TRAGETKINJA

Gradimir Gojer
Autor 25.7.2016. u 10:11

TRAGETKINJA

O glumi Vere Pregarc

Bile su to godine mog teatarskog odrastanja…

Polazio sam Dramski studio Narodnog pozorišta Mostar u kojem su mi ispisnicima bili Vesna Dedić (danas Hlavaček), Ulfeta Mataradžić-Skikić, pokojni Toni Pehar, Salko Šarić, Tahir Nikšić…

Već do sad navedena imena govore o uspješnosti glumačke mini univerze, koju su predvodili pedagozi Skender Kulenović, dr. Abdurahman Nametak, Tanja Feher, Dragan Marković, Dragan Šaković, Kaća Dorić, Petar-Pit Teslić… Ali, i prva tragetkinja tadašnje mostarske teatarske scene Vera Pregarc. Potekla iz glumačko-redateljskoga gnijezda velikoga Radeta Pregarca, koji je bio jedan od pionira suvremene režije u Narodnom pozorištu Sarajevo, Vera Pregarc je, uz zagrebačku akademiju sticala glumački kapital najprije u osječkom HNK, a potom u Malom pozorištu Sarajevo (danas Kamerni teatar 55) gdje je sa Jurislavom Korenićem udarala temelje maloscenske kazališne suvremenosti u Sarajevu i BiH.

Veru Pregarc upoznao sam, ponajbolje, radeći s ovom glumicom na dva teatarska projekta, najprije kao stojiša u postavci dr. Vlatka Perkovića Euripid – Sartrovih Trojanki, a potom dok sam na mostarsku teatarsku pozornicu redateljski uobličavao vlastitu adaptaciju glasovitog teksta Edena fon Horvata Don Žuan se vraća iz rata.

Iz ta dva iskustva lučio sam tri snažne komponente tragedskog ritma i glumačke karakterologije Vere Pregarc.

Ponajprije Pregarčeva je uzorno artikulirala versovanu frazu… Potom njena kompletna glumačka statura znala je uzdrhtati onaj tragedski momenat koji je legitimirao, u istom trenu, i dramatičara ali i glumicu kao interpreta dramske osobe.

Pregarčeva je koristila iskustva velikih glumica, koje je nesumnjivo gledala, a sa ponekim i igrala, ali njen izraz bio je apsolutno autentičan.

Druga komponenta snažne tragetske ekspresivnosti Vere Pregarc očitovala se u načinu hoda, koji je darovala svojim junakinjama, konačno njena usklađenost glasa i pokreta bile su one dominante koje su presudno utjecale da kritičarski kor, počevši od Čede Kisića, preko Luke Pavlovića pa do Velimira Stojanovića u svojim prikazima i recenzijama upravo Veru Pregarc ističu kao protagonisticu koja najpotpunije donosi sadržajnost tragedije i herojskih aktova tragetkinja, kojima je udahnjivala dušu.

U današnjem vremenu potpuno pomjerenih etičkih kriterija u kazalištu itekako se osjeća manjkavost takve osobe, jer sam sa seminarija glume ponio puno više elemenata etičkog u teatru nego samog odnosa prema fenomenu estetskog!

To je uzrokovalo, između ostalog, da je Vera Pregarc u svom dobu bila ambivalentno tretirana, čak i unutar samog ansambla, jer su njen vrhunski profesionalizam i etika, nerijetko, smetali jednoj, po mnogo čemu neodgovornoj, a iza talenta skrivanoj neodgovornosti i bohemštini…

Prestankom glumačkog angažiranja na mostarskoj pozornici Vere Pregarc u ovom teatarskom središtu nije do današnjeg dana iznjedrena takva tragetkinja, nepatetičan a autentičan primjerak snažnog interpretiranja posebice antičkih i inače herojskih – protagonističkih tekstova.

Gradimir Gojer
Autor 25.7.2016. u 10:11

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija