ENG
Terrazza del Pincio
Autor/ica 👤Milan Draško
Izdvajamo
- Crnjanski je pisao: "Čak se i zalazak sunca, u Rimu, posmatra uvek sa istog mesta, sa terase, ispod kasine "Valadiera", iznad Piazza Popolo". Tu se, u doba Umberta I skupljala gospoština tačno u isti sat dana, u svojim staklenim karucama." ("Kod Hiperborejaca I")
Povezani članci
Jutro je tek smijenilo zoru kad stigoh u Rim. Ostavio sam kofer na stanici Roma Termini. U kasno popodne nastavljam putovanje daleko na jug, do Reggio Calabrie. Krenuh u dugu šetnju ulicama “vječnog grada”, lijepo je počela 2015. godina.
“Sunčano popodne poslije kiše. Stvari su u garderobi, u džepu je vozna karta za dalje putovanje, večeras. Sav raniji život iza mene, sav budući tek preda mnom. Stvara se prazno područje potpune slobode”. (Ivo Andrić – “Jelena, žena koje nema”)
U via Nazionale, kod muzeja “Palazzo delle Esposizioni”, skrećem desno, prema pasažu ispod koga se stiže do Španjolskog trga. Ovoga puta ne ostajem dugo na čuvenoj atrakciji, osjetih želju da šetam nepoznatim ulicama. Popio sam espreso u jednom baru i nastavio, bez određenog cilja. Odjednom se nađoh u Ulici Veneto, gdje raskošni platani nadvisuju brojne hotele. Divan januarski dan, sunce izdašno grije. Oduševila me duboka hladovina i sklad poznate rimske ulice.
Koračam prema njenom kraju, blagim usponom. Prijatno iznenađen uočih ulaz u “Villu Borghese”, jedan od najljepših, najvećih i najposjećenijih rimskih parkova. Oblast na kojoj se prostire park još od šesnaestog vijeka u vlasništvu je porodice Borghese, izuzetno uticajne u Rimu. Iz nje su potekli brojni kardinali i papa Paolo V.
Mnogi arhitekti bili su angaržovani na ovom projektu, koji je konačno zavšen 1633. godine. Zastao sam pored spomenika Njegošu i Puškinu. Brojne skulpture svjetskih velikana nalaze se u znamenitom parku. Takođe i veliki broj galerija i muzeja, u kojima se nalaze statua Paoline Borghese u obličju Venere, Berninijeva djela, poput skulpture Davida, kao i poznate strukturalne kompozicije “Apollo” i “Daphne”. Park ukrašavaju i slikarska platna Caravaggia: “David s Golijatovom glavom” i “Bahus” (za koji se vjeruje da je njegov autoportret), i najbolji radovi Raffaella, Rubensa, Tiziana Vecellia…
Prolazim pored jezera, gledajući labudove. Mir i ljepota su dar za radoznale turiste. Nastavljam stazama od bijelog šljunka, pored raskošnih pinija. Stigoh na kraj puta, do vidikovca Pincio. Naslonjen na kamenu balustradu uživam u pogledu. Najveće oduševljenje turista izaziva pogled na kube crkve Svetog Petra, zamisao Michelangela, koji Rimljani zovu “la kubola”. U daljini se nazire bujno zelenilo najvišeg rimskog vrha Monte Maria (139 m). Ispod nas, sasvim blizu, prostrani plato Trga Naroda.
Zanimljivo je pročitati redove iz pripovjetke Ive Andrića, “Dan u Rimu”.
“Razvedrilo se i spremao se svijetao suton poslije kiše, kad se uspeo na Pinčio. Park pun svijeta. Trešti vojna muzika. Kako se lako ide, ispavan i umiven, po stazama još vlažna pijeska za koje se ne zna kuda vode! Sunce zalazi pored kupole Svetog Petra”. Slikovit i lijep opis, iako su rečenice kratke i jednostavne. “Andrić je to”, rekli bi Mostarci.
