Sandi Dizdarević: Na koji način pristupiti svjedoku u predmetima ratnih zločina

Povezani članci

• Obeležen 70. rođendan Francuskog instituta u Srbiji
• Milanović će odlikovati generale iz BiH, oduševio Rojsa: ‘Tako sam sretan kao da su mi se vratili Franjo i Gojko’
• Sjećanje na Saliha-Salku Ćurića
• Novi uspjesi Balet Mostar Arabesque
• U sjećanje na Antu Zemljara povodom stogodišnjice rođenja
• Božica Jelušić: MALI STAVAK O BOSCHU

Kod svjedoka je vrlo često karakteristična kultura nesjećanja, ne sjećaju se ratnih zločina, ne sjećaju se svoga iskaza kojeg su dali ranije… Kako kulturu nesjećanja pretvoriti u kulturu sjećanja? Na koji način pristupiti svjedoku? Kojom metodom? To je mukotrpan posao. Tu je najveća odgovornost istražitelja. Ova knjiga je jako bitna, sa bitnim temama koje doprinose našem moralnom pročišćenju.

Sinoć je u Mostaru u organizaciji Centra za kritičku mišljenje i portala tacno.net predstavljena knjiga “Uloga svjedoka u dokazivanju krivičnih djela ratnih zločina u Bosni i Hercegovini” autora Sandija Dizdarevića, mag., u izdanju Univerziteta modernih znanosti, CKM-Mostar.

O knjizi je uz autora govorio i Vehid Šehić, predsjednik Foruma građana Tuzle, politički analitičar, predsjednik Izborne komisije BiH iza kojega je dugogodišnji rad kao advokat, tužilac i sudac, bio je zamjenik predsjednika tuzlanskoga Višeg suda. Promociju je moderirao Amer Bahtijar, prof, a sav prihod od prodanih knjiga autor će donirati za liječenje djevojčici Ani Riti Puljić iz Stoca.

Sandi Dizdarević, mag. je istražitelj na Odjelu za ratne zločine pri Kantonalnom tužilaštvu Hercegovačko-neretvanskog kantona i viši asistent na Univerzitetu modernih znanosti CKM – Mostar gdje pohađa doktorske studije na Departmanu sigurnosnih studija, kriminalističko-policijski smjer. Objavio je nekoliko radova iz oblasti ratnih zločina, terorizma, i korporativne sigurnosti. Dobitnik je više nagrada u toku studija, ali i za angažman na istragama krivičnih djela iz različitih oblasti.

Na samom početku predstavljanja, autor je zahvalio svima koji su mu pomogli u radu na knjizi: profesorima, istražiteljima, kolegama, a posebno svojoj porodici supruzi, kćerkama i roditeljima koji su mu pružili podršku tokom svih godina njihove borbe za istinu.

Zašto knjiga?

“Ova knjiga predstavlja jednu vrstu teorijske paradigme koja je upotpunjena jednim praktičnim iskustvom, iskustvom svih onih koji rade na ratnim zločinima od istražitelja sa kojima sam surađivao do tužitelja za koje ja radim”, kazao je Dizdarević.

Autor je u knjizi govorio o novim tehnikama saslušavanja svjedoka i novim kategorizacijama svjedoka u predmetima ratnih zločina uz brojne primjere iz prakse kao i otežavajućim faktorima sa kojima se susreću istražitelji. Knjiga je pisana isključivo kriminalističkim rječnikom i predstavlja jednu od oblasti kriminalističkih metodika.

“Ova knjiga je nastala kao rezultat praktičnog iskustva u procesu istraživanja i dokazivanja krivičnih djela. Studija koja je rezultirala knjigom objedinjena je u okviru odbrane magistarskog rada na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije. Nažalost u BiH, u zemlji u kojoj su izvršeni svi oblici povrede međunarodnog humanitarnog prava u toku oružanih sukoba, do danas ne postoji stručna knjiga koja bi imala elemente metodika istraživanja i dokazivanja krivičnih djela ratnih zločina.

Uzorak istraživanja u ovoj knjizi je bio 62 svjedoka, od toga 8% su instruirani svjedoci odnosno svjedoci koji su utvrđeno sa komparativnom analizom sa visokom ili višom stručnom spremom koji su sa saznanjima, pozicijama ratnim morali znati znatno više. To je kategorija sa kojom se suočavamo svaki dan. Takvi svjedoci govore o dvije vrste laži: svjesno prešućivanje i svjesno umanjivanje.

Ova knjiga predstavlja dugogodišnji proces učenja i rada ne samo na predmetima ratnih zločina, već uopšte o životu. Posao istražitelja ratnih zločina prevazilazi segmente zanimanja, i postaje sastavni dio vastitog života i proživljavanja”, istakao je Dizdarević.

“Dugogodišnjim radom kao sudija, istražni sudija i advokat, mnogo mi je stalo do profesionalnog, nezavisnog i odgovornog rada pravosudnog sistema BiH, jer smatram da biti sudija, učestvovati na bilo koji način u borbi za pravdu, za istinu je jedan od najčasnijih poslova koji se može raditi. Sigurno da istražitelji koji rade na predmetima ratnih zločina imaju jednu časnu, moralnu obavezu da utvrde sve činjenice koje će omogućiti prvo tužilaštvu a onda i sudu da van svake razumne sumnje utvrdi da je neko počinio ili nije počinio ratni zločin. Uloga svjedoka je jako bitna. Ponekad izjave svjedoka nisu vjerodostojne, naročito ovdje u BiH gdje su svjedoci vrlo često izdajnici, imaju jednu specifičnu poziciju, što otežava rad istražiteljima, kasnije i tužilaštvu i sudovima, zato što, čini mi se, nikom nije stalo do istine. U BiH postoje tri istine, po mom mišljenju postoje tri poluistine, koje mogu biti pogubnije nego ova jer se s njima mogu manipulisati, istakao je Vehid Šehić.

“Istražitelji imaju vrlo težak i odgovoran posao. Ko može biti istražitelj u ovoj državi? Ljudi koji su radili u policijskim strukturama znaju da nakon silnih reformi, mnogi koji su učestvovali u ratnim zločinima postaju i policijski službenici i istražitelji. Ko istražuje ratne zločine? Da li će on istraživati da bi nešto dokazao ili će istraživati nešto da bi spriječio da se dokaže? Ono što je posebno opasano za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima je da imamo često slučajeve da institucije koje bi trebale da pomažu istražiteljima se bave nečasnim radnjama, da se falsifikuju dokumenti, da se antidatiraju u vrijeme ratnih dešavanja i zato je arhiv Haškog tribunala jako bitan za budućnost ove države. Još uvijek nismo stvorili ambijent za nesmetan rad istraživanja naročito ratnih zločina”, kazao je Šehić.

“Kod svjedoka je vrlo često karakteristična kultura nesjećanja, da se ne sjećaju ratnih zločina, ne sjećaju se svoga iskaza kojeg su dali ranije… Kako kulturu nesjećanja pretvoriti u kulturu sjećanja? Na koji način pristupiti svjedoku? Kojom metodom? To je mukotrpan posao. Tu je najveća odgovornost istražitelja.

Ova knjiga je jako bitna, ovo su bitne teme koje doprinose našem moralnom pročišćenju”, zaključio je Šehić.