U Sarajevu promovisana fotomonografija “Iza sedam logora”

 Sanela Gojak
Autor 17.3.2019. u 13:39

Izdvajamo

  • Profesor Ćurak je fotomonografiju "Iza sedam logora: Od zločina kulture do kulture zločina" ocijenio bitnom knjigom za kulturu sjećanja, podsjetivši kako smo mi skloni prvo kulturi poricanja, a onda i  kulturi zaborava, pa opet poricanja što  vodi ponovnim zločinima. Takav pristup, po njemu, vodi kulturi nasilja.

Povezani članci

U Sarajevu promovisana fotomonografija “Iza sedam logora”

Fotomonografija “Iza sedam logora – Od zločina kulture do kulture zločina” čiji su autori Hrvoje Polan, Viktor Ivančić i Nemanja Stjepanović predstavljena je u Sarajevu u subotu u Ateljeu Figure.

Na sarajevskoj promociji su govorili profesor sarajevskog Fakulteta političkih nauka Nerzuk Ćurak, novinar i pisac Viktor Ivančić i fotoreporter Hrvoje Polan.

U devedesetim i ratnim događanjima na našim prostorima ljudi su ubijani na različitim mjestima, od napuštenih fabrika, škola, sportskih dvorana, obdaništa, ali i domova kulture.

Autori su krenuli od domova kulture izgrađenih u doba socijalizma koji su danas napušteni, a kriju mnoga toga. Ti domovi kulture i spomenici kulture ni na koji način nemaju obilježja da su baš u njima maltretirani, zlostavljani i ubijani ljudi.

Ono što na prvi pogled na sliku zgrade, odnosno kulturnih ustanova posmatrač uočava jeste da su one mračne i hladne, neka jeza ga hvata. Vrijeme njihovog stvaranja je bilo oblačano, neki tmurni  dani su bili period kada je Polan želio i uspio prenijeti tu određenu emociju užasa.

Profesor Ćurak je fotomonografiju “Iza sedam logora: Od zločina kulture do kulture zločina” ocijenio bitnom knjigom za kulturu sjećanja, podsjetivši kako smo mi skloni prvo kulturi poricanja, a onda i  kulturi zaborava, pa opet poricanja što  vodi ponovnim zločinima. Takav pristup, po njemu, vodi kulturi nasilja.

Fotomonografijom su obuhvaćena 24 mjesta, domovi i objekti kulture u gradovima u Hrvatskoj, Kosovu i Bosni i Heregovini, kao što su: Trnopolje, Čelopek, Rudo, Vitez, Dalj, Buzić Mahala, Drinjača, Milići, Miska Glava, Split, Prnjavor, Vrpolje, Pale, Zagreb, Pilica, Hadžići, Zenica, Glogovac, Jablanica, Kerestinec, Višegrad, Travnik, Knin….

Viktor Ivančić je autor teksta monografije, analitičkog eseja Spomenici razbratnosti koji analizira “pogrešnost predodžbe da se kultura i nasilje međusobno pobijaju”.

Esej počinje pričom o Čelopeku, bivšem domu kulture u Bosni i Hercegovini gdje ubice i mučitelji nisu koristili samo logističke i prostorne kvalitete doma kulture, već su na “perverzan način ostajali vjerni ranijoj temeljnoj namjeni objekta”, podražavajući u svojim “izvedbama” kulturne aktivnosti koje su se tamo zbivale. “Metode likvidacije režirane su tako da se, osim oduzimanja života, obavi i simbolički obračun s prijašnjom funkcijom kino sale. Sam objekt sa svrhom koja je u njega nekoć upisana tako je postao dodatno oruđe torture, jedno od priručnih sredstava za nanošenje boli –  piše Ivančić.

Fotografija s naslovnice knjige

Hrvoje Polan je do Čelopeka na kome se danas nalazi neki novi objekat došao zahvaljujući čovjeku koji je nekom ludom srećom uspio preživjeti torturu mučenja.

Čovjek je ostavio neki znak na toj lokaciji što me podsjeti na ceduljicu koju je prije 10-ak godina na šoferšajbi našeg auta zakačio neko od svjedoka kako bi nas usmjerio gdje da tražimo familiju koja je ubijena u junu 1992. na Grbavici. Nažalost, još ih nismo našli, ali bilo bi fer i ljudsi da svi koji znaju o ubijanjima da progovore.

Viktor Ivančić je pričajući o Trnopolju ukazao na činjenicu da se ispred doma kulture danas nalazi spomenik pripadnicima jedinice koji su držali logor.

– Slična situacija je i sa Lorom u Splitu, gdje je ispred kompleksa podignut spomenik 72. bojni, jedinici koja je delegirala zločince. To je nešto više od poricanja – istakao je Ivančić.

U Domu kulture u selu Pilica u istočnoj Bosni, nedaleko od Zvornika, i danas se na zidovima vide rupe od metaka – u tom se mjestu masovno ubijalo dvaput, i 1992. i 1995. godine.

Polanova fotografija ulaza u Vojno-istražni centar Lora u Splitu, „poligon za mučenje zatočenih Srba i Crnogoraca“, uhvatit će, s leđa, slučajne dokone prolaznike: oca i dijete u majici s uzorkom šahovnice, na pozadini spomenika pred ulazom u kompleks; sugestija namjernog, projektiranog, hotimičnog zaborava s elementima prijetnje svakome tko se usudi pitati više nego što je dopušteno. O tom zaboravu, o toj prigušenoj prijetnji, kao i o dosada uglavnom neosviještenom fenomenu preplitanja nacionalne kulture i ratnog zločina, u eseju „Spomenici razbratnosti – piše u ovom eseju Ivančić.

 Sanela Gojak
Autor 17.3.2019. u 13:39

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija