PRASAK OSOBNOG POIMANJA LIKOVNOSTI DANAS

Gradimir Gojer
Autor 15.3.2016. u 13:16

PRASAK OSOBNOG POIMANJA LIKOVNOSTI DANAS

Izložba „Širom raširenih ruku“, autor Miloš Šobajić, Galerija „Atrijum“ Biblioteke grada Beograda

 

Posjet galerijskom prostoru Atrijum Bibilioteke grada Beograda protekao je u više nego prijatnom likovnom ugođaju koje je suvremeni srpski slikar Miloš Šobajić ostvario sa četiri velikoformatna platna, te pet manjih slika realiziranih u kombiniranoj tehnici. Na izložbi je prisutan i umjetnikov rad na iznimno zanimljivim instalacijama…

Inače, Miloš Šobajić (Beograd, 1945.) od 1972. prisutan je i u umjetničkom životu Pariza, a o njegovom radu objavljeno je pet monografija sa analitičko-kritičkim nadahnutostima pisma Alena Žufroa, Petera Handkea, Edvarda Lusi-Smita, Dimitrija Analisa, Bube Miljković, Irine Subotić…

Šobajić, koji je inače dekan i profesor emeritus na Fakultetu za umjetnost i dizajn Univerziteta Džon Nezbit izlagao je u prestižnim galerijama Njujorka, Pariza, Sent Vendela, Ženeve, Čikaga, Baden-Badena, Frankfurta, Venecije, Larise, Koblenca, Moskve, Liježa, Temišvara, Bratislave, Peskare, Soluna…

Na ovoj izložbi, karakteristično-znakovito naslovljenoj Širom raširenih ruku, Šobajić i kada stvara svoja fantazmagorična prizorišta u kombiniranoj tehnici, i onda kada iz dvodimenzionalne slike prelazi u instalacijski vertikalitet moćno, na duboko poetičan i psihološki produbljen način ulazi u dekonstrukciju tjelesnosti, sa užarenim propulzivnostima venskog i arterijskog sustava, datog u prepletu ritmova i otkucaja srčanoga mišića, iz kojeg će u jednom trenu isploviti noge odjevene u obične, gotovo realistične pantalone, a već u sljedećem prizoru iz tog organičkog krvoliptanja strelovito se ruka propinje, kao jasan krik bespomoćnosti suvremenoga čovjeka.

Čudesna je Šobajićeva skulptura čovjeka bez glave, satkana od različitih materijala, kao začudna instalacija sa raširenim rukama krvave stvarnosti, koja zalijeva bijelo odijelo, kao evidentno umjetnikovo ubjeđenje o čistoti i ljudskosti, koja se komada u vremenu i dekonstruira u duboko vjerujućem umjetnikovom angažmanu da je ipak život čovjekov smislen i dakako moguć!

Šobajić iz dekonstrukta realnosti svojom imaginacijom bezgranične maštovitosti pozicionira jedan paralelni svijet, jarko bojene, ali krvavo izborene pobjede čovjeka nad svekolikim fatumima i limitima življenja u današnjem svijetu.

Šobajićevo sasvim osobeno shvatanje umjetnosti u ovom izlagačkom činu, kojim je umjetnik počastio Galeriju Atrijum, donosi kao integralni poetički dio ovog umjetničkog pothvata video film, nazvan kao i sama izložba Širom raširenih ruku (trajanje 41 sekunda, realizacija Vladimira Valešinskog). U tom, pak, filmu raskriljene umjetnikove ruke, sa njegovim golim torzom očekuju sudar sa planetom Zemljom, koja upravo promiče pored Šobajićeve stature…

Šobajić bi da rasprši i raskine sve brane u životu, da visoki tonus adrenalinskoga pritiska umjesto u kozmički prasak pretvori u prasak svoje duboko poetske osjećajnosti, koju onda virtuozno, poput glazbe starih majstora prenosi na platna i skulpture…

Ovo je blistav kliktaj na kraju likovne zime i prvi veličanstveni znak proljeća kroz emanaciju veličajne slikarsko-kiparske energije jednog u biti usamljeničkog prosvjeda protiv reda stvari u svijetu, ostvarenog kroz gotovo orijašku energiju, Šobajićevu!

Gradimir Gojer
Autor 15.3.2016. u 13:16

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija