„Virus korona“ ili „koronavirus“ – pitanje je sada!?

Povezani članci

• Predaja aplikacije za članstvo se ne uklapa u bh. realnost
• Promocija knjige poezije „Vrijeme kameleona“, autora Branka Serdara, u Pavarotti centru
• Završen drugi Bookstan
• Povelja Kulina bana – 825. rođendan
• Masovna grobnica: Posmrtni ostaci Srebreničana na deponiji u Kozluku
• MILE STOJIĆ: Nacionalisti ništa ne umiju graditi. Oni su majstori pakla i destrukcije

Ilustracija B.H.

Dokle god nauka ne leksikalizuje neku od novih riječi i to jasno ne publicira, u medijima ćemo nalaziti šarolikost u pisanju i upotrebi novopotrebnih leksema. Ovo svakako vrijedi i za ove nove lekseme nastale u proteklom periodu aktualne pandemije.

Svaka nova društvena pojava nužno sa sobom donosi i novu leksiku. Kako će nastati neki novi leksem ili nova riječ, u biti se može grupisati u dvije veće kategorije nastanka riječi. Prva je da nauka ponudi leksem za neku novu društvenu pojavu, te da ga kao takvog leksikalizira i ponudi društvu kao novu riječ, ili pak, da se leksem preuzme iz nekog od jezika koji su ga već leksikalizirali, te da se na neki način prilagodi sredini i jeziku u koji se posuđuje. Međutim, i ovdje je nužno potrebno čuti mišljenje nauke. Jezik tako živi, modernizuje se i mijenja. U njega ulaze nove riječi, dok one koje se ne koriste vremenom odlaze u zaborav ili arhaizme.

Problem međutim nastaje kada postoji jezik, ali ne i struktura koja treba da se brine o jeziku, kao što je to slučaj kod nas. Tada je sve moguće. Ako ne postoji brz i adekvatan odgovor nadležnih koji se bave jezikoslovljem u trenutku potrebe za novim leksemima, tu ulogu onda preuzmu društvo, mediji ili novinari. U jezik tako ubrzo uđu nove riječi. Kao primjeri mogu se uzeti novi leksemi iz skorijeg doba našeg jezika poput „corona“, „klaster“, “trijaža“, „COVID“. Ali odakle nam te novonastale riječi dolaze, koja su to njihova značenja, ko ih uvodi u jezik, nisu tek tako olako postavljena pitanja. Ove dileme sa sobom donose i probleme praktične primjene novonastalih riječi, kao što je pitanje kako novonastalu ili posuđenu riječ pravilno pisati i upotrebljavati. A to su dakako važna jezička pitanja, na koja bi odgovore trebali dati vodeće jezikoslovne institucije. Dok čekamo leksikaliziranje novih pojmova, evo male opservacije.

Do prije par mjeseci samo su pojedinci u društvu uistinu znali šta je to „trijaža“, „klaster“, „lockdown“ ili „vizir“, međutim ovi pojmovi su, kao i mnogi drugi slični, u naš vokabular ušli toliko brzo da je njihovo leksikaliziranje naprosto izostalo.

Sama riječ „korona“, u kratkom vremenu izazvala je mnoštvo kovanica ili jezičkih kombinacija koje su sa sobom opet dale nove riječi poput: „koronavirus“, „korona-histerija“, „korona-pandemija“ itd. Tako trenutno sugrađani koji se plaše „korona- infekcije“ doživljavaju „korona-histeriju“. Nerođenu djecu u narednom periodu ćemo svakako nazivati „korona bebama“ i dok se u EU raspravlja o „korona-bonovima“, kod nas se političari prepucavaju o „korona-zakonu“.

Dok nauke i struka u Bosni i Hercegovini još uvijek šute, mediji i društvene mreže preuzimaju njihovu ulogu ili se u nedostatku stručnosti snalaze kako umiju u iznalasku značenja i pisanja novih leksema, pa tako vode rasprave, plasiraju informacije i savjete, ne samo o tome na koji način se zaštititi od virusa, kako suzbiti širenje, kako se liječiti, nego i nude „ispravna“ leksička rješenja kako se pravilno piše novi virus „Kovid-19“ ili „COVID-19“ ili „virus korona“ ili „koronavirus“. Kako se naziva virus, kako bolest, a kako infekcija tako postaju velike dileme.

Šta možemo zaključiti iz postojećih pravila?

Ovakve novonastale konstrukcije u našem jeziku trebalo bi da potpadaju pod takozvane „atributivne konstrukcije“ koje podrazumijevaju da širi pojam jedne leksičke konstrukcije dolazi ispred užeg, kao na primjer: planeta Jupiter, djevojčica Ema, rijeka Pliva i sl..

Međutim, postoji i drugo pravilo koje se primjenjuje u jezikoslovlju, a to je da se spojeno pišu nazivi grupe virusa (npr. Retrovirusi, reovirusi, i sl.), a odvojeno ukoliko se radi o virusu bolesti koju on izaziva (npr. rubeola virus / virus rubeole, herpes virus / virus herpes, ebola virus / virus ebole, i sl.)

U jeziku tako vidimo da postoje jasna pravila, ali opet i pored njih u praksi viđamo raznorazne oblike pisanja i upotrebe ove jezičke pojave, pa je tako izostajanje kritike ili uputstva struke više nego zabrinjavajuće. Jer naposljetku upravo ona treba da presudi šta je to ispravno te da ponudi adekvatno rješenje.

Dokle god nauka ne leksikalizuje neku od novih riječi i to jasno ne publicira, u medijima ćemo nalaziti šarolikost u pisanju i upotrebi novopotrebnih leksema. Ovo svakako vrijedi i za ove nove lekseme nastale u proteklom periodu aktualne pandemije. A mi i dalje možemo živjeti u uvjerenju da nam je jezik, onaj kojeg toliko volimo, u dobrim rukama brižne i ažurne lingvistike Bosne i  Hercegovine.