Spaićevo kazališno doba

Gradimir Gojer
Autor 11.10.2018. u 11:53

Izdvajamo

  • Spaić se najsuštinskije bavio komediografijom Marina Držića, pa je na tragu smjeranja svog velikog učitelja Gavelle, pravio ambijentalne postavke u čarolijski intrigantnim dubrovačkim prostorima na otvorenom: Skup u parku dubrovačke Muzičke škole, Dundo Maroje na Gundulićevoj poljani, da bi neke od tih svojih antologijskih predstava postavio jednako umjetnički moćno i razbokoreno u teatrima Helsinkija, Zagreba (ZDK Gavella), pa onda Vićence...

Povezani članci

Spaićevo kazališno doba

Foto: kultportal

Kako odmiču godine i desetljeća od dana kada nas je napustio jedan od najvećih majstora redateljskog štapića i iznimni pedagog, kad su gluma i redateljstvo u pitaju, Gavellin dugogodišnji prvi i najbolji suradnik i kazališni suputnik Kosta Spaić, tako su oni kazalištarci koji imaju svijest o značaju kazališne imaginacije i kazališne pedagogije sve razočaraniji u temeljne teatarske discipline kojima je tako suvereno i moćno brodio Kosta Spaić…

Spaić je i u svom, a bio bi to i u našem dobu, bio rijetko seriozno obrazovana osoba. Završio je Muzičku školu Glazbenoga zavoda i postao jednim od virtuoznih violinista svoje generacije. Potom je studirao romanistiku na Filozofskom fakulrtu i kazališnu režiju… No, glavni seminariji temeljne kazališnosti su bili oni u asistiranju karizmatičnom redatelju epohe dr. Branku Gavelli…

Široko humanističko obrazovanje Spaića vodi i vodama aktivnog i iznimno dignitetnog prevoditeljstva. Tako će ostati vrijedni prijevodi Anuja Žirodua, Milera Lope de Vege i drugih velikih klasika, kao i čitav kontingent prevedenih libreta za opere…

Spaićevo redateljstvo nije samo potvrđivano na hrvatskim kazališnim pozornicama nego i u kazalištima Notingema, Helsinkija, Beograda, Skoplja, Mostara, Berlina, Bazela…

Njegove dramske i operne postavke značile su datume u kazališnoj povjesti svih tih teatarskih centara.

Ipak, gotovo prevratnički djelovao je njegov suptilni redateljski inscenacijski postupak među tvrđavama, na poljanama, pjacetama i trgovima dubrovačkim…

Spaić se najsuštinskije bavio komediografijom Marina Držića, pa je na tragu smjeranja svog velikog učitelja Gavelle, pravio ambijentalne postavke u čarolijski intrigantnim dubrovačkim prostorima na otvorenom: Skup u parku dubrovačke Muzičke škole, Dundo Maroje na Gundulićevoj poljani, da bi neke od tih svojih antologijskih predstava postavio jednako umjetnički moćno i razbokoreno u teatrima Helsinkija, Zagreba (ZDK Gavella), pa onda Vićence…

Interesantna je bila kazališna ljubav na prvi pogled između tadašnjeg mostarskog Narodnog pozorišta i velikog redatelja. Tako je Spaić u Mostaru otkrivao talente Uroša Kravljače i Dragana Šakovića, režirajući u mostarskom Talijinom hramu, za vrijeme intendanture Safeta Ćišića, uglavnom svjetsku klasiku.

Spaićevo vođenje glumačkih i redateljskih klasa na Zagrebačkoj kazališnoj akademiji iznjedrilo je čitav niz velikana hrvatske glume i režije…

Gledao sam na Sterijinom pozorju jednu od posljednjih veličanstvenih Spaićevih inscenacija u njegovoj adaptaciji grandioznog romana Ranka Marinkovića Kiklop. To je predstava za nezaborav, kao i Spaićev Dundo i Skup

Danas s ponosom mogu zapisati da sam bio suvremenik velikog Koste Spaića.

Gradimir Gojer
Autor 11.10.2018. u 11:53