SVETI VLAHO I SVETI ĐELO

Povezani članci

• Himna za Praljka
• Hrvoje Polan: I DANAS MI PRIJETE ZBOG FOTOGRAFIJA PLJAČKE U KNINU NAKON OLUJE
• „Ko ti je ovo radio“, izložba skulptorice Lelje Ćehajić u Galeriji „Zvono“
• Božica Jelušić: ČIŠĆENJE AURE PRIJE POSLJEDNJEGA STUPNJA
• Na kapiji tišine, književno veče posvećeno Šefiku Daupoviću u Zvonu
• Tin Ujević – Pobratimstvo lica u svemiru

foto: dulist.hr

Bila je to noć svetog Vlaha i svetog Đela!

Klapa Kaše je u posljednje vrijeme jedan od simbola glazbenog života Dubrovnika! Lider grupe Kaše, za svoje godine premudri Vicko Dragojević (ostali članovi klape su: Petar Sambrailo prvi tenor, Mario Anđelić drugi tenor, Alen Roki bariton i Ante Džamarija bas!) naslonio se na već potvrđeno bogato stvaralaštvo najznačajnijeg skladatelja Dubrovnika u dvadesetom stoljeću, maestra Đela Jusića. Kaše su, interpretirajući negdanje, ali danas jednako glazbeno aktualne hitove Dubrovačkih trubadura, postale nezaobilazan faktor u predstavljanju glazbenog života Dubrovnika našeg doba!

Umjetničko vođstvo Dubrvačkih ljetnjih igara povuklo je svrsishodan, za publiku iznimno ugodan repertoarni potez formirajući čitav programski blok Noćne serenate.

Đelo Jusić je, s razlozima izvornog autorstva, postao amblematskim brojem serenata, a klapa Kaše napravila je veče, prije svega autorske glazbe ovog skladatelja. Vicko Dragojević kao lider Kaša, sa evidentnom duhovnom potporom u liku i djelu Đela Jusića, osmislio je zanimljivi glazbeni program. Kompozicije Lijepa zavidnost, Neusnule noći, Luda mladost, Pusti da ti leut svira, Dalmatinski lero, Život je lijep, Lula starog kapetana, Nikoleta, Rusulice, Jedan dan i Sjećanje na mali raspevani Dubrovnik su ispunile prvi dio koncerta koji je održan na atraktivnoj Boškovića poljani, ispod Jeziuta. Taj dio programa klapa Kaše je izvodila u svojim autentičnim kostimima izniklim iz dubrovačke tradicije. U drugom dijelu programa (Znam da ima jedna staza, Prijatelji stari gdje ste, Na Stradunu, U svakom slučaju te volim, Kad bi vi znali moja gospođa, Kad zazvone dubrovačka zvona, Anđele moj, Dobro jutro, Margareta, O, sveti Vlaho, Ajmo još jednu, La musica di notte, Poutpourri – amor, amor) klapa Kaše je nastupila u večernoj odori, sa smokinzima i leptir kravatama, potpomognuta odličnom skupinom gostiju: glumcem Davorom Ercegom, Suzi Sokol i Krunom Težakom, a atraktivan je bio i nastup ženske klape Neverin.

Dakle, maestro Jusić i lider Kaša Vicko Dragojević napravili su puni pogodak angažirajući u drugom dijelu programa interpretatore koji su ostvarenja starog hitmejkera Đela Jusića izveli uz ovacije dubrovačkog gledališta, koje ukazuju da je došlo do finog spoja i umjetničke konkordije između individualiteta (Erceg, Sokol, Težak), klapa (Kaše, Neverin) i Dubrovačkog simfonijskog orkestra pod ravnanjem maestra Đela Jusića.

Pravo uživanje je bilo ponovo čuti Jusićeve kompozicije, za koje su, to posebno želim naglasiti, tekstove pisali majstori poput Stjepe Stražičića, Pende Buco, Ivana Breškovića, neprevaziđenih mastora pjesništva u glazbi Drage Britvića, Balda Čupića, Vicka Dragojevića i drugih, pa i velikih pjesnika Željka Sabola, Luka Paljetka, Stjepana Benzona, Davora Mojaša i Stjepe Mijovića Kočana. Lukav je i pronicljiv skadatelj Jusić, čija je glazbena režija ove izvedbe Noćnih serenata dramaturgijski precizno postavila narastanje kompletne atmosfere u gledalištu Ispod Jezuita…

Potpurijem Jusićeve glazbe, te glazbom iz sjajnog Paljetak-Jusićevog mjuzikla Amor, amor fantastično je okončana ova nezaboravna dubrovačka noć.

