Sandra B Džananović: ZVIJEZDE PADALICE

Sandra B Džananović
Autor 2.5.2018. u 11:13

Sandra B Džananović: ZVIJEZDE PADALICE

Foto: Pinterest Andy Prokh

 

Sandra B Džananović: ZVIJEZDE PADALICE

 

ZVIJEZDE PADALICE

Kad je mama oko ponoći
sa tepiha skupljala krhotine stakla
i prste moje lijeve ruke,
ti si, neznani čiko
s druge strane rijeke,
svojoj kćerkici govorio
da su bljeskovi nad nebom grada
tek zvijezde padalice
što u letu uvijek zvižde
prije nego umru
u ruci drugog djeteta.

MINIJATURA

U vatri mržnje,
U ruševinama svijesti,
U prašini ranjenog neba,
Uguši se posljednja zraka Smisla
I nesta u praznini nečega
Što se Čovjekom zove.

NIKADA MI NE NAPIŠI LJUBAVNU PJESMU

Nikada mi ne napiši
Ljubavnu pjesmu.
Nisam stvorena
Za tanano uzdisanje
Pod kišobranom od zvijezda,
Kad znam da su one
Tek nakupina ledene prašine,
Kao što smo mi
Izlizan tepih pod kojim skrivamo
Daljinu, tišinu i razapet jauk.
Odgonetnuli smo se
Kroz rebuse u trepavicama
I golom mesu,
Nema mjesta slinavoj patetici.
Napiši mi nešto o hodočašću jeseni
Što ti se skrasila u zjenama
I uglovima usana,
O kapljama misli
Progutanih uz tablete protiv mučnine,
Napiši kako smo znali da
Napukli most nježnosti
Nikada neće izdržati
Breme prepoznatljivog.

O svemu piši,
Samo mi nikad nemoj spjevati
Ljubavnu pjesmu.

ELEKTRA NAPUŠTA SESTRE I PONOVO PLETE KOSU
mile,
jedine moje!

čudna su ovo vremena,
kad nas ni bogovi ne mogu zaštititi
od uspaljenih staraca
što trče sazvježđem bika,
tražeći svježe meso za rađanje
novih padalica

i kad se od dva mraka
bira onaj s najdužom ponoći
(pogledajte, mile moje,
zet sizif jos gura kamen!)

zato
ne uzmite mi za zlo
što odlučih ponovo isplesti kosu
i tako skrivena vas napustiti
u potrazi za drugom galaksijom.
sebično i umišljeno tvrdim
da će moje pletenice tamo biti
konopci za spas odbjeglim lavovima
i ponekoj djevici,
a bedra otvorena samo odabranom
zeusu.

SAN, NEOPROSTOM OPTOČEN
(Ciklus “Iz dnevnika ratne udovice”)

Lišće oktobra
dobilo je boju medaljona
kojeg si mi donio
s pohoda
na nježne vratne žile.
Sad, kad si nepovratno otišao
u utrobu Lucifera,
često sanjam jesen:
iz prokisle zemlje
niču vratovi
s ogrlicama od žice,
i duše
optočene neoprostom.

SREBRENIČKI TRIPTIH

I.
Juli, sedamdeset peta:
“Poleti, ‘ćeri, u polje,
oca nađi,
trudovi počeli.”
Miriše zemlja
na nenačet život.

II.
Juli, osamdeset peta:
“Poleti, ‘ćeri, u polje,
oca i brata nađi,
gotov ručak.”
Miriše nebo
na šljive i somun.

III.
Juli, devedeset peta:
Miriše trava
na oca i sina.

NAPOSLJETKU

Osjetiću.
Otćutaću,
Odbolovaću.
Otputovaću

Ranjiva,
Rječju
Razapeta,

Suzom
Skrivenom
Skamenjena.

Odlutaću.
Odrašću.
Obrisima
Osmjeha
Odu
Otpjevaću.

Sandra B Džananović
Autor 2.5.2018. u 11:13

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija