U Mostaru promocija knjige Gradimira Gojera “Šekspirov sonet u Trapistima”

tačno.net
Autor 6.6.2015. u 11:13

U Mostaru promocija knjige Gradimira Gojera “Šekspirov sonet u Trapistima”

U utorak, 9. juna 2015. godine u 20 sati, u kongresnoj dvorani hotela Bristol u Mostaru, biti će predstavljena nova knjiga pisca, redatelja i teatrologa Gradimira Gojera “Šekspirov sonet u Trapistima” u organizaciji Centra za kritičko mišljenje i portala tacno.net.  

“Šekspirov sonet u Trapistima” je objavljena u nakladi NVO Gariwo. Zbirka se sastoji od šezdeset i tri pjesme koje su podjeljene u cikluse: Ram za ikonu, Hiromantski slavuj, Razgovor sa Sofoklom, Poštapalica za gusara, Šest fresaka, Pogled na grad, Faroske pjesme, Imperativ trena, Tloris za povijest i Viena, obljetničko godište.

Uz autora, o knjizi će govoriti:

Božica Jelušić, jedna od najvećih hrvatskih književnica danas; prevoditeljica, esejistica, autorica četrdesetak naslova poezije, proze, literature za djecu i likovno-poetskih mapa,  zastupljenu u mnogim  antologijama, školskoj lektiri i čitankama

Adnan Džolota, mostarski pjesnik, dobitnik nagrade Mak Dizdar

Dr. Svetlana Broz, direktorica NVO Gariwo

Amer Bahtijar, prof.

Stihove će govoriti Nedžad Maksumić, mostarski književnik i glumac

Moderator: Nikola Vučić

Božica Jelušić: POEZIJOM PROTIV ZLOUPOTREBE ČOVJEKA

Duh „konca stoljeća“ (fin de siecle) prožima snažno Gojerove pjesme. Atmosfera je tako živa i plastična, da bismo se i sami mogli naći i zamisliti usred ovakve slike: „Ćutio sam doba odlazaka, /zaboravljao na povratak, / posunovraćene kuhinjske lampe, / Pokušavao vraćati dobu sreće!“!. I zaista, to starinsko kapanje nad knjigama i druženje s lampom, nisu li prizori bivšeg i nestajućeg svijeta, nije li to upravo „spleen ogorčenog mora“, koji nas preplavljuje, ne da nam zaspati, ne dopušta da se smirimo u zagrljaju, u opijatima, putovanjima, susretima i pasijama što su nas nekada spašavale? Ni Proustov čarobni kolačić (madelaine) iz kredenca, ni naš vlastiti “cimetni prah“, koji se okrutno pretvara u „prašinu zaborava“ nemaju homeopatska djelovanja, da nas vrate u izgubljeno vrijeme i otkriju kote potopljene Atlantide. Ostaju samo odjeci, krhotine, fraktali i fragmenti na pustom, titrajućem neneskom zaslonu, pred strogim Božjim okom (…).

Gojerov je jezik snažan, ekspresivan, nikako nije prasak „kazališnog groma“, već učinkovito pjesničko oružje i oruđe. Želimo naglasiti, kako literarni jezik ne traži nikakove supremacije nadgovornim jezikom, ali zahtjeva stanovitu voljnost, alertnost, želju za učenjem, zanos i sustvaralačku maštu. Naš pjesnik ne želi birati lakši i jednostavniji put, od poznatih leksema i stilema, kako bi se umilio svome čitatelju. Naprotiv: on pušta riječi da se glođu i snalaze, da same prianjaju jedna uz drugu, kako bi stvorile stihopisni sklad i održale napetost. Recimo: „Svi postajemo okamina huja vremena“, „Osjet se u krik / Nemoćnika stvara sav, / Nemoćnika za kvadrat crveni, određenog“, pa konačno: „ Gargantua je vjerovao u propast, / Preci i potomci u napredak, / Svi smo živjeli povrat u nigdinu/ A vjetrovi su donosili povijest, zgodimice“ (…).

Posve je sigurno da to nije „lagana poezija“ , budući da su u njene papirnate lađice dodavane kuglice saturnijanskog olova: autorov gnjev, tuga, rezignacija, umor i protuslovlje. No ono, što je ostalo na vodi, prije no što je otromila i u nepostojanje otekla, valjalo bi nam upamtiti i raščlaniti kao osobno iskustvo. Možda bismo se njime mogli oduprijeti besmislu, kada definitivno nastupi vrijeme koje proriče nobelovac H. Boll: „Ustajem protiv futurističkog izluđivanja čovjeka, protiv permanentne histerije mijena i njenog patetično-sumanutog transa u kome se otvara carstvo posvemašnje zloupotrebe čovjeka.“

Ipse dixit.

(Božica Jelušić)

 Gradimir Gojer ove godine obilježava 20 godina rada iz oblasti teatrologije, književne kritike, povijesti književnosti, esejistike i poezije.

“Šekspirov sonet u Trapistima” njegova je 42. knjiga.

Svi prisutni će dobiti knjigu na poklon.

 

U VUKOVARSKOJ AVENIJI SLUŠAO SAM KRIK SREBRENIČKE MAJKE

 

Televizijsku sliku izvješća iz Jasenovca

Mijenjam u svjetonazoru za krik,

(To se krik širi Vukovarskom avenijom)

Majci srebreničkoj usahlu suzu

U bol dvadesetostoljetnog rekvijema

Utkivam kao dio mozaika

Bola koji se umnaža (i ne

Nestaje, ostaje i razorno traje).

U Vukovarskoj aveniji osmijeh

Na lice ne može niti moje,

Niti djevojaka inih (karanfil

Čovjekoljublja polažem onkraj

Traperica zatrtih i sad već

Mrtvih mladosti).

 

Gradimir Gojer, Šekspirov sonet u Trapistima, Gariwo, 2015.

 

Plakat_1

tačno.net
Autor 6.6.2015. u 11:13