VELIKI PORTRETIST

Povezani članci

• Kad se gasi svjetlost, gasi se svijet
• Naša stranka: Organizatori slavlja u Golf Klubu imaju krivičnu odgovornost, a predstavnici vlasti moraju podnijeti ostavke
• CRTAČ I KALIGRAF MOCA
• Gasi li se Finansijska policija FBiH, šta je vlast namijenila ovoj važnoj instituciji
• Zatvoren je 22. Sarajevo Film Festival: Turski film “Album” proglašen najboljim
• Podrška Zemaljskom muzeju od kolega iz Slovenije

Foto: I.Š./Klix.ba

izložba „Lik i djelo“ u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti BiH

Od realizma pa sve do ekspresionizma prostire se opus bosanskohercegovačkog slikara Marija Mikulića (Korčula,1924. – Sarajevo 1991.), jednog od najznačajnijih portretista ne samo bh. likovnog života. Mikulić, koji je stvaralački obilježio cijelu jednu epohu djelujući i kao likovni urednik izdavačkih kuća Zadrugar i Svjetlost, ilustrator i karikaturist, osim u portretnom slikarstvu svoje slikarsko majstorstvo iskazivao je u prizorima za koje je inspiraciju nalazio u ribarima i morskom življenju uopće, kao i u svemu što ga je inspiriralo u ulici Ferhadija, gdje je prozor njegovog stana i ateljea ovom bh. slikarskom klasiku bio i inspiracijsko vrelo da atmosferu dragog mu sarajevskog urbaniteta propusti kroz svoje artističke postupke, donoseći na svojim platnima Sarajevo, uistinu autentično u mjeri umjetničke opservacije, koja nije podlijegala naivnim priklanjanjima modernitetu po svaku cijenu, niti bilo kojem izmu. Autentičnost Mikulićevog slikarskog rukopisa je bilo ono što ga stavlja u red umjetnika kojima bh. umjetnost dvadesetog stoljeća nalazi svoju iznimno ozbiljnu poziciju ne samo u regionu.

Postavka koju je autorski osmislila Tamara Sarajlić Slavnić, pod upečatljivim naslovom Lik i djelo donosi Mikulićevu portretnu magiju posvećenu bosanskohercegovačkim književnicima. Tako su majstorluku portretiranja Marija Mikulića poslužile književne i ljudske markancije klasika Meše Selimovića, Skendera Kulenovića, Branka Ćopića, Isaka Samokovlije, Hamze Hume, Maka Dizdara, Ćamila Sijarića, Izeta Sarajlića, ali i mlađih pisaca poput Josipa Ostija.

Karakteristika ovih Mikulićevih portretnih studija je dubinsko učitavanje u psihograme ovih magičara literature, ali poglavito vrhunsko majstorstvo temeljnog crteža karakterističnog za najveće europske majstore portretiranja.

Vrijedan odbir Tamare Sarajlić Slavnić svesrdno je pomogao Mikulićev sin Goran, inače jedan od najplodnijih suvremenih bosanskohercegovačkih nakladnika.

Ova zanimljiva izložba na kojoj se može vidjeti i Mikulićev portret nobelovca Ive Andrića, doprinos je ne prebogatoj likovnoj i na neki način književnoj atmosferi sarajevske umjetničke suvremenosti.
Zanimljiv i apsolutno, iz različitih aspekata, svrsishodan projekat Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti BiH prati i decentan prigodni katalog, nepretenciozan, ali odlično i koncipiran i vrhunski otisnut (Štamparija Fojnica d.o.o.), a tehničkom postavkom Miralema Dizdarevića upotpunjuju se vrlo pozitivni dojmovi o ovom događaju u muzeju iz ulice Sime Milutinovića Sarajlije.