Tito, majci (4. maj osamdesete)

Goran Sarić
Autor 4.5.2018. u 11:35

Tito, majci (4. maj osamdesete)

 

Tito, majci (4. maj osamdesete)

D R V A R

Ha, ha!
Evo uniforme. Svijet neće ni znati.
A (ha, ha!), svijet se poslije
Slatko nasmijao svemu:
Neki metalac
Iz gudura balkanskih
Hitlera po turu
Četiri godine
Svojski prašio.

B E O G R A D U,  N A  S A M O M  K R A J U  R A T A

Žao mi je lica tvoga razrušenog,
Slavni Singidunume,
Bivša i buduća prestonico.
Ali, sretna jutra ubrzo će
ponovo svitati
i bićeš crvena žila kucavica
u centru raja
netom stvorenog,
balkanskog.

M A J C I

Ne brini, majko, što se svijeća
u mojoj sobi
rijetko pali
i što me često nema.
Znam, draga, boli srce tvoje
Za neznanicom mojih koraka.
Naslućuješ čime se bavim.
Neću ti lagati: težak je i opasan
Ovaj put. Igra na žici.
Ali, drukčije se ne može. Ta neće
Narod ovaj uvijek zavezanih očiju
Kroz metak vremena,
Bič godina. Neko mora.

J A B L A N I C A

(mnogo, mnogo poslije)
Proljeće.
Pro-let-je.
Autobus, vrućina,
Žedan pogled ka vodi.
Most, s(k)rušen,
Plav od godina,
Bdijenja i mnijenja,
Skutren nad zlatnim sjajem Neretve.
Plemenito osakaćen.

II

Malo dalje,
Obojeno kamenje, srcoliko:
Tito.
Ti-to.
Strijela iz Juče
U Sutra.
A danas: suza.
I osmjeh, blag, u mimohodu,
Benzinskom.

4. M A J  O S A M D E S E T E

Gotovo je.
U stvari, počelo je.

(Iz knjige poezije Od kolijevke pa do bajke, Sarajevo, 1986)
Goran Sarić

Goran Sarić
Autor 4.5.2018. u 11:35

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija