PUTOKAZ

tačno.net
Autor 21.2.2015. u 18:59

PUTOKAZ

Piše: Halil Džananović

Ugarke prošlosti sagorjele
Prinesi na rubove provalije
Iz koje se uvijek čuju zvuci tugovanke
Tebi namijenjene

Otmi se lažima da si najveći,
Samo je Jedan
Put u budućnost
Umom osvjetljavaj

Ne daj da te opet prevare
I nemoj bezgrešnost priznati
Puno si zla vidio,
Još joj se miris žari

Obuzdaj plamićke mržnje
I budan, slobodno sanjaj
A kad sanjaš, budan bdij
Da ti san u san ne saspu

Jer, tren si samo
A tren je ništa
U beskonačnom plavetnilu
Punom gustog mraka
Iz koga ti ponekad
Zvijezde namiguju

I čame k’o utvare (čini ti se)
Na opustošenoj avliji
Gdje se koža tvojih predaka
U svileni gajtan ispliće
E, hej, trenutku, e, hej

PROLAZNIČE!

 

T E S T A M E N T

Ti moraš voljeti i ljubav protjecati,
Tekući k sebi protekle spominjati.
Dok mrak razgrćeš za još nedotekle,
Na livade trava-zaborava.

Ti se moraš živeći pamtiti.
Življi od preživjelih biti.
Jer preživjeli su mrtviji od mrtvih.

To su šaptaće sjene, nosači teških oklopa,
Od kostiju i kože. Bolećih!
Sami su sebi uspomene iz svojih života.

Zato ti moraš,
Usnuo pod zvijezdama;
Zvijezdama putokaz biti.

Nada za buduće svjetove,
Negdje pritajene.
Nada sebi i nada Božja.

Samo je u tvojoj ljubavi
Skriven san još nedosanjan,
I u snu pjesma skrivena.
A u toj pjesmi, smisao novoga svijeta,
Blago nagoviještena.

tačno.net
Autor 21.2.2015. u 18:59

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija