Saša Broz: Od jake države sa svjetskim ugledom ostalo je tek zgarište

tačno.net
Autor 28.9.2014. u 15:22

Saša Broz: Od jake države sa svjetskim ugledom ostalo je tek zgarište

Redateljica Saša Broz, unuka Josipa Broza Tita, prošle sedmice izazvala je regionalnu pažnju zanimljivom paralelom između svog slavnog djeda i današnjih političara, istakavši da doživotni predsjednik Jugoslavije, “najveći sin naših naroda i narodnosti”, nije bio materijalista kao današnji vladari života i smrti na ovim prostorima.

Piše:  Faruk Vel (Dnevni avaz)

Pošteni državnici

U kojim slikama upoređujete današnje političare s ovih prostora i ličnost Josipa Broza Tita kada kažete da Tito nije bio materijalista kao današnji vladari?

– Nisam rekla ništa što već odavno nije poznato. Dobro je da se ljudi svako toliko podsjete da je ova zemlja iznjedrila i neke poštene državnike. Ne pratim toliko političku situaciju u BiH, ali u Hrvatskoj mnogi političari koriste svoje političke pozicije za stvaranje osobnog profita. Njihove karijere sve su kraće, pa smo tako svjedoci da nam premijeri, župani i gradonačelnici sa svojih političkih pozicija idu ravnu u zatvor. Svaki drugi komentar o poštenju nekih političara koji su bili izvršna vlast u Hrvatskoj, složit ćete se, suvišan je.

Vremena su se promijenila. Danas je i globalno vrlo malo političara karizmatika koji mogu pokrenuti mase. Ponosna sam što je djed bio jedan od najvećih i što njegovo naslijeđe ne mjerim materijalnim bogatstvom nego bogatstvom duha i načinom na koji je sudjelovao u mom odgoju i odrastanju.

To je jedina ostavština koju priznajem. A što se tiče usporedbe današnjih političara s mojim djedom, nju doista ne radim. Tu vrstu procjene najpoštenije je ostaviti ljudima koji su živjeli u vrijeme kada je moj pokojni djed bio predsjednik i danas.

Je li Vaš djed Tito imao bojazni da će Jugoslavija tako krvavo završiti, kao što jeste, i kako Vi danas gledate na prostor države koju je Tito stvarao?

– Politika me zanima samo na razini na kojoj utječe na život meni bliskih osoba i mene osobno. U tom smislu, ne znam kakav stav bi imao pokojni djed vezano uz način na koji se raspala Jugoslavija. Mislim da bi mnogo pametnije bilo “posjesti za stol” upravo one koji su odgovorni za raspad Jugoslavije i pitati ih da li bi, da su mogli, postupili drugačije, mudrije i našli rješenje za mirni razlaz.

To je, doista, pitanje za one koji su krivi što je od jedne velike, jake i države sa svjetskim ugledom ostalo tek zgarište. Ovako rascjepkani i pokradeni sada se opet, htjeli – ne htjeli, spajamo u Evropskoj uniji (EU). Nažalost, tek kao sluge “velikog gospodara”. Očito ništa bolje nismo ni zaslužili.

Svako malo neko se javi s pitanjem je li moguća neka nova Jugoslavija? Bude tu i političkih inicijativa. Istina, ima i onih koji, gledajući kroz kulturu i život, tvrde da je Jugoslavija danas življa više nego dok je stvarno postojala.

– Ono što je moj djed napravio pripada i treba ostati dio naše povijesti, ali ne one koje ćemo se stidjeti, već one na koju ćemo biti ponosni. Svaka politika ima dvije medalje, ali mislim da je država u kojoj smo živjeli i politika koju je zagovarao moj djed bila ona koja je, kao prvo, osigurala dugo razdoblje mira u jednoj velikoj državi punoj različitosti.

Ljudi su bili socijalno zaštićeni, većina je imala posao, svoje stanove, besplatno školovanje, zdravstvo… I premda su bili možda siromašniji nego danas, imali su nadu. Život bez nade je životarenje. Ne znam baš pojasniti od kuda i danas ta kontinuirana popularnost djeda po svim osnovama, i to ne samo kod ljudi koji su bili dio tog vremena nego i kod mlađeg naraštaja. Ja sam ga uvijek gledala kao djeda, a ne kao političara.

