Prag i naši ljudi u njemu

Ešref Zaimbegović
Autor 1.4.2020. u 14:56

Prag i naši ljudi u njemu

Foto: Flickr    

Zlata Praha. Ili prevedeno na naški: zlatni Prag. Nije ništa pretjerano u nazivu te prelijepe češke metropole. Živio sam 15 godina sa suprugom Zekijom u malom mjestu Horovice u susjedstvu Praga. Radio sam kao menadžer u jednoj njemačkoj tvornici koja je proizvodila automobilska stakla.

Sad smo ponovo u našem Bosanskom Šamcu ali sjećanja na Prag ne blijede. A svake godine smo po nekoliko dana tamo.

U tih 15 godina skoro svaki vikend bivali smo u Pragu. Nekada u velikom tržnom centru na Zličinu, zapadnom predgrađu Praga, nekada na Anđelu, dijelu Smihova, nekadašnjeg industrijskog dijela grada a danas modernoga trgovinskoga centra, nekada u samom centru Praga, na Vaclavskim namjestima (trgu svetoga Vaclava), u bučnoj trgovačkoj ulici Na prikope (Na kanalu), na tradicijom napunjenim Staromjestskim namjestima (trgu Staroga grada), na Karlovom mostu…

Na Staromjestskim namjestima je veliki spomenik Janu Husu, znamenitom češkom crkvenom reformatoru, rektoru praškog univerziteta, spaljenom na crkvenom koncilu u Konstanci 1415. godine zbog navodne hereze.

Tamo je i poznati časovnik „Orloj“ koji od 1410. godine pokazuje vrijeme, položaj zvijezda i još mnogo toga a na svaki puni sat se otvara mali prozor i ukazuje se dvanaest apostola.

Po jednoj od legendi ime Prag, koje se prvi puta objavljuje u 10. stoljeću, izvedeno je iz proročanstva legendarne češke princeze Libuše koja je stojeći na pragu svoje sobe u zamku na desnoj obali Vltave gledala na lijevu stranu rijeke rekla: “Tamo će iznići mjesto“ . I ono je izniklo.

Poznavaoci Praga znaju da su četiri najvažnija dijela Praga:

Stare mjesto i Nove mjesto na desnoj obali Vltave i Hradčani i Mala strana na lijevoj obali rijeke.

Stare mjesto (stari grad) je najstariji dio Praga. U tom jezgru je započeo trgovački, administrativni i obrazovni život velikog mjesta. Vjerovatno najznačajniji češki vladar, rimski car i češki kralj Karlo IV dao je 1347. godine inicijativu i potporio izgradnju Novog mjesta da bi omogućio dalji razvoj grada.

Karlo IV je 1348. godine osnovao Praški univerzitet koji je bio prvi univerzitet sjeverno od Alpa. Dao je izgraditi i čuveni kameni most preko rijeke Vltave koji od 1870. godine nosi njegovo ime: Karlov most. Završen 1358. taj most i danas stoji, preživio je sve ratove i, osim poplava, nije ga nikad niko rušio.

Hradčani – dvorac-zamak sa katedralom svetoga Vita i sjedište su čeških vladara već stotine godina. Prije su to bili kraljevi i carevi a danas je tamo sjedište predsjednika češke države.

Mala strana se razvila kao trgovački i zanatski centar uz Hradčane jer je dvor to trebao. Niz velikaša izgradilo je uz Hradčane svoje palate koje i danas izazivaju divljenje posjetilaca Praga.

Prag je poznat po svojim pozorištima kojih ima preko stotina ali takođe po svojim restoranima i pivnicama. Česi su velike pivopije i po popijenom pivu na glavu stanovnika su prvaci svijeta. Pivnice su mjesta sastajanja, diskusija o svemu i svačemu i uživanja u prvoklasnom češkom pivu.

Poznati češki pisac i veliki pivopija Bohumil Hrabal je jednom rekao: „ Pivnice su mali univerziteti, gdje uživanje u pivu inspiriše duh k fantastičnim istorijama. Nad glavama lebdi u formi dima od cigareta znak pitanja o apsurdnom, čudnovatom i prekrasnom u ljudskom životu“

Prag je danas moderna metropola sa preko 1,5 miliona stanovnika sa nizom istorijskih spomenika, palača iz 15. i 16. stoljeća, krasnim Narodnim pozorištem i Državnom operom, starim židovskim grobljem, nizom crkvi i sinagoga, ali i sa modernom arhitekturom, lijepo uređenim i čistim ulicama i trgovima, grad u kome je uživanje živjeti.

Naši ljudi u Češkoj Republici i Pragu 

Prema nekim procjenama u Češkoj živi nešto preko hiljadu Bosanaca i Hercegovaca, svih nacionalnosti. Mnogi su samostalni preduzetnici, ugostitelji, trgovci, dosta ih je, kao što sam bio i ja, zaposleno i rade za češke ili inostrane firme; puno je ljekara i ostalih zdravstvenih radnika, a imamo već i naše penzionere koji dobijaju češke penzije.

Mnogi koje znam su i na veoma značajnim pozicijama.

Tako je dr. Edib Jaganjac, počasni predsjednik udruženja „Lastavica“ priznati hirurg u Fakultetskoj bolnici „ a Motole“, jednoj od najpriznatijih u Pragu. Moj drug i naš porodični prijatelj Muris Čaušević – Sule, nekadašnji direktor nabavke TAS-a iz Vogošće, sada penzioner, zauzimao je značajno mjesto u nabavnom odjeljenju tvornice automobila „Škoda“ iz Mlade Boleslave. Naš mladi prijatelj Hadis Medenčević, porijeklom Dervenčanin, imao je visoku poziciju u Češkom Telekomu, ali unazad nekoliko godina bavi se privatnim biznisom. Sarajlija Jovo Savić je jedan od najpoznatijih praških ugostitelja koji u zakupu drži restorane „Kogo“ u kojima se sakuplja bogata poslovna i politička klijentela, uključujući i bivšeg predsjednika Češke Republike prof. Vaclava Klausa. Grupa mladih inžinjera iz sarajevskog „Unisa“ osnovala je firmu u oblasti informatičkih tehnologija.

Iako smo supruga i ja živjeli mimo Praga veoma često smo se sastajali sa našim ljudima. I što me posebno radovalo je činjenica da se nismo okupljali prema nacionalnom kriterijumu. Naša sastajanja su bila bosanskohercegovačka za razliku od većine zapadnoevropskih udruženja (imam iskustva iz Njemačke gdje sam živio) koja su ili „islamski kulturni klub“ ili „hrvatska katolička zajednica“ ili „srpski kulturno-prosvjetni klub“.

Velike zasluge za takav pristup ima ambasada Bosne i Hercegovine  i udruženje „Lastavica“.

Naši tadašnji ambasadori Ivan Orlić i nakon njega Nediljko Bilić snažno su se angažovali na okupljanju naših ljudi i organizovanju niza kulturnih i drugih akcija. Ono što je za veliku pohvalu je činjenica da su na tim akcijama bivali ambasadori ili visoke diplomate Srbije, Hrvatske, Makedonije a i drugih BiH prijateljskih država. Tamo se objavljuju i predstavnici vlade Češke Republike kao i predstavnici grada Praga.

Ambasadora Bilića i njegovu suprugu smo i lično upoznali. Nekoliko puta smo zajedno sjedili u našem klubu. Otvoreni ljudi, bliski narodu.

Aktivnosti udruženja „ Lastavica“

Udruženje „Lastavica“ okuplja ljude iz svih država bivše Jugoslavije. Najviše je Bosanaca i Hercegovaca. Jedan od osnivača i dugogodišnji predsjednik, sada počasni, bio je dr. Edib Jaganjac.

Na uvodnom dijelu internet stranice Udruženja „Lastavica“ je slijedeći moto:

„Naša Jugoslavija je nestala u ratu.
Nastale su nove granice, nove države i nove navike.
Mi se nismo mnogo promijenili. Živimo po starom… u mikrosvijetu prijateljstva i ljubavi…
Ne bavimo se politikom. Gradimo na principima tolerancije i razumijevanja, sa željom da si uljepšamo svakodnevni život.“
 

Udruženje je aktivno u više oblasti. Pomenuću ono što je vezano za kulturu.

2009. godine udruženje je pripremilo prevod sabranih djela Ive Andrića na češki jezik i za to dobilo nagradu za izdavački poduhvat godine na 22. međunarodnom sajmu knjige i učila 2010. u Sarajevu.

U septembru 2009. je organizovan koncert orkestra Gorana Bregovića pod nazivom „Slavenski jug češkim prijateljima“ a 2011. godine u julu Goran je sa orkestrom nastupio na rijeci Vltavi na koncertu pod nazivom „San ljetnje noćí“. Kao gost nastupao je najpoznatiji češki pjevač Karel Gott.

