču. Boda Ninković, jednako uspješno tumači Dimitrija Bedija, a Sandra Bugarski Živku Bedi. Sve to je, gotovo, preslikano na neku komediju, koju je svojeručno Nušić ispisao. Dobra je, u interpretativnom smislu, bila Paulina Manov Đurđević u ulozi Darinke Đurđević. Karakterološka punina lika Milorada Cvijovića zasluga je glumačke uvjerljivosti Andrije Kuzmanovića.

Nemam većih primjedbi na glumačku gestiku ostalog artističkog personaža ove poletne nušićijane (Jelisaveta Orašanin, Vladan Milić i Lako Nikolić).

Raskošno je djelovala scena Milice Đajić-Duru.

U raskošnoj, ali i bitno funkcionalnoj kostimografiji Vesne Teodosić dobro su se osjećali glumci ove predstave, a kostimografija je potpuno odgovarala dobu i ambijentu radnje komada.