ZAŠTO BEZ ŽALICE?

Povezani članci

• Božica Jelušić: ULAZNICA ZA CIRKUS ILI RUPA NA RUBU ŠATORA
• Kriva logika na krivom terenu
• Godišnjica ruske agresije na Ukrajinu: “Srpski svet” i zapadna politika “umirivanja”
• OLIVER FRLJIĆ: Pravimo se ludi u vezi HOS-a i fašizma, a ne znamo čime ćemo hraniti svoju djecu
• Darko Cvijetić: Numerirane bilješke Petra Pana
• Marko Marković izlaže u sklopu Montreal/Brooklyn Projekta

Foto: sarajevo.co.ba

Najplodniji, a i po kvalitetu dramatske potencijalnosti do sada neprevaziđeni dramatičar Miodrag Žalica, čiji je, usput budi kazano, veći dio opusa, praizveden na pozornicama teatarski premoćne poljske kulture, nestao je sa pozornica bosanskohercegovačkih kazališta!?

Posljednje izvedbe njegovih djela viđene su na pozornicama Sarajevskog ratnog teatra – SARTR-a i Bosanskog narodnog pozorišta iz Zenice…

Prosto je nevjerojatno da se jedna kazališna kultura kakva je bosanskohercegovačka odriče uistinu blistavog opusa ovog pjesnika i dramatičara, a koncem stvaralačkog vijeka i odličnog prozaiste…?

I dok naše scene nerijetko ustupamo dramatskoj mucavosti nedoraslih piscaca, nedostojnih profesionalne kazališne scene, internacionalno potvrđeni pisac, sa svojim obimnim dramskim djelom ostaje na marginama interesa bh. kazališta?!

Pri svemu tome začuđuje nedostatak interesa mlađih bh. redatelja za drame Miodraga Žalice, koji bi mnoge tajne i zamamnosti kazališno-čarolijske meštrije mogli naći u briljantnIm Žaličinim dramsko-poetskim legurama, kao što su Najljepši dan: jedna noć, Posljednji iz kaste strasti, Zagrljenici...

Posebno što zbog spefcifične dramaturške strukture Žaličina dramatika krije goleme izazove i potencijal za redatelje koji imaju dostatnu znatiželju i hrabrost da se upuste izazovnim stazama žaličijane…