SAMOZATAJNA NASTASJA FILIPOVNA

Gradimir Gojer
Autor 7.8.2015. u 16:39

SAMOZATAJNA NASTASJA FILIPOVNA

Foto: Gracija

Glumica koja je u klasičnom repertoaru (Gogolj, Tolstoj, Držić, Euripid…) ostvarila briljantne likove dokazala se i u suvremenim dramskim fakturama poput one u Liru Eduarda Bonda, te Vješticama iz Salema Artura Milera i komediji Bila je to ševa Efraima Kišona.

Tri velika redatelja, koja su imala svoje redateljske epohe u razvoju jugoslavenskog i srpskog teatra, Tomislav Tanhofer, Jovan Putnik i Miljenko Maričić, zaslužni su, u pedagoško-umjetničkom smislu za razvoj i stasavanje jedne od najzačajnijih okomica bh. teatra. Ta tri redatelja formirala su na beogradskoj Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju umjetnički profil Kaće Dorić.

Dorićeva je odmah po diplomiraju u Beogradu došla u ansambl Drame Narodnog pozorišta Sarajevo, da bi u kratkom periodu preuzela ne samo protagonistički, već, prije svega, prvački repertoar: Ofelija (Hamlet), Viola (Bogojavljenska noć), Kate (Tripče de Utolče), Kasandra (Trojanke), Sonja (Ujka Vanja), Heda Gabler (Heda Gabler), Barblina (Andora), Antoaneta (Biografija i igra), Sluškinja (Osveta ruske sirotice), Maša (Tri sestre)…

Kaća Dorić je poput svakog istinskog umjetnika bila prirodno zapućena u tragalačke vode, pa će uz igranje na pozornici matičnog Narodnog pozorišta Sarajevo, vrlo brzo po osnivanju Kamernog teatra 55 preuzeti veliki dio ne samo repertoarne, već i kreativno-komponirajuće uloge… Njena Džesika u Sartrovim Prljavim rukama, Kler u Olbijevoj Delikatnoj ravnoteži, Boška u Žalicinom Psu koji pjeva, Beba u drami Noć ubica, Hoze Trijana su uloge koje nisu tek i samo dijelovi njene umjetničke biografije… To su, zasigurno, umjetnički međaši repertoara Kamernog teatra 55, posve nove logike maloscenskog igranja na sarajevskim pozornicama!

U mom sjećanju, kao svojevrsni medaljon čudesnog glumstva ostat će uloga koju je Kaća Dorić ostvarila sa redateljem Josipom Lešićem bravurozno igrajući jednu čudesnu poetsku samozatajnost Nastasje Filipovne u Idiotu Dostojevskog!

Kaća Dorić je relativno rano, za naše teatarske prilike, počela da se bavi pedagoškim radom u teatru. Tako će ona uz Jurislava Korenića i Josipa Lešića biti stožerom, najprije, Dramskog studija pri Kamernom teatru 55, a potom suverenom profesoricom glume na pomenutoj školi, ali i na studiju glume pri Odsjeku za opću književnost i scenske umjetnosti Filozofskog fakulteta u Sarajevu. Produkti pedagoškog rada i kontinuiranog istrajavanja na odgoju novih generacija glumaca u Sarajevu su Kaći Dorić priskrbili svojervsno vlasništvo nad poetikama takvih asova bh. glumišta, kakvi su Dragan Jovičić, Zijah Sokolović, Josip Pejaković…

Kaća Dorić je napravila niz predstava kao redatelj sa svojim studentima, najprije u Dramskom studiju, a potom na Filozofskom fakultetu Sarajevo…

To nisu bile samo i isključivo ispitne predstave, to su bile istinske teatarske predstave, kazališni doživljaji, a za jedan od njih, kakav je bio Skapino (prema tekstu Skapenove podvale!) vežu me uspomene nazočnosti rijetko humornoj atmosferi koja je vladala u Kamernom teatru 55.

Ljubovnici, anonimnog dubrovačkog autora bili su amblematska predstava repertoara Kamernog teatra 55 tijekom opsade Sarajeva. Redatelj Kaća Dorić, tako je suptilno, komički fascinantno pozicionirala likove ovog teksta, da je dugo nakon igranja Ljubovnika u repertoraru Kamernog teatra 55 bila praznina kada je u pitanju komički teatar?!?

Sa svojim nekadašnjim studentom Zijahom Sokolovićem godinama je Kaća Dorić igrala hit predstavu Kamernog teatra 55 Kako ubiti suprugu i zašto?, Antonija Amurija.

Kaća Dorić je nositelj brojnih nagrada na festivalima, a posebno su značajni Zlatni vijenci na Festivalu malih scena Jugoslavije, koji je Dorićeva dobila za ostvarenja u predstavama: Delikatna ravnoteža i Pas koji pjeva.

Nikada neću zaboraviti svoju suradnju sa Kaćom Dorić u predstavi Rodoljupci Jovana Sterije Popovića, kada sam kao redatelj zamolio veliku bh. glumicu da mi bude umjetničkim suradnikom i da svoje temeljno poznavanje lalinskog jezika i ambijenta (Dorićeva je rođena u Bačkom Gradištu u Vojvodini!) ugradi u ovu predstavu koja je i glumački i redateljski, u sezonama kada je igrala na repertoaru stožerne teatarske kuće u BiH, bila favoritom i publike i kritike, uostalom, ponijela je i vrlo značajna festivalska priznanja!

Angažman Kaće Dorić na nekadašnjem Radio Sarajevu mogao bi se opisati kao jedan od najznačajnijih glumačkih angažmana, posebno kada su u pitanju žanrovi radio-drame, humorističkih emisija (na primjer Cik-cak!), a nije zanemarljiv ni angažman Kaće Dorić u interpretiranju poetskih sadržaja na radiju.

Kaća Dorić je uz svoj glumački i slojevit pedagoški rad bila protagonista jedne razvojne logike u teatru, pa je tako u jednom trenutku nezadovoljstva repertoarnom, organizacijskom, ali prije svega ukupnom umjetničkom politikom Narodnog pozorišta Sarajevo, bila jedan od inicijatora pokretanja Pokretnog pozorišta koje, iako nije trajalo vremenski dugo, jeste zasigurno ostavilo brazdu različitosti u bh. teatru!

Moj redateljski rad na poznatoj Joneskovoj drami Stolice, Kaća Dorić je kao Stara, u kongenijalnoj igri sa Zoranom Bečićem (Stari) i mladim Riadom Ljutovićem (Govornik) do te mjere učinila relevantnim i teatarski zamamnim, da je ta predstava nekoliko sezona bila pravi hit Sarajevskog ratnog teatra – SARTR-a.

Dorićeva je igrala i u operi Sarajevo Nigela Osbornea, u produkciji Opera Factory, zatim u drami Geto Sahoa u produkciji Polyglot Theatre Company.

Dvije uloge koje je Dorićeva ostvarila u predstavama koje sam postavio na sceni tuzlanskog teatra i Kamernog teatra 55, zasigurno su kritički, ali i od publike bile iznimno porzdravljene… To je uloga Majke u Hasanaginici Nijaza Alispahića i uloga Sofije u drami Čehov je Tolstoju rekao zbogom Mire Gavrana, na sceni Kamernog teatra 55.

Obzirom da se Kaća Dorić iskušala i kao redatelj, vrijedi zabilježiti i njenu iznimno serioznu i duhovitu režiju drame Sve o ženama, na pozornici Kamernog teatra 55, te komedije Štefica Cvek u raljama života Dubravke Ugrešić, na Maloj sceni Narodnog pozorišta Sarajevo.

Glumica koja je u klasičnom repertoaru (Gogolj, Tolstoj, Držić, Euripid…) ostvarila briljantne likove dokazala se i u suvremenim dramskim fakturama poput one u Liru Eduarda Bonda, te Vješticama iz Salema Artura Milera i komediji Bila je to ševa Efraima Kišona.

Ne treba zaboraviti niti doprinos Dorićeve tumačnju najvećeg jugoslavenskog komediografa Branislava Nušića, gdje je njena Sarka u Ožalošćenoj porodici i Živka ministarka u Gospođi ministarki pokazala (i u jednom i u drugom slučaju) potpuno inovantne pristupe tumačenju Nušića.

 

Gradimir Gojer
Autor 7.8.2015. u 16:39

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija