Šehić: Tomo Buzov izlazi iz voza i odlazi u smrt

Povezani članci

• Dragan Markovina: Zašto je Krleža aktualniji nego ikad?
• Senka Marić Šarić pobjednica Evropskog pjesničkog turnira
• Franz Kafka: O čitanju…
• Drugi međunarodni festival lutkarstva
• Koreograf Aleksandar Ilić u poseti u Podgorici
• Izgubljena racionalnost

Foto: Wikipedia

Svjetski dan poezije se obilježava 21. marta, to je datum kojeg je UNESCO proglasio 1999. godine kako bi promovisao čitanje, pisanje, objavljivanje i poučavanje poezije u cijelom svijetu.

Tim povodom i još humanijim razlogom donosimo novu pjesmu „Heroj“ Faruka Šehića koju je posvetio Tomi Buzovu, kapetanu 1. klase nekadašnje JNA.

Ime Tome Buzova se vezuje za strašni zločin srpskih paravojnih jedinica pod komandom Milana Lukića u Štrpcima (Općina Rudo) u kome je ovaj veliki čovjek 27. februara 1993. godine u tom vozu na relaciji Beograd-Bar spasio 17-godišnjeg mladića.

Penzionisani kapetan Buzov je krenuo u posjetu sinu koji je tada bio na odsluženju vojnok roka. U vozu je svjedočio popisivanju putnika Bošnjaka. Odlučio je spasiti jednu mladu osobu, tako što je mladića povukao da sjedne na njegovo mjesto u kupeu voza, a on je umjesto njega ubijen kao i 18 Bošnjaka, te jedna nepoznata osoba.

Čitajući tekst o herojskom i ljudskom činu Tome Buzova bh. književnik Faruk Šehić je napisao pjesmu rekavši da treba slaviti velike ljude.

Heroj

Tomo Buzov izlazi iz voza i odlazi u smrt

Krenuo je u posjetu sinu koji služi vojni rok

Nikad neće stići do željene stanice

Neće vidjeti sina

Ali će stići vidjeti trenutak u kojem je vojska, njegova vojska

Počela služiti bogovima podzemnih svjetova

Prije nego ga ubiju iza zgrade stanice

(Nisu ga bacili u Drinu kao ostale putnike sa spiska)

Dobio je od zločinaca tu počast da mu Crno more neće oglodati kosti

Tomo Buzov, penzionisani kapetan I klase JNA, koja je to prestala biti

Iskoračio je iz voza i stupio u stroj mrtvih

Popunio je broj predviđen za ubijanje

Umjesto dječaka od sedamnaest godina koji je imao pogrešno ime

Pogrešno prezime, sve pogrešno

Stavio je svoje tijelo, svoj život

Tomo Buzov izlazi iz voza i odlazi u smrt

Smireno, laganog koraka kao da ide na kiosk kupiti dnevne novine

Iz kojih tajanstveno iščezavaju imena i prezimena pogrešnih ljudi

Kao Borgesov junak ispunjava svoju unaprijed ispisanu sudbinu

Vraća vjeru da je ljudsko biće vrijedno pomena

Na nekom konačnom zboru gdje će se suditi i ljudima i bogovima

Tamo gdje će mrviti Torov čekić u paramparčad nekim čekićem bez oblika

Tamo gdje će se i najveći silnici osjećati kao zrno prašine

Na toj prozivci će se pred penzionisanim oficirem

smiriti zvjezdani vrtlozi

eksplozije nebula

Premda čovjek nije centar ničega a pogotovo ne svemira

Možda samo za jedan trenutak zadobije poštovanje kvarkova

i protona

Stihije Big Banga

Voz ostaje u stanici, neki kupei su prazni

Drina nosi leševe pogrešnih ljudi

Jedan čovjek još u snazi, na čijim plećima počiva čovječnost​

Izlazi iz voza i odlazi na kiosk da kupi novine.​