U izvedbi tog potpurija sudjelovalii su svi sudionici ove glazbene noći, što je publiku ne samo očaralo, negoi diglo na noge, a sumnjam da je itko u publici ostao ravnodušan i odbio da zajedno sa glazbenicima na sceni pljeskom u ritmu dade doprinosa jednom kolektivnom transu, koji je toplu dubrovačku noć pretvorio u rapsodijsko-himničnu posvjetu Dubrovniku na način maestra Đela Jusića. Ipak, za moj ukus izdvojile su se tri cjeline, tri glazbena broja, na ovoj rijetko uspješnoj noći Serenata. To je, ponad svega sjajna interpretacija pjesme Stjepana Benzona Znam da ima jedna staza, koju je moćno uz klapu Kaše i Dubrovački simfonijski orkestar prezentirao dramski umjetnik Davor Erceg, inače član ansambla Kazališta Marina Držića; zatim bravurozna interpretacija, posebno u pijanisimima, klape Kaše kompozicije Lula starog kapetana, koju je skladatelj Jusić napravio prema stihovima Drage Britvića, najboljeg (!!!) dubrovačkog (?!?) pisca lakoglazbenih tekstova. Konačno, ne mogu odoliti a da ne zapišem da je i kompozicija O, sveti Vlaho, sa bravuroznim versima Luka Paljetka dala nešto od čudesnog šmeka ovoj nostalgičnoj poemi Dubrovniku, Dubrovačkim trubadurima, a zašto ne kazati, prije svega (!!!) stvaralaštvu najboljeg dubrovačkog skladatelja modernog vremena, Đela Jusića.

Jusić je krunski momenat napravio u finalu koncerta izvodeći na pozornicu još jedinog živog trubadura Luciana Capursa, koji je uz burno odobravanje, povike i pljesak izveo pjesmu – zaštitnicu cjelokupnog Jusićevog opusa La musica di notte.

Ovdje se želim posebno referirati na nepostojeće (?!), a to su prazna mjesta u prvim redovima prepunog gledališta na Boškovićevoj poljani… Tu su trebali sjediti čelnici grada Dubrovnika (valjda je tu trebao sjediti, prije svega, gradonačelnik Vlahužić???), pa onda zaista neporavdan, bez obzira na razloge (?) nedolazak intendanta Igara, dirigenta Mladena Tarbuka i nevjerojatno iznevjeravanje vlastitog slogana od strane zagrebačkog Jutarnjeg lista. Na mahalici, koju smo ulazeći u dubrovačko gledalište dobili da bismo smanjili vrućinu i sparinu ljetnjeg Dubrovnika, Jutarnji list je dao dva slogana: Pokrivamo do posljednjeg čina i Pokrivamo do posljednje note! Tri su dana prošla od ovog događaja, a od obećanja Jutarnjeg lista da pokriva sve do posljednje note, nema ništa bar kada je ova spektakularna noć skladatelja Jusića u pitanju?!

Ponovo se vraćam vlastitoj tezi iznesenoj na mnogo slojevitiji načn u mojoj knjizi Gospar, u kojoj sam ustvrdio da je u slučaju skladatelja Jusića u pitanju mocartovsko-salijerovski koncept, u kojem talentiraniji gubi od nesposobnijeg ali upornijeg, te da je u pitanju, kada je riječ o stvaralaštvu maestra Đela Jusića, bacanje biserja pred svinje.

Svaki gledatelj i slušatelj u ovoj nezaboravnoj noći ponio je dio kolektivnog transa koji je izimaginirao skladatelj Jusić od prvog do zadnjeg trena ovog spektakularnog koncerta, a ovom prigodom želim istaći i neke posebne kvalitete gostiju na Serenati klape Kaše.

Davor Erceg pjevački moćan, temporalno precizan, stasom pristao za lidersku poziciju na pozornici, pokazao je da u ansamblu Kazališta Marina Držića postoje itekakvi skriveni potencijali, kakav je ovaj glazbeni u slučaju glumca Ercega!

Dugo nakon izvedbe divne, sjetne, do kraja poetične pjesme Luka Paljetka i Đela Jusića Na Stradunu, uvjeravali su me dubrovački domaćini da Suzi Sokol nije profesionalna pjvačica?! Ova urednica radijskog programa rijetko koloraturno precizno izvela je kompoziciju Na Stradunu, a moji dosadašnji susreti sa talentiranim interpretatorom Jusićevog glazbenog stvaralaštva Krunom Težakom, postali su daleko ubjedljiviji i kvalitetno, u glazbenom smislu, raznoslojniji, nakon njegove interpretacije, opet (!!!) Paljetak-Jusićeve kompozicije U svakom slučaju te volim!

Valja naglasiti da je ogroman trud i izvrstan mar ispoljen u radu sa svim tijelima i pojedincima ovog spektakla učinio svojim skladateljskim, ali još i više dirigentskim umijećem Đelo Jusić. Zato i jesam ubijeđen da sva suvremena pjevanja u čast sveca koji drži Dubrovnik na svojoj ruci – svetog Vlaha imaju kulturni i kulturologijski adekvat u pojavnosti i tvoračkom djelu Đela Jusića!

Bila je to noć svetog Vlaha i svetog Đela!