31 godina od smrti Meše Selimovića

tačno.net
Autor/ica 11.7.2013. u 15:56

31 godina od smrti Meše Selimovića

‘Najgore je kad ljudi ćute, kad se ne objasne, pa svaka sumnja ima pravo na život. I moja i tvoja.’

Tačno 31 godina od smrti proslavljenog književnika Meše Selimovića navršilo se danas, 11. jula. Selimovićevi romani Derviš i smrt i Tvrđava nezaobilazni su dio bosanskohercegovačke kulture i danas, a on sam spada u sami vrh naših književnih imena. Selimović je umro 11. jula 1982, a sahranjen je u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu.

Mehmedalija Meša Selimović rođen je u Tuzli 1910. godine, a nakon završenog Filozofskog fakulteta u Beogradu, do početka Drugog svjetskog rata, radio je u Tuzli kao profesor na trgovačkoj školi, a potom i gimnaziji. Godine 1942. je zatvoren, a naredne godine je prešao na slobodnu teritoriju.

Do kraja Drugog svjetskog rata bio je pripadnik Narodnooslobodilačkog pokreta, između ostalog i politički komesar Tuzlanskog odreda. Nakon rata je radio kao nastavnik Više pedagoške akademije u Sarajevu i tek osnovanom Sarajevskom univerzitetu, bio je direktor Bosnafilma, Narodnog pozorišta u Sarajevu i glavni i odgovorni urednik izdavačke kuće Svjetlost. Zbog prigušenog sukoba s tadašnjim političkim rukovodstvom BiH, napustio je Sarajevo i sa porodicom se preselio u Beograd.

Uz Selimovićeve porodične prilike je vezan jedan, u to vrijeme, neobičan događaj, okarakterisan i kao skandal. Selimović je, naime, nekoliko godina bio izvan članstva Komunističke partije koja ga je 1947. godine kaznila na taj način jer je nevjenčano živio sa svojom budućom suprugom Daroslavkom Darom Božić, koju je njegova prva supruga, u partijskim i pravosudnim organima optuživala između ostalog i da je “bivša buržujka”.

Uslijedili su istraga i saslušanja, prigovarano mu je što o tome nije obavijestio partiju, ali je poslije nekoliko godina ipak vraćen u članstvo partije. Selimović je autor zbirki pripovijedaka Prva četa i Tuđa zemlja (1957), romana Tišine (1961), Magla i mjesečina (1965), Derviš i smrt (1966), Tvrđava (1970), Ostrvo(1974), studija i eseja Za i protiv Vuka (1967), Eseji i ogledi (1966). Autobiografski spis Sjećanja objavio je 1957. godine.

‘Možda zbog neravnog hoda kroz istoriju, zbog stalnih nesreća, zbog istorijske kobi. Nikad Bosna nije imala sreću da je moćni susjedi ostave na miru. Od dalekih bogumila, koje predstavljaju pravo, neortodoksno lice Bosne, ove ljude su proklinjali, palili, uništavali…’

tačno.net
Autor/ica 11.7.2013. u 15:56