Prikaz festivala: ISPUNJENA OČEKIVANJA

Gradimir Gojer
Autor 19.9.2016. u 11:01

Prikaz festivala: ISPUNJENA OČEKIVANJA

Foto: novamakedonija 

Zapisi sa Festivala kamernog teatra „Risto Šiškov“  u Strumici, Makedonija

Festival kamernog teatra „Riso Šiškov“ potvrđuje duboku serizonost njegovog spiritus movensa, Blagoja Stefanovskog i Nove teatarske akcije (Neta) čijim je Stefanovski čelnikom. 

Drugi put sam u svom bavljenju plemenitom umjetnošću božica Talije i Melpomene bio članom ocjenjivačkog suda – žirija na Festivalu kamernog teatra „Risto Šiškov“  u Strumici.

Bogat i kvalitetom opervažen bio je natjecateljski dio programa, ali ne manje zanimljiv je bio i dio prezentirane produkcije smješten  u takozvani off program.

Jer, dvije promocije knjiga (Kreativna burleska, poezija i Summa theatralica, eseji i prikazi), zatim promocija DVD Duhot na tatko mi i izložba fotografija iz oblasti baleta Božja iskra doimali su se kao istinski kulturni kliktaji u danima, relativno gusto pozicioniranim, pa unekoliko i prenapučenim festivalskim događanjima…

Uz veliku potporu gradonačelnika Strumice, Zorana Zaeva, selektor Blagoj Stefanovski i tehničko-organizacijski direktor manifestacije Vančo Patrikov uspjeli su ove strumičke noći, svima nama prisutnima učiniti dijelovima naših osobnih nezaborava…

U festivalskom žiriju dobro sam surađivao sa svim članovima, inače kompetentnim, stručnim strasnicima teatra i literature: glumcem Atanas Popdimitrovim iz Bugarske, Ninom Aher, kritičarkom uglednog Dela iz Slovenije, kao i veteranima makedonske i srpske kazališne scene Joanom Popovskom i Tomom Trifunovićem.

Okrugli sto Festivala kvalitetno i na najvišoj razini moderirali su i činili dimnamičnim i živim faktorom Festivala kritičar Todor Kuzmanov i profesor Goce Ristovski.

Festival je otpočeo predstavom Neta – Mal dramskog teatra iz Bitole, Teatra Vojdan Černodrinski iz Prilepa i Festivala kamernog teatra Risto Šiškov iz Strumice Čovjek koji nije znao da kaže ne. Ova zanimljiva koprodukcijska predstava bila je fina estetska akordacija za sve što je uslijedilo u daljem itinereru Festivala.

Pisac Goran Miloševski sa ozbiljnom brehtijanskom inspiracijom, u redateljskoj suradnji sa i inače (!) ostrašćenim brehtijancem Martinom Kočevskim odlično je, bogato, poglavito u samoj scenskoj izvedbi, posložio ovaj spektakularni, Brehtom inspiriran scenski akt.

Režija Martina Kočovskog obilovala je stalnim promjenama ritma, dosjetkama koje su ponekad bile prvoloptaške, ali i onim rafiniranim, koje su ovog redatelja krasile u nekim njegovim ranijim pothvatima.  Koreografkinja Jana Menger bila mu je ozbiljna kreativna potpora, kao i glazbene atrakcije Olivera Josifovskog. Kostimografkinja Marija Papučevska nije imala prezahtjevan zadatak, ali ni njeni kreativni dosezi nisu pokazivali razinu, ipak daleko zahtjevnije i razvijene režije Martina Kočovskog.

Ansambl (Ilija Volčeski, Vladimir Đorđiovski, Andon Jovanovski, Dimitrina Mickioska, Nataša Naumovska, Zdravko Stojmenov, Dimitar Krkočorski, Katarina Čakmakoska-Klinčeska) požrtvovano je ostvarivao ideje Kočovskog, sa nesumnjivom prisutnom dozom razumjevanja za njih i strasti u njihovom postvarivanju.

Tekstom Razgovor u četiri oka, prema motivima Ingmara Bergmana, u dobroj, svrhovitoj adaptaciji Tamare Baračkove redateljka Nina Nikolić ostvarivala je prizore intimnih bračnih i vanbračnih veza, a predstavom je, pak, dominirao utisak manjka stvarne ljubavne žudnje, koja bi mogla pokrenuti mnoge stvari…

U ovoj komornoj predstavi koju su koproducirali Skopje film studio i Makedonski naroden teatar dojmljivija od svega bila su video i fotografska rješenja Petra Kočiškova, a glumci Amneris Jovanovska, Nina Dean, Oliver Mitrovski, Darja Rizova, Katina Ivanova, Blagoj Veselinov, poglavito duša projekta,  najpoznatiji makedonski filmski akter Petar Arsovski senzibilirali su svoje likove u mjeri osobnih talenata, ali sa evidentnim osjećanjem za specifičnu bergmanovsku kamernu scenu…

Slovenski teatarski institut iz Ljubljane izveo je monodramsku predstavu Irena! Ne mogu više!.  Tekst i koreografiju dala je Mirel Knez, a režirao je Nik Aper (Niko Goršić).

Predstava skromnih mogućnosti, i to u svakom segmentu, evidentno, nije pripadala kvalitetu ostalog festivalskog kontigenta.

Šabačko pozorište izvelo je Perikla, jednu od rijetko igranih drama Vilijema Šekspira. Nadahnuta režija Nikite Milivojevića, sva u maštovitim, ali i precizno scenskim ostvarenim rješenjima, eksponirala je razigrani ansambl (Aneta Tomašević, Sonja Milojević, Ervin Hadžimurtezić, Dejan Šarković, Vladimir Milojević, Deana Kostić, Miloš Vojnović, Strahinja Barović, Kristina Pajkić, koji je izveo sve zadatke redateljski intonirane do kraja i uspješno… Ipak, dominantnom se scenskom pojavnošću nametnuo iskusni Zoran Karajić, inače karizmatična osobnost i čelnik ovog teatra.

Cijeli šabački ansambl hedonistično je uživao u razbokorenom i maštovitom redateljskom čitanju šekspirovske versovane palete, a Karajić je poentirao iskustveno natopljenim replikama koje su imale glazbenost solilokvija.

U jednostavnim kostimima Jelene Stokuće i sa muzičkim rješenjima Koste Pavlovića Nikita Milivojević je ovom predstavom još jednom pokazao da je on jedna od prvih osobnosti srpskog kazališta, a da njegova internacionalna putanja režijskih uspješnica nikada nije bila plod trenutne, ponajmanje slučajne inspiracije.

Nadahnuta, mudra i nadasve razigrana predstava!

U predstavi Osvrni se u gnjevu Džona Osborna, koju je scenski imaginirala Kristina Dimitrova, istakao se slojevitom glumačkom vjerodostojnošću svoje kreacije Dimirat Džorčievski u ulozi Džima.

Scenografija i kostimi Iline Angelovske, kao i glazba Darija Andovskog bili su korektni. Ova postavka Ozbornovog teksta Teatra Vojdan Černodrinski iz Prilepa bila je redateljski i glumački neujednačena.

Redatelj Slobodan Milatović, korifej crnogorske alternativne teatarske scene, poglavito, prezentirao nam je u produkciji Jug Herceg Festa jednu intrigirajuću u svim scenskim elementima verziju Krležine rane legende Adam i Eva. U ansamblu (Bojana Malinovska, Danilo Babović, Srđan Đorđević) dominira glumački zrelom u svim fazama izvedbe drugoplanom ulogom Miloš Pejović, za mene osobno, središnja osobnost Festivala i svojevrsno glumačko otkriće! Pred ovim mladićem je karijera, zasigurno!

Albanski teatar iz Skoplja donio je Ljubavnika Harolda Pintera u sordiniranoj komornoj atmosferi, sa dvoje odličnih glumaca Amneris Jovanovskom i Fisnikom Zekerijem.

 

Doviđenja djeco teatra Eurokaz iz Zagreba, u režiji Ivana Planinića temeljen je na reciklaži tekstova scenarija pojedinih svjetskih filmskih ostvarenja i životopisnih podataka pop dive Madone.

Hrvojka Begović, Domagoj Janković i Sven Jakir nisu bili niti ubjedljivi, a ponajmanje scenski atraktivni, kao uostalom niti izvedba teksta Murlin Murlo Nikolaja Koljade u izvedbi domaćina – Teatra Antov Panov iz Strumice.

U monodrami Čekajući ljubav Kulturnog centra „Ilirija“ iz albanskog grada Korče doajen albanskog teatra Dimitrij Orgovski pokazao je iskustvom optočenu kreaciju od krika do pijanisima, brižno građenu…

Izvedba teksta Posljednja noć Ingmra Vilkvista, u režiji Andreja Cvetanovskog bila je angažirani kazališni akt u kojem je blistala Sonja Mihajlova donoseći široku paletu majčinske ljubavi, a parirao joj je, sasvim pristojno Marijan Đorđevski, u predstavi Naroden teatra iz Bitole.

Jedan od krunskih trenutaka strumičkog Festivala bio je nastup Zijada Sokolovića koji je izveo predstavu prema tekstu Antona Pavloviča Čehova Medvjed u kojoj pojedinim likovima iz briljantne Čehovljeve proze – male forme pripadaju zvučne oznake benda, koji u odličnim džez aranžmanima daje umjetničku vjerodostojnost ovom projektu.

Sokolović je, razigran i smiren, vehementan, na momente eksplozivan, artističkom gestikom darivao strumičku festivalsku publiku.

Predstava Nirvana eksponirala je odličnog bugarskog redatelja Dopčeva i precizne, a nadahnute protagoniste…

Konačno, prema romanu Mazovera Rusomir Bogdanovski je napravio tekst Solun, grad duhova. Majstorskom režijom Slobodana Unkovskog u teatru Navigator Cvetko skupina najmlađih predstavnika skopske glumačke škole donijela je sjetnu priču o zajedničkom življenju, ali i stradanju u progonima u toku Drugog svjetskog rata u prepletu narodnosti, religija, običaja, tradicija, kroz stoljeća u čudesnom gradu Solunu.

Nisam mogao odrediti da li ove djevojke i mladići bolje glume ili pjevaju… Uzbudljiva, topla ljudska priča, kao stvorena za sam kraj ovog Festivala… Festivala sa smislom u dobu kada mnogi festivali u regionu gube svaki smisao, čak do samoukidanja…

Festival kamernog teatra „Riso Šiškov“ potvrđuje duboku serizonost njegovog spiritus movensa, Blagoja Stefanovskog i Nove teatarske akcije (Neta) čijim je Stefanovski čelnikom.

Festival sa perspektivom u umilnom gradu Strumici.

Gradimir Gojer
Autor 19.9.2016. u 11:01

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija