SUSJEDINA KUHINJA

Povezani članci

• Martin Luter: O slobodi hrišćana
• U Mostaru promovisane knjige mr. Milana Jovičića: “Prognanik u svome gradu” i “Pisma s Neretve”
• Poziv na pretplatu Robi K
• “Noć teatra BiH”: Poslastica za sve ljubitelje dasaka koje život znače
• Zijah A. Sokolović u Narodnom pozorištu Mostar: Ljudi u Mostaru su najgladniji promjena
• Dino Mustafić: Za rasizam i razarujeće zlo i sami smo odgovorni

Foto: Shutterstock

Sužena susjedina kuhinja. Gutam komadiće koji padaju s krova…
Nešto ukradenog, nešto zapaljenog…
Bilo je ljeto, sad je opet, zar ne? Prostrana kuhinja nekad davno.
Brkovi susjeda nasmijani. Ruže u vrtu cvjetaju zajedno s nama.

Puzaju unuci ispod stola. Ja s njima isto. Kuhinja široka kao nebosvod.
Pijemo sokiće, jedemo kolače u prostranoj susjedinoj kuhinji.
Televizor najavljuje odluke, šta dalje. Dječja nesvijest dalje puza.
Susjeda u marami sakuplja metke prošlosti.
Zaliva svoje bez sebe, bez futura, ruže.

Sa gusterne gledam na kuhinju. Jučer ili prekjučer, ne znam.
Ne kroz prozor veselog života, već kroz rupu smrti …
Skupljaju se bube ispod ruševina.
Kopam po njihovim uspomenama. Prostrana moli da pređe preko
tog djela vremena,
da unuci uzrastu u njoj, da zalivaju ruže kad odrastu, da nam ne ubiju nadu…

Sada tijesna, malena, sužena, ko će više znati,
jedina u svojim suzama od krhotina pamti susjedinu sudbinu.
Tačno jedanaest godina prije, govore, streljali su je.
Pjevaju iza slijepe barikade…

2006.