SALON U ZNAKU INOVACIJA I „ŽENSKOG PISMA“

Gradimir Gojer
Autor 4.1.2016. u 18:05

SALON U ZNAKU INOVACIJA I „ŽENSKOG  PISMA“

Sarajevski salon je koncem prethodne godine po četvrti put donio pred gledateljstvo široku lepezu stvaralačkih traganja članova Udruženja likovnih umjetnika Kantona Sarajevo.

Posebno raduje, pa kazao bih i oduševljava činjenica da umjetnička struka, dakle udruga koja baštini svijetle i časne tradicije likovnih stvaralaca okupljenih oko ULUBIHa, u Kantonu Sarajevo, ozbiljno, artistički seriozno i apsolutno kompetentno vrši odabir radova svojih članova, ali i ponekih gostiju, izvan Kantona Sarajevo. Raduje akt kojim izbornici kao vrhunsko i praktično jedino mjerilo za uvrštavanje u izbor posljednjeg Salona uzimaju kvalitet, pa su rijetko uspješne likovne radnje i autorska postignuća brisala granicu koja je po svemu umjetna, neprirodna, a koja podrazumjeva teritoriju Kantona Sarajevo?!

Zato kao kliktaj osvještenosti stvaralaca i organizatora Salona vidim činjenicu prisustva prestižnih ostvarenja i izvan Kantona Sarajevo.

Fascinira raznovrsnost slikarskih, skulptorskih, kao i prošireno medijskih poetičkih sustava izričaja odabranih ostvarenja. Dragocjena je prisutnost različitih generacija slikara i skulptora, u kojoj se neki poput vrsne grafičarke Taide Jašarević, već sad ukazuju kao rijetko seriozan nastavak sarajevske i bh., u svijetu ozbiljno tretirane, valorizirane umjetnosti grafike, ali u isto doba i obećavajuće mjerilo za naše artističke future, nadahnuće i motivacija za sljedbenike u ovoj oblasti umjetnosti.

Ovaj Salon, koji je začet prije posljednjeg rata u BiH, čini svojevrsnu artističku polzu i uzvičnik, kliktaj prevashodno traganju i eksperimentiranju prije svega u stilsko-estetskim varijacijama tematskoga jezgra, široko postavljenoga i zapućenoga stazama duhovnoga kozmopolitizma.

Imao sam imperijalnu ugodu da se na ovoj uspjeloj izložbi u Gradskoj galeriji Collegium Artisticum susretnem sa traganjem velikog likovnog stvaraoca regionalnog značaja, Halila Tikveše. Poput Kazimira Maljeviča, koji je permanentnim traganjem i suptilizacijom likovne forme i oblika došao do suštine kvadrata, Halil Tikveša je na logičan način, a ne tek i samo sljedstveno maljevičevskom putu, osvojio formu Kruga!

Ipak, valja istaći neke bitne promjene koje se dešavaju u stvaralačkim opusima već iskusnih, skulptora Enesa Sivca, čija skulptura s razlogom duboke estetske osjećajnosti zauzima središnju poziciju na izložbi, pa onda evidentna stvaralačka metamorfoza Branka Bačanovića, koji je tragajući u likovnoj materiji, vlasitu estetsku misao odveo iz prostora grafičkog izraza u plakatu u prostore čiste slikarske imaginacije.

Bio sam ne malo iznenađen radovima mladog slikara Borka Močevića. Vizualna atraktivnost, sklad boja, a posebice ukupna tematska razbokorenost Močevićevog traganja impresionirat će, siguran sam u to, narednih godina i širu likovnu i umjetničku kritičku misao i esejistiku.

Na ovoj izložbi mlada skulptorica Lejla Čehajić donijela je, poslje dugog vremena u suvremenu bh. likovnu umjetnost izravan, ubojit, ali likovno čist i neideologiziran angažman! Njeni kontejneri po kojima ovodobni puk iščitava patnju, koja se iz socijalne sfere pretače u čistu krstjansku bol, na kojima se poput akcenta, odjedanput nađe nešto što je snažnije od čovjekoljublja – bjelina čudesnog psića, primjer su rafiniranja ideo-sfere, rafiniranja u smislu logičnog postavljanja pitanja o budućnosti civilizacije i o njenom kraju. Nitko tako kao Čehajićeva nije lucidno opservirao predapokaliptični zov na ovim prostorima…

Neki iskusni likovni djelatnici poput Seida Hasanefendića, Izeta Alečkovića, Salima Obralića dosljedno istrajavaju na svojim poetičkim sustavima.

Na izložbi je prisutan unutar koncepta raznovrsnosti i vrlo jasan odnos današnje bh. umjetnosti prema fotografiji, gdje dominiraju radovi Almina Zrne, kao i najsuvremenijim ostvarenjima kompjuterske grafike.

Ovaj Salon pokazao je svojom serioznošću izbora i postavke organizatorski virtuozitet jednog slikara, kojeg smo do sada cijenili tek i samo po njegovim izvornim umjetničkim opredjeljenjima… Izet Alečković i kao izbornik i kao izlagač na ovoj izložbi udahnuo joj je u svim njenim fazama originalnost i odstup od konfekcijskog izlagačkog otaljavanja posla.

Komplimenti  Udruženju  likovnih umjetnika Kantona Sarajevo za izložbu kojom je jedna godina, inače prepoznatljiva tek po događanjima u alternativnim galerijama poput Zvona, okončana stvarnom umjetnošću. I onom koja je prikazana na platnima, u skulptorskoj figuraciji, ali i onom koja je legitimirala jedan izbor i njegovog izbornika!

Gradimir Gojer
Autor 4.1.2016. u 18:05