SVJETLOST NAŠEG SNA

Gradimir Gojer
Autor/ica 27.6.2016. u 14:44

SVJETLOST NAŠEG SNA

U MAKIJI, U KOLOVOZU 

Gustina zraka za koju
Nož pronađen nije,
Slatkost osjeta jeftinih tekućina,
Potopljenost u jare hip,
Gospama u susret hitamo.

Raznježena se vraća
Naša strast u makiji,
Sva odricanja u trenu gasnu.
Postajemo dio razmetnosti,
Dio uspavanosti, sveprisutne.

 

SVJETLOST NAŠEGA SNA

Svi kažu da u mraku
Se spava.
Svima mrak određuje
Dužinu snova.
Samo tebi i meni za
San je bitna svjetlost!

 

KUKCI, MRAVI I MI

Ne razumjevši nikada,
Nikada do kraja,
Taj svijet magijskog
Zuja i tihog topota,
Ustremljujući želje i
Namjere svakojake prema
Čudu kojeg nema,
Koje ne dolazi,
Vraćam se svijetu
Kukaca, domovini mrava,
Vraćam se njima i
Povlačim snenost našu
U igre tog zuja i topota.

 

KAO U DE SIKINIM FILMOVIMA

Kući preko puta, onoj
U kojoj žive djeca i starci,
Dugujem nevinost pogleda,
Nevinost prizorišta mladosti,
Dok se iz obješenog veša cijedi
Nektar primitivnog zadaha
Epohe čiji dionici jesmo.

 

OGNJEVI KOJI DOLAZE

Bojim se ognjeva koji
Neminovno, nenajavljeno dolaze.
Bojim se kraja Europe,
One što je ne volim.

Bojim se ognjeva koje pale
U retortama nerazuma.
Bojim se našega kraja
Koji nosi divljost, uništava komornost.

 

ZABRANAMA USPRKOS

Riđokosu oluju snivajući,
Oceanu poruke šaljući,
Tremor zatomljujući,
Praznim vrela snage,
Ostavljam san o moći,
Teško se razvlačim u
Vjetar vreli, potopljen.

 

PRIČAO MI KIPAR

        Jednog ljetnjeg dopodneva zapisano

Kipar mi pričao o
Nepravdama, a neprebol
Preskočio hitro; pričao
O noćnom piću, o tragediji
Svijeta i nas samih, a
Neprebol preskakao, uporno.
Trudio se biti bliskim u tuzi,
A neprebol krio, svejednako.

 

BAŠTENSKI NOKTURNO

Gubio sam bašte:
One iz djetinjstva,
One mladost što krale su,
Gubio sam bašte
Za ljubavni zov spremane.
Odlazile bašte a ja
Nijem stajao pred nigdinom.
Gubio sam bašte,
Bez cvijeća i ljudskosti.

 

GLAGOLJICA U GLASNOJ TIŠINI

Pisati rukom, kompjuterom pisati,
Pisati ćirilicu i latinski,
Pisati francuski, engleski, makedonski,
Pisati poslanice, poeziju,
Pisati sve što u pjesmu
I priču stati može,
Ali pisati glagoljicom
Znači pisati u glasnoj tišini.

 

DA LI SMO ZNALI

Da li smo znali
Za Srebrenicu, za Faludžu,
Da li smo znali za
Somaliju, krv Eritreje?
Da, znali smo i šutjeli!
Sad šutnja rije
Naša tijela, a duše
Nestaju netragom;
A duše nestaju, zanavijek, jer
Znali smo, a imali duše nismo.

 

PROSJAK IZ FOTELJE

                                Ejdusu

Kada te posade u fotelju
Tragovi ti mirišu ljudskošću,
A fotelja žulja, smeta.

Kada ti daju da mišem budeš,
Carem u trenu postaješ;
Scenu glavačke mijenjaš.

Kada si u predvorju čuda,
Čudo ustukne; kada tvoj
Prosjak, vidioc, ranarnik ili
Kralj traju, tada znam:
Da nas ima, ima!

Tvoj prosjak iz fotelje tihano,
Kroz vrijeme ništi pozicije,
Uzvisuje čovještvo, tek!

Iz neobjavljene zbirke Pjesni iz Vallarse

 

Gradimir Gojer
Autor/ica 27.6.2016. u 14:44