ZAPIS ZA MOG PROFESORA

Povezani članci

• Neiskorištene prostorne blagodeti
• Alahimanet Igore
• U ZAGREBU POSAĐENA NAZOROVA LIPA
• IZLOŽBOM FOTOGRAFIJA “SARAJEVO NEKAD I SAD“ ZATVOREN 19. MODUL MEMORIJE
• Ispod zelene kape
• Roman godine: Uzunovićevo majstorstvo u jeziku i zavodljivost pripovijedanja

foto: bht1

U Mostaru je u devedeset petoj godini prestalo da kuca srce Juse Nikšića, jednog od najznačajnijih likovnih stvaralaca Mostara i Bosne i Hercegovine. Veliko srce, još veća ljudina bio je moj profesor iz Šeste osnovne škole u Šantićevoj ulici.

Jusa nas nije učio crtanju. Zapamtio sam da nas je taj predobri intelektualac, školovan na zagrebačkoj i beogradskoj Likovnoj akademiji, učio životu i svim njegovim bogatstvima. Imao je široke intelektualne obzore, bio je svojevrsni profet: vidio je daleko, a prosuđivao hercegovački mudro.

U svom slikarstvu snažne apstraktne asocijativnosti predavao se najčešće motivima Kujundžiluka i Starog mosta. Karakteristične su bile boje koje su odražavale Nikšićev unutarnji doživljaj u pojedinim trenucima njegove, mostarskim motivima, potaknute imaginacije…

Nikšić je predavao i na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, da bi se po odlasku u mirovinu još snažnije posvetio svom umjetničkom opserviranju mostarskih karakterističnih urbaniteta.

Rasna slikarska imaginacija koja ga nije napuštala sve do kraja života porodila je i niz atraktivnih mrtvih priroda.

Jusa Nikšić snažno je sudjelovao, a mogu reći i uticao na kulturni život grada na Neretvi i  i kao scenograf Narodnog pozorišta Mostar, a posebno kao likovni urednik časopisa Most.

Bol koja ostaje u srcima nas, njegovih učenika, ipak potiskuje čvrsto uvjerenje da je Jusa Nikšić bio jedan od rijetkih Europejaca i kozmopolita i u svom Mostaru i u svojoj Bosni i Hercegovini, što nas ispunjava ponosom i gordošću od koga smo učili Život i umjetnost.

Zbogom dragi profesore!