“Rahat u Dokumu” nova knjiga Gorana Sarića

Povezani članci

• Talični Joe Biden!
• Jerko Ivanković Lijanović osuđen na 12 godina zatvora zbog organizovanog kriminala
• Šokantne poruke iz Hrvatskog sabora: Nametnuti Izborni zakon, treći entitet…!
• Dragocjena knjiga za izučavanje kulturne istorije grada Mostara
• Nepodnošljiva lakoća iskrivljivanja
• ZAŠTO VLADA FBIH NE MOŽE PODRŽATI NEZAKONITE REZULTATE

Goran Sarić, pjesnik, pisac i dugogodišnji suradnik portala tacno.net, u suradnji sa izdavačkom kućom Buybook, objavio je knjigu pod naslovom “Rahat u Dokumu“.

Knjiga je zapravo zbirka putopisa koji, kako kaže prof dr Kazaz u recenziji, su “… dvostruka poezija: poezija o sebi koji se mijenja, i poezija o prostoru koji ga mijenja”.

Iz recenzije izdvajamo

Goran Sarić je uspješno prevodio Greta Maka, jednog od najboljih današnjih svjetskih putopisaca. Mak je uspio svoja povijesna znanja preraditi u priču, pa su njegovi putopisi istodobno i romani, i povijesne studije, i kulturološke analize, i antropološki eseji, ali iznad svega toga poezija o putovanju i onom što se spoznaje na njemu.

Osnova putupisa otud je putovanje, a ono je, sjetimo se Homerove Odiseje ili Džojsova Uliksa i osnova književnosti. Sarić nije u putopisima preveć sklon fikciji, pa ne nasljeđuje tu tradiciju fikcionalizacije o prostorima kojima se kreće, nego se njegov putopis u pravilu zasniva na poetizaciji prostora. Već odavano dokazani Pjesnik, Sarić je u putopisu odan strasti ličnog utiska, a tek kasnije znanju o prostoru kojim putuje. Ta prevlast pjesnika nad naučnikom omogućuje mu gnoseološki učinak putovanja. To znači da on dok putuje saznaje, i to saznaje na dvostruk način. Na jednoj strani, saznaje o prostoru u samom činu putovanja, a na drugoj o sebi dok putuje. To je najuzbudljivije u Sarićevom putopisu, to kako se putopisac samospoznaje i kako istodobno upisuje sebe, svoju promjenu u realni prostor. Zato su njegovi putopisi dvostruka poezija: poezija o sebi koji se mijenja, i poezija o prostoru koji ga mijenja.

Istodobno, Sarićev putopisni subjekt je stalni stranac u prostoru kojim se kreće, čak i onda kad putuje svojom domovinom. Zato su njegovi putopisi po domovini obilježeni stalnom dramom susreta sa prostorom koji je nekad bio domaći, a danas se nakon povijesnog loma putopiščeva egzila i življenja u drugoj zemlji ukazuje  kao osobena stranost. To je uistinu novitet u tradiciji bosanskohercegovačkog putopisa…

Enver Kazaz