TUCAKOVIĆEVA GODIŠTA ZENIČKE TALIJE

Gradimir Gojer
Autor/ica 23.5.2016. u 11:37

TUCAKOVIĆEVA GODIŠTA ZENIČKE TALIJE

Branimir Tucaković „Odbljesci trenutka“, Bosansko narodno pozorište Zenica i Opća biblioteka u Zenici, Zenica, 2016.

 

Novinar i publicist, Branimir Tucaković, dugogodišnji je, gotovo polustoljetni, vjerni prijatelj, pratitelj, valorizator i više nego plemeniti podstrekač ukupnog teatarskog života u Zenici. Karijeru je Tucaković započeo u zeničkom dnevniku Naša riječ, a djelovao je kao dopisnik Oslobođenja, Borbe, Radio Beograda i Radio Zagreba. Svoj novinarski angažman okončao je u najtiražnijem fabričkom listu u tadašnjoj Jugoslaviji – zeničkom Metalurgu. Jedno vrijeme bio je umjetničkim direktorom zeničkoga Doma kulture.

Ovaj svestrani stvaralac, koji je pokazao talenat i u nogometu, djelujući najprije kao aktivni nogometaš, poslije toga kao funkcioner tamošnjeg fudbalskog kluba Čelik, autor je i jednog almanaha posvećenog ovom popularnom zeničkom klubu.

Tucaković je kontinuirano pisao, od svih poslenika kritičarskog i teatrologijskog karaktera, ponajviše kronike zeničkoga hrama boginje Talije. Uz svoje kolege, kazališne kritičare: Đurića, Krstića, Kutnija, Stojanovića… bitno je Tucaković doprinosio i doprinosi valoriziranju i afirmiranju rasta produkcije, najprije Narodnog pozorišta Zenica, a potom Bosanskog narodnog pozorišta Zenica.

Opća biblioteka u Zenici izdavanjem zbirke kazališnog strastvovanja Branimira Tucakovića, u koprodukciji sa zeničkim teatrom polučila je jedan rijetko složen rezultat: od zaborava je otrgnuto jedno doba herojskoga vojevanja zeničke Talije, rasvijetljeni su, u širokom dijelu glumački, redateljski, scnografski i kostimografski opusi, analizirane su složene mijene u repertoaru, rasvjetljena je pozicija Bosanskog narodnog pozorišta u BiH, te regionalnom teatarskom ambijentu, a nadasve podsjetili smo se na ovim listinama pravednog kritičkog rezona, lucidnoga spisateljstva i etičkih okomica kritičara i kroničara Branimira Tucakovića.

Posebno je zanimljivo da u svojoj knjizi Odbljesci trenutka Tucaković u jednom analitičkom prosedeu donosi odnos zeničkog teatra i njegovih umjetnika prema grandioznom dramatičarskom djelu Miroslava Krleže (Miroslav Krleža na sceni zeničkog Narodnog pozorišta).

Tucaković je sa istom strašću pisao o klasicima na zeničkoj sceni poput Šekspira, Šoa, O’ Nila, Milera, ali naravno, posebnom strašću osvijetlio je kako bh. i jugoslavenske klasike tako posebno i suvremene pisce sa ovih prostora, koji su nerijetko doživljavali i svoje praizvedbe na zeničkoj pozornici. Primjeri su stilskog pozicioniranja kritičarske estetike Branimira Tucakovića upravo kritički prikazi na predstave nastale po tekstovima Miodraga Žalice i Safeta Pašalića (Glumci i rode), Branka Ćopića (Vuk Bubalo), Đorđa Đurđevića (Rudari), Nežada Ibrišimovića (Ugursuz).

Tucaković je ispisujući kritički prikaz na predstavu Kod večite slavine zapravo naznačio gotovo kopernikanski obrat pri logiciranju zeničkih poslenika hrama boginje Talije, koji su od te predstave, slavljene i proslavljene diljem Jugoslavije, verificirane na brojnim festivalima i gostovanjima u susjednim državama, na pravi način uočio da je dolazak velikog redatelja Jovana Bate Putnika i postavljanje ovog Nastasijevićevog teksta znak da je Zenica u teatarskom smislu postala značajnim središtem i da od tog trenutka i u repertoarnom i u interpretativnom smislu ništa se u BiH, pa niti u regionu glede teatra ne može samjeravati bez onog kriterija koji je obuhvatio i zenička kazališna traganja.

Pod naslovom Hroničarevo pozorište dramaturg i publicist Nedžad Fejzić ispisao je predgovor za ovu vrijednu knjigu, koja će ostati iznimno bitnim putokazom za svakog kulturologa, povjesničara teatra i kulture, a nije nebitno citirati za kraj samog autora: „Teatar je jedna od borbi za život. Kad god bih ušao u praznu pozorišnu salu našao sam se u njenoj svetoj tišini, uvijek bih pomislio na mogućnost da bi teatar mogao da prestane živjeti. Da više, znači, ne bi bilo nas – glumaca, reditelja, kritičara, publike… onda bi me obuzeli i strah i tuga. Zato pišem o teatru, spasavam i sebe i njega, trajem s vama u njemu…“

Korisnost ovog nakladničkog pothvata je golema, na radost svakog onoga ko voli teatar i vrijednu knjigu.

Gradimir Gojer
Autor/ica 23.5.2016. u 11:37