Utihnuli intelektualci

Vaš djed često je dolazio u Bosnu. Šta je mislio o Bosni, kako je na nju gledao? Sjećate li se nečega u vezi sa BiH i njegovim posjetima ovamo?

– Bila sam vrlo mala kad je djed umro, imala sam nepunih dvanaest godina i kao dijete nisam s njim vodila razgovore koji bi dali odgovor na vaše pitanje. No, iz razgovora sa svojim ocem i nekim suradnicima djeda znam da mu je Bosna bila u srcu i da je doista bio iznimno senzibiliziran za vaš divan narod. BiH je prekrasna zemlja, koja je u ovom ratu bespoštedno nastradala i natopila se krvlju. Te strahote ostavile su dubok trag. Posao me doveo prije nekoliko godina u Bosnu, gdje sam se i sama uvjerila da su ljudi vrlo snažni duhom te i dalje prepuni humora i nevjerojatno topli.

Kako vidite budućnost kulture na ovim prostorima? U BiH imamo polagano odumiranje kulturnih institucija, a pojeftinjenje i šund prisutni su u skoro svim segmentima.

– Ista je situacija i u Hrvatskoj. Galopirajući konzumerizam ostavlja trag u svakom segmentu života. Voljela bih da se i mi, kao mnoge zemlje u Europi, borimo protiv toga. Jedini način je konkretnije i veće ulaganje u kulturu. Umjesto da se smanjuju sredstva u kulturnom proračunu, trebala bi se povećavati. Novci se troše na pogrešan način. I dalje je greška u koracima upravo ta činjenica. Nemojte misliti da nije bitno što o kulturi svoje države misle oni koji vode državu.

Također, smeta me što su naši intelektualci tako bezobrazno utihnuli. No, kao i većina stvari, sve počinje odgojem kod kuće. Jasno je da mladi vole biti “dio čopora”, pa će vaše dijete raditi isto što i susjedovo. Ali, činjenica da dijete odgajate tako da odlazi u teatar, na izložbe i na koncerte ili u konačnici da čita literaturu, ne isključuje onaj prostor koji mu je potreban da se zabavi na drugačiji način. Na kraju, kultura se mora promišljati i lokalno i globalno. Kulturne manifestacije u nekoj lokalnoj zajednici mogu pomoći i za njenu turističku afirmaciju, otvaranje novih radnih mjesta, a sve pod okriljem umjetnosti.

Politika u Hrvatskoj ne nudi izlaz iz krize

– Za Hrvatsku danas ozbiljan problem predstavlja politika koja ne nudi izlaz iz gospodarsko-socijalne krize. Hrvatski vanjski dug iznosi rekordnih 108 posto BDP-a. Posljednji izvještaji Evropske komisije kažu da je Hrvatska trenutačno jedina od novih članica EU koja će u 2014. godini imati pad BDP-a. Reforme ne funkcioniraju uopće ili se presporo provode. To su stvari koje su mnogo opasnije od okupljanja nekih frustriranih desničara.

Voljela bih režirati u Sarajevu

Na kojim projektima trenutno radite? Svojevremeno ste režirali u BiH, a bili ste i na Pozorišnim igrama u Jajcu?

– Trenutačno sam u pripremama za predstavu koju režiram u Gradskom kazalištu Trešnja, našem najvećem kazalištu za djecu. Obožavam raditi predstave za mlađu publiku. Ovaj put to je adaptacija novele slavnog hrvatskog književnika Augusta Šenoe “Postolar i vrag”. Također, iznimno se veselim i svojoj prvoj suradnji sa HNK iz Osijeka, gdje ću režirati Turgenjeva.

Uz to, odnedavno sam imenovana i za članicu žirija „Europe for Festivals – Festivals for Europe“. To je nova međunarodna organizacija koja u jednom projektu okuplja sve članice EU radi stvaranja velikog međunarodnog registra festivala. Imala sam dvije iznimno uspješne suradnje sa NP-om u Tuzli. Doista bih voljela režirati i u Sarajevu. Nadam se da će mi se želja ispuniti.

radiogornjigrad.com

tačno.net
Autor 28.9.2014. u 15:22

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija