ZAKLONJENI POGLEDI NA MOČEVIĆEVIM SLIKAMA

Povezani članci

• Predstavljen roman „Kintsugi tijela“ Senke Marić: Roman za razbijanje leda unutar ljudskih duša i bolest kao dozvoljena slabost
• Kineska filozofija u savremenom svetu
• Promocija knjige “Zlato i tamjan – Kritički osvrti na politiku i religiju” u Rijeci
• U STOCU POČELA OVOGODIŠNJA MANIFESTACIJA „SLOVO GORČINA“
• Pismo Mahiru
• Fondacija Heinrich Böll povodom godišnjice genocida u Srebrenici: Ne poricati! Sjećati se!

Jedna od karakteristika slikarstva Borka Močevića u posljednje vrijeme je izraziti slikarev senzibilitet za ljudsku ruku, njen nevjerojatno široki spektar značenja, njenu funkcionalnu, ali i jednako simboličku određenost.

Kroz grč ljudskih gornjih ekstremiteta on donosi čitav psihološki sustav osoba… Pišući i ranije o njegovim iznimno snažnim slikarskim doživljajima ljudskih ruku redovito sam bio zadivljen snagom izraza unešenog u ruku kao predmet slikarevog interesiranja za anatomski sklop čovjekovog egzistiranja. Međutim, u novom ciklusu koji je u najavi, ali i tvoračkom začetku, Borko Močević slika ljude koji tim kvrgavim, žuljevitim, trudbeničkim rukama zaklanjaju pogled, pa Močevićeve slike donose, praktično, ljude bez lica.

Dapače, to su likovi koji otklanjaju pogled od surove stvarnosti koja nas okružuje, čijim smo dionicima…

Močević manirom angažiranog likovnog stvaraoca svojim slikama pokazuje i angažirano ukazuje na nepodnošljivost stvarnosti koja nam je nametnuta i koju nažalost živimo, tačnije je kazati preživljavamo.

Tako svojim novim ciklusom Borko Močević pokazuje da slikarstvo današnjice ne mora biti niti larpurlartistički izričaj niti kič, kojim smo, inače, u suvremenom likovnom stvaralaštvu zatrpani!