Salko Šarić: O Šantićevim večerima poezije ili o miješanju krušaka i jabuka

Izdvajamo

• Odavno smo na putu i onako dobro zamućene vode bosanskohercegovačke, pa time i mostarske današnjice, tako da ovo šupljačenje oko „Šantićevih večeri poezije“ dodatno muti već i previše zamućenu mostarsku zbilju. A palanka je, iza posljednjeg rata, pojela Mostar. Pa tako danas svjedočimo bujanju nekulture koja prati i propadanje kvaliteta civiliziranog života.

Povezani članci

• Donatella Di Cesare: ”Demokratski” skvadrizam
• Bošnjačko samoubistvo iz zasjede
• Slavo Kukić: In memoriam intelektualcu
• Duhovi Karađorđeva 23 godine poslije: Kako su Tuđman i Milošević spremali podjelu BiH
• Veličanje Mladića i Karadžića na slavi u srebreničkoj crkvi
• Gdje je nestala Jugoslavija?

Reagiranje na objavljeni tekst u magazinu „Start“, Sarajevo od 4.X.2019. godine

Najlakše je izdati velevažno saopćenje kao što to čine današnji organizatori i njihovi podrepari, i samozadovoljno čekati da sve pokrije mahovina – što će se zbog jada u kakvom živimo i dogoditi. A prolazak vremena najbolje izdrži neistina.

Poštovani gospodine Novalić,

U Vašem magazinu „Start“, Sarajevo, 4.X.2019. godine (br.533, str.34-36) objavljen je moj poslani tekst, reagiranje na manipulaciju „Šantićevim večerima poezije“, koji je objavljen u redakcijskoj obradi, a ne integralno, čemu nemam primjedbi. Hvala na ukazanoj pozornosti!

Obraćam Vam se u vezi sa kratkim popratnim reagiranjem (komentarom) na navedeni tekst svštenika Radivoja Krulja te još kraćim saopštenjem g-đe Sanje Šagovnović Bjelica, potpredsjednice SPKD „Prosvjeta“, Gradski odbor Mostar.

Iz kratkog reagiranja (komentara) sveštenika R.Krulja da se naslutiti kako su u najavljenoj monografiji pomiješane kruške i jabuke (očito veoma svjesno) i izbjegavane istine, a u svrhu jedne konstrukcije – izmišljotine čije namjere nisu jasne. (Možda joj je cilj izmišljanje „najstarije pjesničke manifestacije“.)

Pjesničku manifestaciju „Šantićeve večeri poezije“ i Književnu nagradu „Aleksa Šantić“ je na inicijativu mostarskog Muzeja Hercegovine osnovao Grad Mostar 1969. godine, nisu nikakav nastavak neke manifestacije koja je postojala i ranije, nego je to prva pravno utemeljena pjesnička Manifestacija koja je bilo kad postojala u Mostaru, nosila je ime po popularnom mostarskom pjesniku i imala širi društveni kontekst.

Nije to bila ni Srpska ni Bošnjačka ni Hrvatska pjesnička manifestacija nego Mostarska, bosanskohercegovačka, a do 1992. godine i jugoslavenska.

Tako da današnji organizatori nemaju nikakvo pravo da ovu mostarsku Manifestaciju svojataju i svrstavaju pod nacionalno okrilje ili crpe njenu tradiciju.

To je čista podvala!

Nije to kulturna baština bilo kojeg etnosa u BiH nego mostarska i bosanskohercegovačka.

Nema nikakve „ozlojađenosti gospodina Šarića“ kako u kratkom reagiranju navodi sveštenik R. Krulj, nego oni, iz samo njima poznatih razloga, izmisliše nešto, zašto odgovorno tvrdim nema nikakva uporišta.

Tu se svjesno izbjegava logika, miješaju se kruške i jabuke, te „brkaju“ termini u smislu šta je prigodna pjesnička veče, a šta pravno utemeljena manifestacija.

Prigodne programe posvećene Šantiću, ili bilo kojem pjesniku, ili večeri poezije kao jednokratne priredbe, nisu pravno utemeljena manifestacija nego, po potrebi, sporadični programi s vremena na vrijeme.

Uzeti godinu 1920. za početak „Šantićevih večeri poezije“ je nelogičan čin.

Ako pođemo od te pretpostavke, mogli su, današnji organizatori, proslaviti samo 100. godina od kada je mostarsko SPD „Gusle“ u januaru 1920. obilježilo 50-godišnjicu književnog rada pjesnika Alekse Šantića. U navedenom programu, što je još apsurdnije, tadašnji diletanti „Gusala“ nisu deklamovali niti jedan Šantićev stih.  (v. “Pedeset godina Srpskog pjevačkog društva Gusle u Mostaru 1888.-1938.“ objavljene u Mostaru 1938., str. 276) kao što sam naveo u poslanom Vam tekstu.

Šantić se u programima „Gusala“ do 1938., spominje svega četiri puta: 1919., 1920., 1924. (povodom smrti pjesnika) i 1934. (povodom prijedloga za izgradnju Doma „Aleksa Šantić“), što potvrđuje navedena monografija „Gusala“ iz 1938.godine.

Kako su, gdje i na koji način mostarski Srbi obilježavali spomen na Šantića kako, u navedenom komentaru, spominje sveštenik R. Krulj, su sporadični programi nisu pravno utemeljena pjesnička Manifestacija koju je pokrenuo Grad Mostar 1969. godine, niti su ti programi, na bilo koji način njoj prethodili. To su bile prigodne večeri, kakvih je bilo na pretek.

Ako bi se, hipotetski, koristili „logikom“ današnjih organizatora – šta je npr., da ne spominjemo Drugi svjetski rat, sa periodom 1945. – 1969. godina.

Nema nikakve pjesničke manifestacije u tom periodu (naravno da je, s vremena na vrijeme bilo prigodnih programa u spomen Šantiću na nivou Grada i kulturnih institucija).

Znači nema nikakve pjesničke manifestacije pune 24 godine – sve do 1969. godine kada Grad Mostar pravno osniva pjesničku manifestaciju „Šantićeve večeri poezije“.

Dakle, ove godine, današnji organizatori, u svojim snoviđenjima, mogli su obilježiti samo 75. „Šantićeve večeri poezije“.

Sve što se dešava oko „Šantićevih večeri poezije“ danas je osmišljena manipulacija istinom, i svjesno brkanje termina, bez ikakve logike i smisla u svrhu samo njima poznatih ciljeva.

A saopštenje, u navedenom tekstu, u sarajevskom „Startu“ g-đe Sanje Šagovnović Bjelice da će „26.X. biti predstavljena monografija koja će demantovati i pokazati sve“ – neće pokazati ništa nego, na osnovu teksta u reagiranju sveštenika R. Krulja, kako se svjesno manipulira činjenicama, istinom i javnošću.

I za kraj, u navedenom tekstu u magazinu „Start“, nekoliko puta se ponavlja „kaže Šarić“- sve što Šarić navodi u svom reagiranju je potkrijepljeno neoborivim činjenicama.

Odavno smo na putu i onako dobro zamućene vode bosanskohercegovačke, pa time i mostarske današnjice, tako da ovo šupljačenje oko „Šantićevih večeri poezije“ dodatno muti već i previše zamućenu mostarsku zbilju. A palanka je, iza posljednjeg rata, pojela Mostar. Pa tako danas svjedočimo bujanju nekulture koja prati i propadanje kvaliteta civiliziranog života.

Najlakše je izdati velevažno saopćenje kao što to čine današnji organizatori i njihovi podrepari, i samozadovoljno čekati da sve pokrije mahovina – što će se zbog jada u kakvom živimo i dogoditi. A prolazak vremena najbolje izdrži neistina.