PRVAKINJA KAMERNOG TEATRA 55

Povezani članci

• Funkcije nagrade. Džepna anatomija
• Identitluk otvara prestižni međunarodni kazališni festival u Zagrebu
• OTVORENA ANTIFAŠISTIČKA KNJIŽNICA U SPLITU: Smrt fašizmu, sloboda naslovu!
• “Ćelava pjevačica” u petak u 20 sati u Narodnom pozorištu Mostar
• Cigle iz Jasenovca kao memento i kao okidač
• Večeras u Sarajevu: Koncert Amire Medunjanin

O glumi Vesne Mašić

Piše: Gradimir Gojer

Silinom talenta za glumačku umjetnost, ali i gradskošću, osjećanjem i to svestranim (!) urbaniteta, Vesna Mašić je kao jedna od Korenić – Lešić – Dorić (Kaća) beba Dramskog studija odlučno zadominirala pozicijom prvakinje Kamernog teatra 55.

Mašićeva je već od početka bivstvovanja na pozornici jedinstvenog u svijetu komornog prostora Kamernog teatra 55 ostvarila značajan opus glumačkog angažiranja u predstavama: Lebović Usamljena gomila (Jasmina Grabovac), Vitkijevič Vodena koka (Vodena koka i Elizabeta), Šefer Mračna komedija (Kerol), Vitrak Viktor ili djeca na vlasti (Ester), Arabal Koncert u jajetu (Žena), Stanković Koštana (Vaska), Merser Belčerova sreća (Helena), Pinter Rođendan (Lulu), Ričardson Smrt pod vješalima (Smrt), Zindel Djelovanje gama zraka na čudovišne nevene (Rut), Pinter Stara vremena (Ana), Gver Kuća plavog lišća (Gver), Pirandelo Podjela uloga (Silija).
Najzreliji period glumačkih ostvarenja istinske prvakinje Kamernog teatra 55, Vesne Mašić poklapa se sa draguljnim predstavama ovog teatra, kako su festivalski i kritički i valorizirane: Bijeli brak Ruževiča, Lepa Vida Šeliga, Karamazovi Jovanovića.

Čak i tijekom agresije na BiH i dugotrajne opsade Sarajeva Mašićeva je ostvarivala glumačko podvižništvo u predstavama Vilijemsa i Krleže…

No, hirovitosti repertoarne umjetničke politike jedno su vrijeme Mašićevu stavili u drugi plan?!?

Ipak, radina, uporna, a nadasve talentirana Vesna Mašić sa životnim i pozorničkim partnerom Josipom Pejakovićem prihvata ponude vrsnih redatelja Zvoneta Šedlbauera i Dine Mustafića, pa u predstavama Kuće na Obali u svoj svojoj zrelosti briljira u predstavama rađenim po tekstovima Judžina O’ Nila (Mjesečina za nesrećne) i Gorana Stefanovskog (Divlje meso). Za ovu posljednju kreaciju u predstavi Divlje meso nagrađena je na Pozorišnim-kazališnim igrama u Jajcu, gdje je kao i na Festivalu MESS i drugim smotrama i festivalima (između ostalih na Festivalu u Elbasanu u Albaniji!) Mašićeva postala kolekcionarom brojnih teatarskih priznanja i nagrada.

Konstante – estetske povisilice glumačkog opusa Vesne Mašić su: briljantno scensko govorenje i kompletna jezička artikulacija lika – uloge, zatim psihološki produhovljeno cizeliranje likova koje je donosila na pozornicu… Tu je i tipičan glumački gard, sa finim kontaminatima urbane gospodstvenosti, gradirani i dubinski motivirani prelasci iz scenskih pijanisima u gotovo razorne fortisime i tonove, ali glumački apsolutno pokrivene…

Mašićeva je i u trenucima zaboravnosti vođstva Kamernog teatra 55 na njene istinski goleme glumačke uzlete, kao prava heroina modernoga (svoga!!!) doba dostojanstveno, prije svega, branila umjetnički dignitet i kompletnu artističku sadržajnost svoje kuće – Kamernog teatra 55.

Zato je bila i ostala moćna prvakinja ovog teatra.