VESELO POZORJE

Izdvajamo

• Takve predstave potrebne su repertoarima svih teatara, a u konkretnom slučaju Malog pozorišta Duško Radović u Beogradu predstava je to koja zadovoljava tri bitna kriterija: lektirski angažman, zabavljačku teatarsku logiku i pozicioniranost za potpunu glumačku histrionsku zaošijanost! Dobar, nadasve koristan projekat, koji između potpuno avangardnih ostvarenja u beogradskim teatrima i onoga što je teatar za djecu, ostvaruje i edukativnu funkciju, ali ponad svega onu zabavljačku, koja kao da je isčilila iz naših kazališta
• koje kao da se stidimo??!!

Povezani članci

• U parku
• DELIKT MIŠLJENJA: Kad je politička doktrina srela veliko djelo
• Radnik
• Pejakoviću uručen Zlatni lovorov vijenac za impresivan glumački opus i doprinos teatru
• Predstava “Šta ćemo sad?” večeras u Narodnom pozorištu u Mostaru
• Mirko Kovač: Vođe su napast, čak i kad su spasitelji

foto: seecult

Stevan Sremac „Pop Ćira i pop Spira“, Malo pozorište „Duško Radović“, Beograd

Piše: Gradimir Gojer

Roman Pop ćira i pop Spira Stevana Sremca, iznimno popularan, generacijama voljen i čitan, ali bogme i zabranjivan poradi udara na srpsko-pravoslavnu crkvu, ušao je u fokus uprave Malog pozorišta Duško Radović. Ova romantična komedija iz doba belle epoque, kako je sami krste njeni autori, nastala je postupkom dramatizacije Mile Mašović – Nikolić.

Redatelj Jovica Pavić, koji iza sebe ima ozbiljan teatarski opus, režiran na pozornicama Beograda, Novog Sada, Niša, Užica, Subotice, Kragujevca, Leskovca, Banja Luke, Sarajeva, Mostara, Tuzle, Zenice, Zagreba, Dubrovnika, Varaždina, Osijeka, Podgorice, Bitolja… ovu je predstavu osmislio kao tipično veselo pozorje. Krenuo je od logike romantične komedije, ali nije odolio dvjema komponentama koje njegovu predstavu čine populistički atraktivnom, a to je svojevrsno, do kraja podavanje usitinu talentiranim i šarmantnim glumcima i korištenju play backa sa stalno prisutnom mix verzijom starih gradskih pjesama. U krajnjem ishodu donijelo je to predstavu za publiku zabavnu, za teatar isplativu, a za samog redatelja još jedno iskustvo kako se pod krinkom šarmantnog i svojevrsnog podastiranja publici ona može, maltene, vodati na uzici!

Dramaturg Mila Mašović – Nikolić težište dramske radnje, za razliku od Sremčevog romana, gdje su u prvom planu stalna sukobljavanja dvojice pravoslavnih svještenika, popa Ćire i popa Spire, prizore konstituira na ljubavnom sukobljavanju Juce, kćerke popa Spire i njegove supruge Side i Melanije, kćerke popa Ćire i Perse. Ta dramaturška zavrzlama, davana na stalnoj glazbenoj podlozi popularnih starogradskih šlagera do te mjere olakšava komunikaciju s Sremčevom literaturom da gledateljstvo ne razlikuje mnogo kavanski ambijent od onog teatarskog??!!

U ovom veselom pozorju Jovice Pavića ubjedljivošću svojih, uglavnom monoloških partija, ističe se Dušica Sinobad koja tumači frau Gabrijelu, neku vrstu seoske torokuše, koja ispriča sve ono što ne vidimo, a što bismo morali vidjeti, što ne čujemo a što bismo morali čuti… Njoj uz bok po ubjedljivosti organskom komikom natopljene kreacije ide pop Oluja, kojeg u svim elementima kazališne igre odlično donosi Alek Rodić.

Vrijedi pomenuti i ostale protagoniste koji u stiliziranom dekoru bajkovitog naiviteta (scenograf Ljubica Milaković) i blago grotesknim kostimima (Milica Grbić – Komazec) pričaju storiju o ljubavnim jadima dviju kćeri provincijskih popova: Miloš Samolov, Aleksandra Anđelković, Ivana Adžić, Jovo Maksić, Marijana Vićentijević – Badovinac, Jelena Ilić, Sandra Rodić – Janković, Miloš Anđelković, Damjan Kecojević, Jovana Cvetković, Goran Balančević…

Ovo je nepretenciozna, po intonaciji romantično-bajkovita slika iz života seoskih lola i pristajućih im Lolita…

Takve predstave potrebne su repertoarima svih teatara, a u konkretnom slučaju Malog pozorišta Duško Radović u Beogradu predstava je to koja zadovoljava tri bitna kriterija: lektirski angažman, zabavljačku teatarsku logiku i pozicioniranost za potpunu glumačku histrionsku zaošijanost!

Dobar, nadasve koristan projekat, koji između potpuno avangardnih ostvarenja u beogradskim teatrima i onoga što je teatar za djecu, ostvaruje i edukativnu funkciju, ali ponad svega onu zabavljačku, koja kao da je isčilila iz naših kazališta; koje kao da se stidimo??!!