U Dansku na riječ

Povezani članci

• Radovi Denisa Haračića prikazani na izložbi savremene umjetnosti u Berlinu
• Volter – etika
• Asocijacije koje to nisu
• Amir Hrnjičević: Prah svjetlosti
• Bh. turneja zaprešičkog art-rock benda GUMP
• Fra MA Fu  – novi početak!

Foto: Pixabay

Evo, i Danska je donijela nove covid mjere. Na snagu stupaju par dana prije dočeka dvadeset i druge.

Vraća se već prokušana mjera obaveznog korona testa pri ulazu u zemlju. Da se saobraćaj ne bi previše poremetio i stvorila gužva na relaciji Malmö – Kopenhagen danska će policija ući u vlak na izlazu iz Švedske i u tih par minuta, koliko vlak vozi do aerodroma Kastrup, stići pregledati dva do tri putnika, po slučajnom odabiru.

Ta obaveza ne vrijedi, međutim, za sve putnike. Osim djece ispod šesnaest godina ni oni s adresama u susjednom Skåneregionu i još par graničnih područja ne moraju imati te potvrde.

Kako će policija znati odakle oni dolaze? Jednostavno. Putnicima će se vjerovati na riječ. Ako kažu da žive u, recimo, Blekingu, onda žive u Blekingu. Zbog čega bi oni lagali vlastima!?

Vrati me to, na trenutak, u ono vrijeme kada se u Hrvatskoj nije smjelo prekoračiti granicu svoje općine. Pa ni okopavati krumpir ako se njiva protegla preko zamišljene birokratske crte. I kako su se krivotvorile potvrde o neodložnim putovanjima i kojekakva bolnička uvjerenja.

Da o nekim drugim primjerima našeg odnosa prema državi i države prema nama i ne govorimo.

Kao da se rađamo s instiktom „kako osujetiti prevaru“, kako se „snaći“, „namazati svim mastima“, kako izbjeći, kako zajebati.

E, na toj kratkoj relaciji vlaka preko Öresund mosta krije se tajna većine naših muka. Odnos prema državi, zdravlju, domoljublju, cijepljenju, poslu i prema samima sebi.

Mjereno brojkama u Danskoj je do sada s koronom umrlo oko 3.000 ljudi, a cijepljeno je oko 80 posto stanovništva. Danska je, po velični, malo veća od Hrvatske s oko 5,8 milijuna stanovnika.

Pa sami usporedite.

Kada (i ako) i mi jednoga dana budemo mogli putovati „na riječ“ onda će taj put voditi u „svijetliju budućnost“.

A do tada smo i dalje u vlaku „bez voznog reda“.