Na kulturnim akcijama i koncertima kao počasni gosti pojavljivali su se i bivši češki predsjednik Vaclav Havel, ministar u vladi ČR Michael Kocab, gradonačelnik (primator) Praga Pavel Bem, poznata umjetnica Joan Baes, vrsni prevodilac i znalac naše književnosti Dušan Karpatski i mnogi drugi.

Prisustvovali smo koncertima Mostar Sevdah Reunion, Jasne Gospić i drugih. Naši ljudi Džemil i Jelena Silajdžić organizuju u Pragu svake godine svjetski romski festival Khamoro, koga smo također pratili.

U aprilu 2008. u muzeju Kampa otvorena je izložba slika našega poznatog umjetnika Safeta Zeca. Izložbu je otvorio tadašnji član Predsjedništva BiH Željko Komšić a ja sam tamo nakon dugo vremena ponovo susreo starog prijatelja, ambasadora Nerkeza Arifhodžića.

Bili smo i na izložbama slika Krajišnika Envera Krupića i hrvatskog umjetnika Dubravka Mokrovića.

Udruženje je organizovalo i promociju na DVD prenesenih filmova poznatog režisera Lordana Zafranovića. Kad mi je potpisivao posvetu upitao me je za moje prezime. Rekao sam mu da je to tradicionalno bošnjačko prezime. On je dodao: “Imamo i mi u Hrvata Begovića. Eto Ena Begović.“

Upoznali smo se i sa Vesom Đoremom, jednim od tadašnjih vodećih članova udruženja. Veso je nekadašnji sarajevski novinar, enfant terrible bivše omladinske organizacije, organizator i mecena kulturnih akcija u Sarajevu osamdesetih godina i posljednji rukovodilac poznatog sarajevskog Doma književnika. U Pragu se etablirao kao kao vlasnik veoma poznatih restorana. Počeo je sa „Dolly Bell“, nastavio sa „Gitanes“ a danas drži u Pragu veoma poznati restoran „Luka Lu“ sa bosanskohercegovačkim i mediteranskim specijalitetima. Tamo gosti, između ostalog, mogu dobiti jagnjetinu ispod sača, gurmansku pljeskavicu, jahorinski odrezak, hobotnicu ispod peke ili baklavu.

Restoran po stručnim ocjenama (o njemu je pisao čak i New York Times) spada među najbolje u Pragu. Posjećuju ga Česi, naši ljudi ali i turisti koji dolaze u Prag. Česti gosti su mu Rade Šerbedžija, Goran Bregović, Zdravko Čolić i druge poznate ličnosti iz kulture i politike.

Praški list „Restorani“ pišući o „Luka Lu“ citira Radu Šerbedžiju:

„Nekoliko puta sam snimao u Pragu a uvijek posjetim svoga starog prijatelja koji u svome novom restoranu na mojoj omiljenoj Maloj Strani ima romantičnu baštu sa pogledom na Petrin (brdo u Pragu kao np. Trebević u Sarajevu, prim.EZ). Tamo uveče sjednem, naručim vino i ne ide mi se nigdje. To je čista poezija.“

Ima još naših restorana u Pragu. Navešću samo neke. Već spomenuti „Kogo“ koga vodi Sarajlija Jovo Savić ima mediteransku kuhinju i spada u sami vrh praških restorana.

Poznati ugostitelj Dražen Horvat drži restorane „Hrvatski mlin“ i „Park“ sa dalmatinskim, slavonskim i bosanskim specijalitetima.

Menadžer restorana „Park“ bio je Dženan Karamehić, po porijeklu Maglajlija a po majci naš Šamčanin a Zekijin rođak. Dženan je i vrsni kulinar tako da je u restoranu pored rukovođenja asistirao ponekad glavnom kuharu u pripremanju specijaliteta. Posebno se specijalizirao za ribe i plodove mora. Ja sam mu bio (doduše kod njega i supruge mu Armele kod kuće) jedan od najboljih mušterija.

Ovo je sada prošlost. Neke ljude već odavno nisam vidio. Mnogi od njih su svoj život vezali za Prag i neće se nikada vratiti. Ali kad pomislim na Prag i te naše ljude nešto mi zatreperi u srcu.

 

Ešref Zaimbegović
Autor 1.4.2020. u 14:56

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija