STONOŽICA I TVORČIĆ

tačno.net
Autor/ica 14.11.2014. u 16:57

STONOŽICA I TVORČIĆ

Piše: Petar Fehir

Ispod uvijek iste klupe, u malom parku divljeg kestenjara, kad se sunce na počinak spremalo, sretali se jedna stonožica i jedan hramavi tvorčić.

 

Stonožica: Zdrav mi bio tvorčiću!

Tvorčić: Pozdrav tebi mala stonožice!

I uvijek baš tako započinjaše razgovor.

Stonožica: Nešto si mi tužan danas. Mora da si opet imao neprilika.

Tvorčić: Da, opet su me njuškali i okretali se za mnom. Držali se za nos i govorili da smrdim.

Stonožica: Ma to su glupe predrasude. Što bi onda rekao tigar. Pomiriši mu samo mast. A za njega nitko ne kaže da smrdi. Uostalom, ti i ako se osjetiš malo, ti smrduckaš. Samo odrasli tvorovi mogu smrdjeti. A kako je tek meni! Ne prođe ni jedan dan da nekog od naših ne sahranjujemo u kvartu. Ljudi vole na nas ići đonom.  Evo, neki je dan mog susjeda jedan dječak na mrtvo iscipelario pred ulazom u rupicu na fasadi jedne dvorišne zgrade.

Tvorčić: Nema za nas pravde, stonožice. A vidiš kako je nekim životinjama lijepo.  Ljudi se umiljato obraćaju psićima, macama, kravicama. Pčelica, slonić i medo imaju čak i osobna imena – Maja, Tonić, Brundo. A mene tako vrijeđaju.

Stonožica: A što misliš da ti pripravimo kupku od mirisnih biljaka iz parka, pa da vidimo onda reakciju.

Tvorčić: Misliš, da mi se dive kao lavu, krokodilu, labudu i žirafi. Po kojima čak nazivaju butike i kafiće. Nije loša ideja. Već sam pomišljao žaliti se društvu za zaštitu životinja.

Stonožica: Ne vrijedi ti to, dragi moj. I mi smo se jednom kolektivno žalile i zahtijevale da, u Wikipediji isprave broj naših nogu. Nepravedno navode brojku sto, iako se dobro zna da svaka, takozvana, stonoga ima samo četerdeset i šest nogu. Baš nam je onaj Orwell bio zastupnik.

Tvorčić: Znaš, nešto razmišljam, ako se nastavi s takvim nepravdama moglo bi doći i do propasti trećeg životinjskog carstva.

Stonožica: Da znaš da bi moglo.

Sunce je već odavno popilo svoju kap rose i zijevnulo.  Bilo je vrijeme da se raziđu.

Tvorčić: Ok, evo noga! Vidimo se!

Stonožica: Evo ti, evo ti, evo ti, ova noga.

I tako se nogovaše i pozdraviše do slijedećeg susreta ispod klupe.

tačno.net
Autor/ica 14.11.2014. u 16:57