Jedan Mostarac, dobrovoljački potporučnik Nikola Kriletić, nalazio se u Andrićevom društvu na rimskoj atrakciji, što je inspirisalo nobelovca da napiše rečenice koje otkrivaju hermetičnost Kriletića za ljepotu trenutka, ali i meku dušu, energiju, požudu. “Pošto je bacio jedan ravnodušan pogled na polje od krovova, tornjeva i kupola, ugleda pod sobom prolistala stabla i uz ogradu jorgovan napola procvao. Odmah se sjeti kuće i djetinjstva, kad je u jedan šupalj direk iza jorgovana krio niklen novac, što je krao maćehi, pakosnoj ženi zelenih očiju. Zagolica ga na smijeh i nasmija se poluglasno. Neko ga pogleda. Brzo je sišao niz brijeg.
Dolje u gradu već se smrkava. Vreva i bezbrojan svijet. Ulice se dulje i savijaju. Svaki ugao obećava da će se nešto prijatno desiti. Veče miriše na avanturu. Svirka izdaleka (Kao u “Odesi”). Lovio je poglede žena. Za jednom koja se smijala uđe u kapiju”.
Goethe je pisao: “Cio svijet si, o, Rime, ali da si ljubavi lišen / niti bi svijet bio svijet, niti bi Rim bio Rim” – (“Erotica Romana”)
Ponovo sam posjetio Pincio, 2. januara 2018., dan uoči početka tradicionalnog rimskog Opena, koji se održavao u hotelu “Mercure Roma West”. Boravio sam jednu noć u hotelu “Vatican World House”. Opet sam posjetio Vatikan, divio se monumentalnoj bazilici sv. Petra. Prisjetih se svog prvog putopisa iz aprila 2009. S radošću se sjećam putovanja (Azurna obala, Lyon, Pariz, Rim, Vatikan, kalabrijski grad-Cutro).
Žurim prema Trgu Naroda i uzvišenju Pincio da guštam u zalasku sunca. Prešao sam most “Regina Marhgerita”, na rijeci Tibar, fotografišući drvorede uz rijeku i susjedne mostove. Jedan od najznačajnijih trgova u Rimu (Piazza del Popolo) okružen je sa tri crkve. U samom središtu, egipatski obelisk. Iz Egipta ga je donio prvi imperator Rima Oktavijan August, 10. godine p.n.e. Popeo sam se strmom zemljanom stazom na “Terrazza del Pincio”. Živopisna atmosfera na jednom od najljepših italijanskih vidikovaca. Djevojka crvenkaste kose svira gitaru naslonjena na kamenu ogradu. Slikar četrdesetih godina crta portret dječaka u crvenoj jakni, uz radoznale poglede njegovog oca. Po stazi od sitnog bijelog pijeska lagano klizi nekoliko duplih bicikla. Parovi istovremeno okreću pedala i blistaju od radosti. Zelenilo parka Villa Borghese oduševljava. Mnoštvo mladih ljudi uživa u ambijentu i suncu. Nema velike graje među nasmijanim svijetom. Svjesni su ljepote i dostojanstvenosti trenutaka što slijede.
Crnjanski je pisao: “Čak se i zalazak sunca, u Rimu, posmatra uvek sa istog mesta, sa terase, ispod kasine “Valadiera”, iznad Piazza Popolo”. Tu se, u doba Umberta I skupljala gospoština tačno u isti sat dana, u svojim staklenim karucama.” (“Kod Hiperborejaca I”)
Veče se lagano spušta, vraćam se prema hotelu. “Putovanja nam daju komoditet samoće”, pisao je velemajstor Svetozar Gligorić u knjizi “Pobede i porazi”. I zaista, utisci su puniji, veličanstveniji kada neometano posmatrate svu tu ljepotu. Naravno i trijumf na rimskom Openu 2018, nakon uzbudljivog finiša, uljepšava blistavi rimski mozaik.
Autor/ica 👤Milan Draško
