Škola između offline i online nastave

 Benjamin Hedžić
Autor/ica 16.3.2020. u 17:46

Izdvajamo

  • Online nastava nije bauk, štaviše to je dobra alternativa onoj «offline» nastavi i šansa za osvježavanje informatičkih kompetencija i njihovo podizanje na najaktualniji nivo kako kod učenika i roditelja tako i kod nastavnika, ali i veliki test poštenja i povjerenja svih aktera, što je svakako pozitivna stvar.

Povezani članci

Škola između offline i online nastave

Škole u Bosni i Hercegovini su od prošle sedmice u potpunosti zatvorene. Ovu odluku su nadležni donijeli kako bi preventivno djelovali na enormno brzo širenja koronavirusa. Međutim, ovakva odluka izaziva nesigurnost kod roditelja i kod dijela javnosti. Dok se učenice i učenici raduju što ne moraju ići u školu, u javnosti se postavlja pitanje šta će biti s nastavnim procesom. Neke škole su se odlučile da nastavu izvode online, dok se druge zbog tehničkih i stručnih nedostataka još ne mogu odlučiti na taj korak. No šta je zapravo online nastava?

Za mnoge je ovaj oblik nastave još uvijek nepoznat. Međutim, radi se, jednostavno rečeno, o korištenju različitih online platformi i alata u nastavne svrhe. Ovaj oblik predavanja i školovanja već neko je vrijeme uvriježen u svijetu, naročito kod učenja na daljinu, dodatnog usavršavanja, ali i studiranja. Tako se danas online mogu učiti strani jezici ili informatičke vještine. Odranije je poznato da se određeni fakulteti mogu završavati online komunikacijom. U većini slučajeva online nastava je povezana i s fazama prezentnosti u nastavi. Većina metodičara nastave smatra da je najbolji učinak kada se kombinira online i offline nastava. Međutim, sama online nastava ima tu prednost da nastavnik i učenik tako mogu biti udaljeni i nekoliko hiljada kilometara, a da nastavni proces može teći nesmetano. Nastavni sadržaji se didaktiziraju tako da su kompatibilni sa online okruženjem i kao takvi se mogu predavati i tumačiti bez problema, ali i vrednovati i ocjenjivati.

Online nastavom se ne treba smatrati nastavnikova uputa učenicima da na nekoj od stranica udžbenika pročitaju tekst i urade zadatke. Online nastava je dosta složeniji metakognitivni i metodičko zahtjevniji proces koji svojim oblikom i ponuđenim formatima učenika jasno usmjerava u onome pravcu u kojem treba da se kreće.

Kao primjer možemo uzeti čas iz predmeta Historija. U online učionici učenici na času Historije mogu dobiti zadatak da na internetu istražuju neki od historijskih događaja koji treba da obrade prema nastavnom planu i programu te da metodički gledano induktivno dođu do saznanja i iste pribilježe i proslijede nastavniku na procjenu. U ovom slučaju bi zadatak trebao biti strukturiran u tri dijela.

Prvo, pronađene stranice i sadržaji trebaju biti procijenjeni i analizirani na osnovu sljedećih pitanja: Ko je autor stranice? Da li stranica ima izdavača? Koliko je aktuelan sadržaj? Da li postoji bibliografija navoda i citata? Nakon prikupljenih informacija učenik bi trebao pristupiti drugom dijelu zadatka, a to je da se sve pozitivno procijenjene stranice iz prvog zadatka dodatno analiziraju, ali sada na osnovu pitanja poput: Da li stranica nudi informacije koje su u suprotnosti sa onim što već znam? Da li se tekst temelji na pretpostavkama bez navedenih argumenata i primjera? Da li je forma pisanja subjektivna i zastupa samo jedno mišljenje itd.? Tek tada učenik treba da sublimira prikupljene činjenice i da ih u odgovarajućoj vrsti teksta dostavi nastavniku. Ovakav metod rada orijentiran je u smjeru kritičkog posmatranja izvora informacija vezanih za historijske događaje, što zapravo i jeste osnova za svaki naučni rad iz oblasti historije. Online prostor tako nudi idealnu platformu za učenje sadržaja iz ovog nastavnog predmeta na dosta višem nivou nego je to slučaj u nastavi. Sam put pronalaska informacija dovoljan je alat za prikupljanje faktičkih činjenica, dok je ključni fokus zadatka na odgojnoj komponenti razvijanja kritičkog stava i mišljenja.

Online nastava kao svojevrsni oblik provođenja nastave ima jako mnogo pozitivnih karakteristika. Posebno se mora istaći faktor vremena koji je, kako za nastavnika tako i učenika, prilično fleksibilan. Učenik može za pojedini zadatak sam odvojiti onoliko vremena koliko mu je nužno potrebno za njegovu realizaciju. Ponuđeni sadržaj može ponavljati više puta dok ne usvoji gradivo, a ne smije se zanemariti ni činjenica da su mladima online tehnologije jako bliske, što dodatno povećava motivaciju za ovaj oblik učenja.

Međutim, da bi online nastava mogla teći kvalitetno i bez smetnji, ona mora biti dobro pripremljena i planirana. Kako bi nastavnik i učenik mogli eficijentno raditi, potrebno je da su obostrano tehnički dobro opremljeni. Cilj je generirati virtualnu učionicu, što znači da postoji prostor na kojem se mogu razmjenjivati i gdje mogu komunicirati. Opremljenost može varirati od predmeta do predmeta, međutim neophodan je naravno računar koji ima pristup internetu i eventualno kamera, kako bi učenik i nastavnik mogli da se vide te mikrofon i slušalice koji nisu nužni, ali su često korisni. Sve navedeno je danas skoro pa standardna oprema svakog računara, ali i svakog novijeg mobilnog telefona koji se također može koristiti u procesu online nastave. 

Činjenica da se nalazimo u vremenu proglašene globalne pandemije čiji je ishod jako teško prognozirati, obavezuje nas da online nastavu shvatimo jako ozbiljno. Učenici trebaju steći dodatne navike samodiscipline i redovnog praćenja online sadržaja u virtualnim učionicama. Moraju redovno ispunjavati zadatke i voditi računa da proizvod svog rada blagovremeno pošalju nastavniku, kako bi ga on mogao vrednovati. Roditelji svakako trebaju voditi računa o tome da njihova djeca blagovremeno i adekvatno ispunjavaju sve postavljene zadatke, posebno kada se radi o učenicima nižih razreda koji još ne znaju kvalitetno koristiti online platforme. Samo ovakav pristup u kooperaciji sa izrazitom odgovornošću nastavnika koji je spreman da uloži dodatni trud i napor kako bi svoja predavanja didaktički prilagodio online okruženju, može doprinijeti uspješnosti realizacije nastavnog procesa i sticanju znanja i vještina.

Online nastava nije bauk, štaviše to je dobra alternativa onoj «offline» nastavi i šansa za osvježavanje informatičkih kompetencija i njihovo podizanje na najaktualniji nivo kako kod učenika i roditelja tako i kod nastavnika, ali i veliki test poštenja i povjerenja svih aktera, što je svakako pozitivna stvar.

 Benjamin Hedžić
Autor/ica 16.3.2020. u 17:46