Zašto je prevažan marš antifašista

Izdvajamo

• Miroslav Krleža je davno napisao: U toru je toplo ali smrdi, a Nijaz Duraković davno je rekao: Ovo što nam nudi gospođa Evropa nisu nikakvi kantoni nego katuni...Ohrabrenje koje sam doživio na maršu koji je nosio naziv I ja sam antifašista! na ulicama bh. metropole daje razlog za nadu!

Povezani članci

• Preživjeli logoraši iz Hadžića traže istinu za stradanje 46 svojih sunarodnika u Lukavici
• RAMIZ HUREMAGIĆ: KAKO ĆE DA SMRDI SUTRA
• Muzej zdravog razuma
• BOGUMILSKA HERETIČKA ETIKA KAMENIH ZAPISA
• U petak u Mostaru predavanje fra Drage Bojića na temu “Čovjek i njegovi bogovi”
• Lakmus papir za državu Bosnu i Hercegovinu

Krenimo svi u marševe antifašista da ne završimo živote u smradovima katuna!

Kretanje u brojčanom smislu nimalo beznačajne skupine antifašista središtem Sarajeva, sa zaustavljanjem na mjestima pijetetnog odavanja počasti, smatram prevažnim događajem u modernoj povjesti Bosne i Hercegovine. Mirna šetnja oponenata fašizmu narastajućem u gotovo svim porama bh. društva i na cijeloj teritoriji bh. države donijela je nekoliko iznimno bitnih komponenti za politički život u BiH i Sarajevu.

Prije svega na djelu sam vidio ozbiljnu namjeru ne samo da se demonstrira antifašizam na ulici nego, što je najznačajnije, vidio sam novu autentičnu snagu bh. antifašizma. Vidio sam veliki broj mladih ljudi koji su odlučni da ne žive u zemlji kojom se šepure i u kojoj čak i vlast obnašati mogu štovatelji nacionalizma, šovinizma i klerikalizma najcrnjih boja i opasnih namjera. Imponiralo je pridruživanje aktivista i članova oporbenog Građanskoga saveza članovima i simpatizerima Socijaldemokratske partije i Udruženja antifašista i boraca narodnooslobodilačkog rata. Viđeni su tu i pripadnici drugih političkih stranaka koje takođe svoje djelovanje temelje na revolucionarnoj baštini bh. antifašista… Tu su bile i osobe iz javnoga života koje su sklone ljevici ne samo kao smislu angažiranja nego i temeljnih životnih svjetonazora…

Odlukom da se mirnom šetnjom, u toku koje su se spontano pjevale partizanske pjesme, pokaže da u državi Bosni i Hercegovini ne živi samo politička desnica oličena u nacionalističkim strankama, već da politički plural počinje jačati i da ga niukom slučaju nitko ne smije potcjenjivati, SDP i SABNOR Kantona Sarajevo na djelu su počeli objedinjavanje onih snaga koje namjeravaju ovu državu izvlačiti iz mraka stravičnog kleronacionalizma, koji je sprečava da provede potrebne reforme u cilju pridruživanja progresivnom svijetu, koji i na istoku i na zapadu naše hemisfere ima jedan i jedinstven cilj – mirno življenje u blagostanju.

Pokazana je ovim maršom i daleko ozbiljnija organizacija istupa u javnosti dosad prilično jalovih ljevičarskih nastojanja…To je obećavajuća činjenica, jer bez obzira na stanovitu realnu, ali kazao bih i potrebnu dozu jugonostalgije ovi su korektni, mirni prosvjednici protv nemani fašizacije nosili duh novine i promjene.

Bez folklornog elementa koji, uglavnom karakterizira ovdašnju desnicu, ovaj je marš odisao i zdušnom željom ne samo za promjenama nego i za drugačijim političkim diskursom. Zanemariv je bio broj parola koje su odisale prošlošću. Na većini transparenata traži se posao, bolje življenje, odbija se razdvajanje i suludo robovanje bilo kakvim ispraznim ideologijskim obrascima dolazili oni s desna ili lijeva…

Nije mogao biti izabran bolji tajming za ovaj istup u javnosti. Jer marš je vezan uz Dan pobjede nad fašizmom i Dan Europe, koja u osvitu inauguracije francuskog predsjednika Makrona šalje jasne signale da fašizam na tlu najmoćnijih zemalja Europe neće i ne može proći!

Marš antifašista, koji njegovi organizatori misle i namjeravaju učiniti tradicionalnim, morao bi se proširiti na sve dijelove Bosne i Hercegovine kao svojevrstan fitilj za nenasilnu promjenu nacionalističkih načina rezoniranja u politici vodećih bh. stranaka, koje na režiranoj ravnoteži straha drže građane ove zemlje u tri tora.

Miroslav Krleža je davno napisao: U toru je toplo ali smrdi, a Nijaz Duraković davno je rekao: Ovo što nam nudi gospođa Evropa nisu nikakvi kantoni nego katuni…

Ohrabrenje koje sam doživio na maršu koji je nosio naziv I ja sam antifašista! na ulicama bh. metropole daje razlog za nadu!

Krenimo svi u marševe antifašista da ne završimo živote u smradovima katuna!